Kutija za konce – Igor Borozan
Dobro je čitati ... čitati poeziju, jer ona nas odvede u neke sasvim drugačije obojene svjetove i ponudi nadu u bolje; u svijet s više i nježnosti, i podrške, i razumijevanja kako nas samih tako i svega oko nas
**
Akademski kipar i slikar i pjesnik Igor Borozan svoju prvu zbirku poezije „Bijeli bor“ objavio je 2020.godine, a drugu „Kutija za konce“ dvije godine kasnije. Obje knjige objavila je Izdavačke kuća Buybook. Kao akademski kipar Igor Borozan imao je nekoliko samostalnih i bio je učesnik na više grupnih izložbi. Autorski potpisuje naslovnice knjiga Almina Kaplana – „Mostarska zbirka“, Trganje“, „Bukara“ te za roman „Meho“. Igor Borozan je bio je i autor tekstova i bubnjar stolačke grupe „Izasna“.
**
Knjiga „Kutija za konce“ podijeljena je u pet pjesničkih ciklusa – Brašno, pa jabuke, cimet; Stol, stolicu, malu crvenu pepelnicu; Sniježan od križa trag; Koromanova knjiga bijelih korica i Leptir. Urednik knjige je književnik Almin Kaplan
**
Iz recenzije – U „Kutiju za konce“, drugu poetsku zbirku Igora Borozana, stao je čitav album emocija, zbijenih u taman onoliko riječi koliko je dovoljno da ih osjetimo kao vlastite ili makar jasno razumijemo. Borozanovi stihovi s čitateljem komuniciraju jednostavno i prisno, a kad bi se njegove pjesničke slike prenijele na platno, bile bi pune svjetla. Takve bi, naslikane, bile čak i one njegove pjesme koje se dotiču mračnoga. U ljudima i oko njih. Čitajući ih mi znamo da su ti stihovi iskreni i da ih je pisao neko ko zna iz čega se i kako rađa poezija. Otvorite „Kutiju za kunce“, onako nasumično, i poželjet ćete prebirati dalje po njenim nitima. A, boljeg dokaza da neki stihovi jesu poezija – nema! – Muamer Kodrić.
**
Iz recenzije - Poezija Igora Borozana estetski uvjerljivo opovrgava jednodimenzionalno i pomalo djetinje shvaćanje mašte. Borozanove pjesme pokazuju da je mašta i prepoznavanje svakodnevnih mikrosituacija iz kojih izrastaju čitavi samosvojni svjetovi u kojima tinjaju drame i ljudi bivaju onakvi kakvi zaista jesu. Bez mašte i naročitog senzibiliteta ne može se vidjeti ono na dnu ili na rubu kadra, a Borozan pritom ima nesvakidašnji talenat da od tih detalja stvori umjetnost što osvaja nježnošću i melankolijom u kojoj nema rezignacije. – Ivica Đikić
**
Odabrala i uredila – Selma Dizdar
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Izvor / foto – Selma Dizdar