Čekajući Azraila – Edin Zubčević

Dobro je čitati ... dok čekamo Azraila, čitati knjigu “Čekajući Azraila”, pogotovo – kako piše urednik Tomislav Marković - ako ste u godinama kad se osvrćete na bivšeg sebe, mladića ili devojku koji su negde netragom nestali, a da ni sami ne znate kako i kuda. Svima nam je neophodno da se oprostimo sa tim bićima neodređenog ontološkog statusa, sa kojima delimo datum rođenja i papilarnu liniju, a Zubčević nam u tome može pomoći jer zna da “mrtvi su živi kao i onaj mladić koji sam nekad bio”.

„Knjiga koju se ne može prepričati – mora se pročitati i doživjeti. „Čekajući Azraila“ Edin Zubčevića nije samo njegova – to je i naša priča. To je priča o vremenu koje nas je pokušalo slomiti, ali nas je – nekim čudom – oblikovalo. O onima koji su ostali svoji i kad su morali stajati nasuprot zlu. O svjetlu koje nije pregorjelo. O ljudima koje nosimo u sebi i onima koje nikad nismo prestali tražiti u drugima. U pozadini svega – muzika. Poj, molitva, tišina između eksplozija. Pavle u svitanje. Zvučna kulisa pred kojom padaju gradovi, a preživljava čovjek. I kad se sve utiša, taj glas ostaje – kao mjera stvari. Edin humor je posebna priča. On nije tu da zabavi – on razara tišinu, razbija iluzije, razotkriva, osuđuje, ali uvijek s mjerom i ljudskošću. Crn, suptilan, autoironičan i istovremeno ljekovit – iz njega izbija onaj rijetki, zdravi smijeh koji nam nije dat da zaboravimo, već da izdržimo.Bez potrebe da nas utješi, ali s dovoljno snage da nas dotakne.Edo ne prodaje mitove, ne pravi sebe ni druge većim nego što jesu, ne laže, ne moralizira. A svejedno – ili baš zato – knjiga udara tamo gdje treba.“ – Darko Bartula, čitatelj, fb status, juni 2025.godine.

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Dijelove iz knjige čitao – Zlatan Veža

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Foto – Selma Dizdar