"Denacificirani Marupolj": Bez vode, hrane, struje i sa leševima po ulicama

Mjesec dana nakon završetka opsade čeličane Azovstal u Mariupolju, koja je obilježila rusko zauzimanje obalnog grada, život u gradu se nastavlja, ali bez pristupa osnovnim sadržajima. Oni koji su ostali uveliko su odsječeni od vanjskog svijeta s ograničenom vezom za mobitel i internet.

“Tamo je bilo gore od pakla. Nema riječi kojima se to može opisati”, rekao je 55-godišnji Vladimir Korčma, koji je cijeli život živio u Mariupolju gdje je radio kao mašinovođa u lokalnoj tvornici.

“Nismo imali plina ni struje. Vodu su imali samo sretnici - rekao je Korčma, koji je krajem maja napustio grad.

Korčma,  čovjek jake građe i prodornih plavih očiju, govorio je ispred centra za pomoć u Kijevu za ljude koji bježe iz Mariupolja. Centar, koji osigurava hranu i organizira smještaj, prva je luka za mnoge koji su napustili grad.

Korčma je otključao svoj telefon kako bi pokazao slike uništenog stambenog bloka, kao i mnogi drugi bivši stanovnici Mariupolja, svi očajnički želeći pokazati utjecaj ruske invazije na njihove živote.

"Ovo je bio naš dom", rekao je Korčma pokazujući na ekran. „Sada je to ruševina. Nikad ne bih vjerovao da ću sa 55 godina postati beskućnik. Kontakt s njegovim bratom i ostalima koji su ostali u Mariupolju vrlo je otežan, ali nije nemoguć, rekao je Korčma. Internetski i telefonski provider Kyivstar prestao je raditi krajem marta, a Korčma navodi kako njegov brat morao hodati do periferije grada kako bi imao signal na telefonu.

Rusija je željela popuniti informacijski vakuum u Mariupolju dovodeći kombije s velikim montiranim ekranima u taj zarobljeni grad. "Mobilni informacijski kompleksi", kako ih Rusija naziva, prikazuju vijesti sa državne televizije i političke chat emisije u kojima stručnjaci podržavaju invaziju.

"Postavili su te ekrane po svim glavnim trgovima", priča Katerina koja je tražila da joj se prezime ne objavljuje jer se trenutno nalazi u ruskom pograničnom gradu Rostovu na Donu nakon što je napustila Mariupol 6. maja. “Kada smo majka i ja bili u redu za hranu i vodu, bili smo prisiljeni slušati priče o tome kako su nas oslobađali od nacista”, dodala je. Ruski državni mediji s oduševljenjem su objavili da je znak dobrodošlice ljudima u Mariupolju zamijenjen natpisom obojenim u boje ruske zastave.

"Denacifikacija je bila uspješna u Mariupolju", napisao je Vladimir Solovjov, jedan od glavnih voditelja ruske državne televizije.

Više izvještaja iz grada, čak i od onih koji su podržavali rat, dalo je daleko manje ružičastu sliku. Čak i nekoliko mjeseci nakon što je Kremlj tvrdio da ima gotovo potpunu kontrolu nad gradom, ruski mediji su učinili malo da prikriju užasno stanje u Mariupolju.

"Stanovnici uništenog Mariupolja kuhaju supu od golubova na lomačama u svom dvorištu", izvijestila je ruska državna NTV iz grada krajem maja. Veliki dio grada nema struju i vodu, navodi se u tim izvještajima. U međuvremenu, pogoršana zdravstvena situacija i nedostatak lijekova pogoršavaju stvari.

Vrativši se u centar za pomoć, Oleh je rekao da je neposredno prije odlaska iz grada 2. maja doveo svog mlađeg brata zubaru nakon što je skrivajući se u bunkerima sedmicu dana trpio sedmicu "agonizirajuće" bolove.

Dok su bili tamo, otkrili su da je stomatologu ponestalo anestetika. “Infekcija zuba mu se širila pa su morali nešto poduzeti. Izvadili su mu zub bez anestezije. Vrištao je i vrištao - rekao je Oleh.

Sada postoji bojazan da bi kolera i druge smrtonosne bolesti mogle ubiti mnogo više ljudi, jer leševi leže nepokupljeni, a ljeto donosi toplije temperature. "Miris u gradu bio je tako intenzivan gdje god da ste otišli", rekla je Katerina.

Videozapisi objavljeni na Telegram kanalu “Mariupol Now” – koji je postavio ukrajinski volonter kako bi predočio informacije iz grada – prikazuju uznemirujuće scene. Na jednoj posebno jezivoj slici, za koju je kanal rekao da je snimljena prije nekoliko dana, vide se deseci tijela kako leže na parkiralištu.

Petro Andryushchenko, savjetnik ukrajinskog gradonačelnika Mariupolja, nedavno je procijenio da je 22.000 ljudi poginulo u dva mjeseca borbi, dok je osoba koja koordinira pokope u gradu rekla za Guardian da bi taj broj mogao biti bliži 50.000. Dok su se proruski separatisti obavezali obnoviti grad u "odmaralište", čini se da je s dugim redovima za hranu i humanitarnu pomoć posvuda, privreda ipak u zastoju.

"Prisjetite se kraja Sovjetskog Saveza, ali pet puta gore", rekla je 54-godišnja Tatjana, koja je napustila Mariupolj u aprilu, ali je u kontaktu sa svojom sestrom i majkom koje su još uvijek tamo.

Ubrzo nakon što su došli proruski separatisti, Tatiana je rekla da su "okupatori" obećali mještanima da će njihove preostale penzije biti isplaćene, ali Tatiana i drugi kažu su da je vrlo malo u gradu primilo bilo kakvu isplatu.

Umjesto toga, rekla je, proruski dužnosnici naredili su da samo oni koji su svoje ukrajinske pasoše zamijenili ruskim mogu podnijeti zahtjev za beneficije. Proruski separatisti ranije su objavili da su počeli dijeliti ruske pasoše u Hersonu i Melitopolju,  okupiranim gradovima zapadno od Mariupolja.

„Beskrajni tok boli ”, tako je Anna Chasovnikova, psihologinja u centru za pomoć, opisala svoje terapije s onima koji su napustili Mariupolj.

“Jedan od najvećih problema je taj što se ljudi bore prihvatiti da su njihovi prošli životi zauvijek nestali. Ne mogu se više veseliti - rekla je Časovnikova, koja je i sama napustila grad na samom početku rata.

Priznala je da joj je, uprkos tome što je iskusna psihologinja, često bilo teško pomoći pacijentima koji su joj dolazili s pričama koje su “za 21. stoljeće bile nezamislive”.

„Šta da odgovorite kada vam djevojka kaže kako je njen otac dignut u zrak pred njenim očima i to tokom proslave vlastitog rođendana? pitala je.

Chasovnikova je rekla da njeni pacijenti također teško razumiju kako je zemlja koju su mnogi u Mariupolju smatrali prijateljskim susjedom "mogla učiniti tako nešto".

Mariupolj, koji je samo 60 km udaljen od ruske granice, grad je u kojoj se većinom govori ruski u kojem su duboke i ekonomske i porodične veze s Moskvom. “Na kraju”, rekla je Časovnikova, “ja im kažem da su to postupci šizofrenog predsjednika. I možda jednostavno nema smisla pokušavati ga razumjeti.”

Centar za pomoć provodi svakodnevne sesije terapije uz pomoć životinja. U središtu je jedna porodica sjedila u krugu, tapšući veselog labradudla.

Pomaže djeci i njihovim roditeljima da barem na sat vremena zaborave na prošlost - rekla je Časovnikova.

U Mariupolju je ostalo oko 90.000 ljudi, u usporedbi s prijeratnim stanovništvom od 500.000, od kojih su mnogi bili prestari da napuste ili nisu htjeli napustiti svoje domove.

Ukrajinci su jako vezani za svoje stvari, objasnila je Časovnikova. "Neki od onih koji su ostali jednostavno nisu htjeli napustiti svoje kuće."

Ali osjećala se i neka ogorčenost prema onima s proruskim osjećajima koji su ostali.

Nadia, bivša boksačka trenerica u Mariupolju koja je u martu otišla u Kijev, rekla je da zna za nekoliko muškaraca koji su bili dio njene teretane koja je dočekala ruske snage i od tada su ostali. "Pa, sad uživajte živjeti tu", rekla je.

Za Korčmu, mašinovođu i druge koji su se preselili u Kijev, predstoji dug i neizvjestan put. Iako je rekao da je zahvalan na stanu koji su on i njegova porodica dobili u glavnom gradu, čeka dane kada će se vratiti u rodni grad.

“Imao sam neki cilj, izgradili smo život. Stvari nisu bile savršene, ali su funkcionirale, rekao je. Sve nam je to oduzeto.“

federalna.ba/The Guardian