Ili smo previše oboljeli ili vlast ne podržava domaću proizvodnju

I dok zemlje svijeta imaju uređene zakonske okvire i provode brojne aktivnosti institucija koje su dio zdravstvenog sistema, da bi zaštitile domaću proizvodnju, Bosna i Hercegovina olako daje milione maraka na nabavku lijekova. Novac je to bh. građana i njihovih uplaćenih doprinisa za zdravstveno osiguranje, koje nije garant da će lijek dobiti besplatno, jer je to uvezen i skup lijek.

Razlika u cijeni bosanskohercegovačkog i uvoznog lijeka protiv glavobolje je 5 feninga. Ima li razlike u njihovom sastavu i djelovanju?

“Uvozni lijek jako dobro djeluje, naš lijek je sličnog sastava - analgetski je, ali nema jedne supstance koja se u ovom uvoznom nalazi u tragovima i jako utječe na njegovo analgetsko djelovanje”, objašnjava Bilsena Šahman, predsjednica UO Komore farmaceuta FBiH.

Čini se da neznatne tragove određenih supstanci Bosna i Hercegovina skupo plaća. U posljednje dvije godine uvezli smo 14.000 tona lijekova. Kojih lijekova - nismo saznali, ali evo koliko nas je koštalo.

“Uvoz u 2020. godini iznosio je 548 miliona konvertibilnih maraka i veći je za oko 24 miliona u odnosu na 2019. godinu”, navodi Belma Hasić, projektna menadžerica Sektora za makroekonomiju VTKBiH.

U istom vremenskom periodu izvoz je bio smanjen i iznosio je 134 miliona KM. Sramotne su ovo brojke jer bh. farmaceutski proizvođači su respektabilni na evropskom trižištu, smatra ekonomista Zoran Pavlović.

A na pitanje zašto uvozimo lijekove koji su po sastavu isti lijekovima koje proizvodimo u BiH – odgovara da postoji pravo na reklamu, postoje marketinški koncepti i stimulacije ljekara, država nije uradila ništa da zaštiti domaću proizvodnju.

To bi trebao biti primarni zadatak javnim ustanovama koje potražuju određen asortiman lijekova i medicinskih potrepština.

“Bolnice i bolničke apoteke one uglavnom nabavljaju lijekove preko tendera, na koje se javljaju veleprometnici i u suštini tu se vodi računa da je to najniža cijena. Vjerovatno tu negdje domaći proizvođači imaju prednost”, kaže mr. ph. Tijana Spasojević-Došen, šefica Odsjeka za informisanje Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Trebalo bi da imaju, ali ako se osvrnemo na podatak da smo više od 500 miliona maraka potrošili na uvoz lijekova - to govori suprotno. U potrazi za odgovorima analizirali smo i Zakon o lijekovima FBiH u čijem se članu 9 spominje zaštita lijekova domaće farmaceutske industrije, ali iz Ministarstva zdravstva FBiH nisu željeli razgovarati o ovoj temi.

“Naše institucije ne podržavaju u dovoljnoj mjeri domaće proizvođače. Zašto? Zato što postoje trgovački predstavnici i kompanije koje imaju interesa da na razne načine stimulišu prodaju u zemlji a mi kao građani i kao pacijenti plaćamo vrlo visoku cijenu”, tvrdi Pavlović.

Cijena je previsoka ako analiziramo parametre cijena lijekova u susjednoj Srbiji, dodaje Pavlović. Previsoka je i cijena PDV-a na lijekove koju plaćaju bh. građani. Naši sagovornici smatraju da bi 500 miliona maraka, koje smo potrošili na uvoz, bilo korisnije da je preusmjereno za uspostavljanje inovativnih centara koji se bave proizvodnjom i patentiranjem lijekova, kao i za nova klinička ispitivanja. Sve bi to rezultiralo jačanjem ekonomije i otvaranjem novih radnih mjesta.

federalna.ba