Sutra u Sarajevu promocija knjige Srebreničanke Esnefe Smajlović-Muhić "Ono što ostaje"

Promocija knjige "Ono što ostaje" autorice Esnefe Smajlović-Muhić, bit će održana u prostoru Gazi Husrev-begova hamama u Sarajevu u utorak, 9. januara, u 12.00 sati.

U knjizi Ono što ostaje prikazano je autentično svjedočanstvo trideset žena Srebrenice i Podrinja, trideset tragedija, trideset sudbina. Slušajući njihove lične tragedije skoro da se svakom čini nezamisliv život kakav one žive poslije takvih i tolikih gubitaka. One su ipak tu, među nama, nastavljaju svoje živote onako kako moraju i ne traže ništa više osim istine i pravde.

Prema riječima autorice "9. januara 1992. godine započelo je provođenje agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima. Glas žena Srebrenice i Podrinja značajan je jer su svojom borbom za istinu i pravdu obilježile jedan dug period nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu i ta borba se nastavlja i danas u vrijeme izlaska ove knjige. Kroz autentičnu poetiku svjedočenja u knjizi je prikazano trideset tragedija žena Srebrenice i Podrinja."

Promotori knjige bit će akademik Emir Ramić, prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić, doc. dr. Mersada Nuruddina-Agović, dok će događajem moderirati Alma Hadžić-navodi se u saopćenju Bošnjačkog instituta-Fondacije Adila Zulfikarpašića u Sarajevu.

Esnefa Smajlović -Muhić je Srebreničanka koja je na početku agresije na BiH imala 19 godina.

U genocide su joj ubijeni; dedo Osman, njegovi sinovi Omer i Jusuf, unuci Samedin i Fahrudin, dedina braća Atif i Abid, dedini bratić Mešan, Smajo, Halid, Mustafa, Senahid, dedini amidžići, sestrići, autoričine daidže, daidćiži tetići, ---Oca Omera su pronašli na području Bratunca.,

Prema riječima autorice, do sada je upriličeno  jedanaest promocija knjiga koje je napisala: “Život prije i poslije Srebrenice”, “Majka Hatidža” i “Ono što ostaje”.

Fragment iz knjige “Ono što ostaje” - svjedočenje Hasibe Salkić:

“Kako od naroda čujem, zadnji su krenuli iz sela i eto, nikad više. Malo kosti nađeno. Išla sam ja na identifikaciju, nijedan glave nije imo. Kod Refika mog tri kosti, kod Omera samo dvije. Nikakav život sad, nejma nigdi nikog, ubi me samoća. Došla leđa do duvara...”

"Obaveza je učiti iz svoje prošlosti i sjećati se žrtava genocida tokom cijele godine. Bila sam i bit ću glas moje porodice Smajlović koja u genocidu strada zaredom u tri koljena i glas svih žrtava genocida u Srebrenici i Podrinju"-riječi su Esnefe Smajlović-Muhić.

federalna.ba