Schmidt: Garant RS nije Dodik - već ja, ko blokira institucije - suočit će se s posljedicama

Sam sebi postavljam pitanje šta to slave Vučić i Dodik. Ne postoji način za bilo kakvu vrstu disolucije. Ako dođe do bilo kakve blokade institucija BiH, može doći do posljedica koje im se neće svidjeti, Dodiku poručujem nema razdvajanja, kaže u intervjuu za Mrežu Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH. Schmidt govori o negatorima, sigurnosti i miru, Ustavnom sudu, državnoj i federalnoj vlasti, ali i o gašenju signala Federalnoj televiziji i problemu zvani javni servisi.

Gospodine Schmidt, s obzirom na cjelokupnu situaciju u našoj zemlji, jeste li zabrinuti za mir i sigurnost u Bosni i Hercegovinu?

Rekao bih da je situacija pod kontrolom, ne vidim neku trenutnu prijetnju što se tiče mira. Ljudi žele da žive mirno ovdje. Ne znam da li svaka izjava koju čujemo od političara pomaže bilo kome da uradimo pravu stvar. Dakle, stabilnost Bosne i Hercegovine je tu i mislim da ne možemo imati stabilnost bez međunarodnog prisustva, bez stranaca, bez neke vrste da tako kažem garancije mnogih ljudi koji vode računa o svemu tome. Međutim, na kraju krajeva, ljudi Bosne i Hercegovine o  tome moraju odlučivati sami. Moramo svi shvatiti da ova zemlja mora biti zemlja u kojoj nema diskriminacije da svako ima pravo da živi u toj zemlji i da moramo ostati zajedno. Ne postoji način za bilo kakvu vrstu disolucije.

Zakazali ste jače prisustvo međunarodne zajednice ovdje u Bosni i Hercegovine? Zbog čega jače prisustvo i druga stvar da li PIC prati situaciju u Bosni i Hercegovini i da li ste oprezni?

Definitivno sam za snažnije prisustvo međunarodne zajednice, ne u smislu vojnih jedinica nego, prvo da kažem politički gledano, postoji potreba da se u regionu posveti više pažnje. Ovo je ključni region u Evropi, ovo je ključni region gdje vidimo da postoje strateški interesi i mislim da je prije svega to u interesu i međunarodne zajednice i Evropske unije. Isto tako, ovo nije stražnje dvorište Evrope, ovo je sami centar Evrope i ja sam uputio jedan apel, odnosno narodnog mjeseca ću također izvijestiti i UN, za nekih tri četiri sedmice na jednoj konferenciji. Izvijestit ću o potrebi održavanja prisustva ovdje, ne u smislu pojačavanja i povećanja broja snaga, nego da svi znamo da u ovom regionu ukoliko se počne razgovarati o secesiji u drugim područjima odmah se pojave problemi, u susjednim zemljama, i mislim da to ne želimo. To je nešto na čemu moramo raditi u vremenu koje je pred nama i idemo sada u vrijeme kada razgovaramo o članstvu Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji odnosno u integraciji. To je ta poruka i to je poruka nade. Prema tome moramo biti vrlo jasni ukoliko bilo ko želi da ima dvije zakonodavne strukture koje koegzistiraju jedna pored druge, onda moramo, ukoliko bude potrebno, ići protiv toga. Vidimo postoji taj zakon o stranim agentima, to su stvari koje se događaju recimo u Moskvi i neke zemlje donose takvu vrstu zakona, međutim, ja bih hitno savjetovao da oni koji glasaju o takvoj vrsti zakona u Republici Srpskoj da ne bi trebali ići tim putem. To nije dobar put, to nije način koji ih približava više tekovini Evropske unije i njenim standardima, nego ih može odvesti dalje, kao što je rekla Evropska unija, dalje od članstva u Evropskoj uniji.

Ako usvoje taj zakon, hoćete li reagovati?

Taj zakon u Narodnoj skupštini Republike Srpske još nije donesen, nešto je odgođeno i ponekad je odgađanje pametan način da se više ne nastavi raditi na tome i nadam se da to tumačim na pravi način. Ovo nije vrijeme za antidemokratske inicijative, ovo je vrijeme kada po mom mišljenju bilo da se radi o Ustavnom sudu, bilo da se radi o Evropskoj uniji, OSCE-u ili mom uredu, mi možemo uvijek dati komentar i odgovoriti na takve pokušaje.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici usvojena je na Generalnoj skupštini UN-a. Nakon te Rezolucije vidjeli smo slavlje negatora, Vučića i Dodika. Šta oni to slave?

Nažalost, ne mogu dati odgovor na to pitanje. Postavljam ga i sam sebi, rekao sam nekim ljudima koji imaju odgovornost u Srbiji, šta dan poslije, šta rade dan poslije toga. Poricati genocid, to nije politička pozicija, to je samo jedan teret, politički teret. Ja bi sugerisao tim ljudima da se malo ohladimo, prođemo kroz tu jednu fazu hlađenja i da onda znamo da ima dosta retorike, da će biti dosta sastanaka, priče do 8. juna, ali nakon toga dajte da razmišljamo, ne samo o prošlosti nego da razmišljamo o budućnosti, kako se možemo više približiti jedni drugima i moram ovdje podvući, razdvajanje odnosno ono na šta se poziva ovdje, radi se o zakonima koji postoje u ovoj državi i međunarodnom pravu, međunarodnim zakonima. Ja znam, kao Nijemac, meni nije lako razmišljati o lošim trenucima iz naše historije. Neki ljudi su preuzeli odgovornost i ako bi Srbija ili Srbi bili optuženi da su krivi za to, ne, postoje jasno pojedinci koji su preuzeli odgovornost i koji su odgovorni za djela koja su počinili u prošlosti i odgovarali su za ta djela u sudu u Hagu. Možda bi se mogli i pitati, zašto, kakve su namjere gospodina Dodika, šta on hoće, da li nam on govori da je većina tih zemalja odlučila da 11. jula ima Dan sjećanja, da li je to dan za secesiju i podjelu ili šta.

Šta zapravo Dodik hoće i kako komentirate činjenicu da je ponudio mirno razdruživanje?

Mi svi znamo iz historije, da takve izjave ne obećavaju ništa i ne vode nikuda. Bivši slovenački predsjednik je u jednom razgovoru o mirnom razduživanju rekao možda može doći do razdvajanja u regionu, ali ne može biti mirno. Ja bih rekao da niko ne može proturati takvu ideju, da se može samo sjesti i odlučiti o tome. Srbija zajedno sa Hrvatskom su garanti integriteta Bosne i Hercegovine i do sada nisam imao indikacija da se stvari u tom smislu promijenile kod te dvije zemlje. Ali, ako neko želi da tako kažem ovu ili onu stvar iz Ustava, ovaj član da se pola rečenice zamijeni, nekim, nečim drugim da se ubaci neka nadležnost entiteta koja ne postoji. Ok, o tome se razgovara, ali tu se ne radi o podjeli, mora se poštovati država Bosna i Hercegovina, ona je država, ima svoja prava i podložna je samo međunarodnom pravu. Nikakav entitet, nikakva zajednica, nikakvo Brčko niti bilo što drugo. Samo zajedno svi, zajedno čini državu Bosnu i Hercegovinu i ona ima svoje mjesto u Generalnoj skupštini UN-a. Prema tome i poruka je vrlo jasna i Miloradu Dodiku. Razumijem da se ti žališ, ne znam baš tačno zbog čega se žališ, ali moramo biti vrlo jasni i reći stvari prostim riječima. Nema odvajanja, moram braniti Dejtonski sporazum, Dejton govori o teritorijalnom integritetu i ja i svi iz međunarodne zajednice smatramo ovu stvar vrlo ozbiljnom kao i što narod sam. Ja bih rekao tako, uključujući i one u Republici Srpskoj i ljude u Federaciji također.

Ako Dodik bude insistirao na tom mirnom razdruživanju, može li mu se ponuditi mirno ukidanje Republike Srpske?

Entiteti imaju pravo na postojanje, entiteti su dio Dejtona. Možda je malo čudno shvatiti tu stvar, ali ako postoje garanti za postojanje Republike Srpske u međunarodnom pravu onda to nije Milorad Dodik, to sam ja. Ja ako provodim moj mandat, ja onda garantujem to i sve dok se sjedi i razgovara o amandmanima na Ustav, stvar je u tome da se to mora uraditi zajedno. Dakle, oba dijela zemlje moraju da odluče zajedno o tome. Prema tome, gdje je problem? Ja sam poprilično zapanjen političkom debatom koju slušam. Neki ljudi pokušavaju da riješe pitanje egzistencije Republike Srpske. Ponekad imam osjećaj da ljudi nastoje da stvaraju neke političke narative, da daju odgovore na pitanja koja niko ne postavlja.

Da li ćete jasno, konkretno i direktno zaustaviti Dodika ukoliko krene u odvajanje Republike Srpske nakon Svesrpskog sabora kojeg su najavili za 8. juni?

Ako bi čovjek pretpostavio da bi neko mogao krenuti u sukob bez razmišljanja o tome šta bi se moglo dogoditi i naravno taj scenario mi se ne dopada ni najmanje, ali evo ako kažem tako, ako bi neko počeo da proizvodi sopstvene pasoše za Republiku Srpsku, da li bi se osjećali bolje? To bolje osjećanje bi se  odmah osjetilo u trenutku kada bilo ko krene izvan te zemlje, jer takav pasoš nigdje ne bi bio priznat. Mislim da je to također poruka koju su Sjedinjene Države željele poslati. Vi postojite samo u okviru Dejtona, to je to. I molim vas smatrajte pristup u evropske integracije kao građani Bosne i Hercegovine i u nekom doglednom vremenu imat ćete priliku da se krećete bilo gdje. Međutim sa takvim vašim pasošem, ja ne znam gdje bi čovjek mogao da ode s njim. Dakle to bi bio napad na integritet, na integritet svakog pojedinca u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u Republici Srpskoj.

Zbog čega toliko tolerišete Dodikovo ponašanje i retoriku? Od prijetnje secesijom, vrijeđa Vas, ne poštuje institucije Bosne i Hercegovine, do negiranja genocida, negiranja na svakodnevnoj bazi.

Mi moramo djelovati protiv negiranja genocida. Ja vidim da zakon koji je donio moj prethodnik Valentin Inzko, da je sada nakon tri godine po prvi put primijenjen u sudskom postupku. To ne odgovara velikom broju Mladićevih slika koje se mogu vidjeti, što se može vidjeti i po Bosni i Hercegovini, ali mislim da moramo ići dalje i uraditi više na zaštiti integriteta onih koji su propatili tokom rata. Postoje također zaista i određena razmišljanja, ja razmišljam u nekim pravcima, i trebalo bi se razumjeti da ja nisam čovjek koji će tolerisati to stalno. Međutim, na sudovima je, na tužilaštvima je. Oni moraju djelovati na takve stvari.

Kako gledate na tu činjenicu da Tužilaštvo ne reaguje. Kao da je slijepo kada se radi o negiranju genocida. Kad imamo to na svakodnevnoj bazi iz Republike Srpske od najnižih dužnosnika Republike Srpske. A s druge strane, imamo da su baš na dan kada se usvajala Rezolucija u UN-u, Tužilaštvo je izdalo nalog SIPA-i za saslušanje gospodina Izetbegovića, Suljagića i Bajrovića za navodno širenje vjerske i rasne nacionalne mržnje.

Da, čitao sam o tome međutim nisam u potpunosti upoznat sa cijelom situacijom. Mislim da to radi tužilaštvo i SIPA. Situacija je jasna ukoliko postoji bilo kakvo kršenje sjećanja onih koji su žrtve i onih koji su propatili u ratu. Ukoliko u tim razgovorima, bilo što izađe na taj nivo to bi trebao da bude redovni postupak da tako kažem i definitivno moramo biti vrlo jasni oko toga da sagledamo prošlost ove zemlje. Ovdje također mislim i na to da niko ko je odslužio kaznu za genocid ili ratni zločin ne može biti na bilo kakvim funkcijama unutar ovoga društva niti se kandidovati za neke funkcije. Prema tome mislim da ima dosta odgovornih ljudi u Bosni i Hercegovini, ne samo u Federaciji Bosne i Hercegovine koji vode računa o budućnosti i ako se vratimo nazad u vrijeme kada se razgovaralo u Neumu. Toliko razgovora je obavljeno. Imao sam dosta razgovara i sa gospodinom Čovićem i sa Bakirom Izetbegovićem, sa Dinom Konakovićem i moram reći da mi je žao što nismo uspjeli otići dalje jer što više vidimo da postoji više progresa, više funkcionalnosti, manje će onda biti mjesta za one koji poriču stvari koji poriču, te loše događaje iz prošlosti.

Da li se može desiti da iskoristite svoje ovlasti koje imate i da negatorima genocida zabranite kandidovanje na izborima ili djelovanje u javnom i političkom životu?

To je dobra ideja, da razmislim o tome.

Vlasti iz RS-a za Vas kažu da ste turista, međutim na izbore će izaći po Vašim pravilima, zakonu kojeg ste Vi nametnuli. Znači da neće turistički, već će morati na izbore.

Vidite, taj opis turist, kako me nazivaju. Ja ću reći da se meni zaista dopada ova zemlja, ne samo jedan entitet, cijela zemlja je zaista predivna. Tako da, biti turist ovdje nije nešto što mene na bilo koji način vrijeđa. Meni se sviđa što sam tu, ali ne samo kao turist nego i kao neko ko donosi odluke. Što se tiče implementacije preporuka OSCE-a i ODIHR-a, nisu stranke u Republici Srpskoj prestale da učestvuju u provođenju tih odluka. Možda smo, ipak, malo doprinijeli demokratskom razvoju situacije u Bosni i Hercegovini. Sada birač ima pravo, to je najvažnije pitanje i najvažnija stvar.

S obzirom na cjelokupnu političku situaciju, da li postoji to koaliciono partnerstvo. Vlast nije usvojila budžet i pitanje je opet, da li će biti sredstava, bez obzira na Vašu odluku, za finansiranje izbora?

Finansiranje izbora je moguće zbog moje odluke koju sam donio prije dvije godine. Ja sam tada donio odluku da se u budžet uključi i predviđanje potrebnih sredstava za provođenje izbora. Postoji to pravilo da ako ministar ne može odlučiti o izdvajanju sredstava za izbore onda zamjenik ministra može uraditi tu stvar i to je tako i bilo. Mislim da je to u redu, ali to može biti samo u izuzetnim situacijama. Svi znaju, gledajući sveukupni plan za evropsku integraciju, da postoji potreba da se učestvuje u programima, ali postoje i budžeti. Plan za rast daje određenu podršku i isplate Bosne i Hercegovine. Međutim, ako nema budžeta Bosne i Hercegovine onda parlament ne može odlučiti o budžetu te ne može doći do isplata. Vrlo je jednostavno, kao da imate račun na koji ne možete uplaćivati sredstva. Smatram da je zaista u velikom interesu Bosne i Hercegovine da usvoji budžet što je prije moguće. Oni koji kontrolišu tokove novca nekad kažu „nemamo dovoljno novca“ i također moraju provjeriti da li novac ide na prava mjesta, da ne ide u džepove nego na prava mjesta. To je taj izazov, ali ja bih rekao da u tom smislu možemo biti optimistični.

Šta ako dođe do blokade institucija od strane SNSD-a?

Imali smo već takvu blokadu prije dvije-tri godine i ponovo smo postali funkcionalni. Uputio bih jasnu poruku onima koji bi namjeravali da blokiraju stvari. Ako dođe do blokade, onda nema novca, nema podrške za bilo koga. Čovjek mora da preuzme odgovornost. Ja sam optimist, smatram da postoje razumni ljudi koji će donijeti razumne odluke. Oni koji budu blokirali, da li oni ispunjavaju svoj mandat? Ja ne mislim tako. Tako da bi moglo doći do posljedica koje im se možda ne bi dopale.

Problem Ustavnog suda BiH jeste popunjenost sudijama. Republika Srpska još uvijek nije imenovala suce za Ustavni sud, mada kako kažu – neće. Šta ćete uraditi po tom pitanju? Iako je Ustavni sud na najžešćem udaru u BiH.

Da, u pravu ste. Međutim, zahvaljujući Federaciji i njihovoj odgovornosti imamo sudije u Ustavnom sudu. Radi se o čudnoj situaciji gdje neki ljudi politički govoreći, Banja Luka kaže „Vi odlučujete bez srpskih sudaca u sudu, koji dolaze iz Republike Srpske, to je diskriminirajuće po nas.“ Onda mi kažemo „Ali vi imate priliku da imenujete dvojicu sudija. Vi možete imenovati dva suca u sud, zašto to ne radite?“ Onda nema objašnjenja na takvo pitanje. Vidjet ćemo, posmatrat ćemo stvar. Ja mislim da moramo uspostaviti punu funkcionalnost Ustavnog suda, to uključuje i imenovanje sudaca u njega. Ja imam vjeru u pregovore koji sada počinju unutar Evropske unije, zajedno sa mnom, da uvjerimo Republiku Srpsku, odnosno zvaničnike u Republici Srpskoj da postoji potreba da se to završi i da nije ispravan način da se kaže „nemamo tamo predstavnika i ne možemo raditi“ – to je kontradikcija.

Da li ste zadovoljni kako Vlada Federacije radi i njenim rezultatima dosad te federalnim institucijama. Mislim na oba Doma Federalnog parlamenta.

Ne bih rekao da je odlučivanje lagano niti unutar Federacije BiH ali, u suštini, Ursula von der Leyen je uzela odgovarajuće podatke od Borjane Krišto, u posljednjih desetak godina, o broju zakonodavnih aktivnosti koje su provedene. Međutim, predstoji još mnogo toga da se uradi na zakonodavnom planu. Moramo biti mudri u donošenju odluka. Rekao bih da rade dobro, ali postoji dosta prostora – do neba da se uradi mnogo više. Znam da ne računamo na sami broj zakona koji su doneseni, računamo na dobre zakone, zakone koji imaju smisla za ljude, ali na obje strane. Poruka bi bila – pravite prave korake, ali postoji potreba da se radi više i vrijeme nam ističe.

Kako komentirate činjenicu da je 8. maja Uprava BHRT-a ugasila program Federalnoj televiziji. Da li Vam je poznato da li se to igdje u svijetu uradilo i kako bi, da se u njoj to desilo, Evropa gledala na to?

Smatram da postoji potreba za informisanjem javnosti i to je dužnost sistema javnog informisanja. Znam da je situacija izazovna i komplikovana, jer, nažalost, nemamo baš konstruktivnu poziciju onih koji odlučuju unutar Televizije Republike Srpske. Znam da je razgovarano o nekim rješenjima, gospodin Forto je preuzeo neku vrstu odgovornosti i angažovao se u tome. Vi ste pitali da li postoje neki slični slučajevi širom svijeta, ja sada mogu reći da ne znam za to. Nekoliko puta sam sjedio s određenim ljudima u nekoliko posljednjih mjeseci te smatram da to nije način na koji se može ići dalje. Oni koji daju novac za televiziju i program koji gledaju imaju pravo da dobiju program zauzvrat.

Zašto se onda, prema Vašem mišljenju, ne poštuje zakon i izvrši raspodjela sredstava kakva jeste. Zbog čega je pritisak BHRT-a i politike da Federalna televizija krši zakon?

To je nešto što bismo morali sagledati malo detaljnije. Nadam se da ćemo naći način i da postoji način. Moram reći da postoji potreba da se da rezultat. Javnost ima pravo i postoji odgovornost prema toj javnosti, tako da moramo sjesti i razgovarati o tom pitanju. Ne mogu reći da ja to mogu riješiti sredstvima koja imam na raspolaganju, ali ako bude potrebno i ako bude iko tražio ja ću dati svoj doprinos u rješavanju te situacije. Evropska unija također ima svoju Vladu, kada mislimo na ministre, na primjer. Mislim da oni koji plaćaju za televiziju imaju pravo i da je gledaju.

Kako vi gledate na činjenicu da svih ovih mjeseci Federalna televizija BHRT-u nudi rješenja, pokušava pomoći, a zauzvrat dobija ucjene i politički pritisak?

Javna televizija nije igra. Možda je igra moguća na ekranu, ali ne na političkom nivou. Prema tome, ne bih putem medija detaljno iznosio komentare o tome šta bih ja uradio nego bih radije sjeo i razmotrio cijelu stvar. Mogu reći samo da situacija, ako ostane kakva jeste, nije dobra. Ukidanje signala, prijenosa televizije, ukidanje programa – to nije ono što zaslužuju ovi ljudi.

Može li se naći rješenje da se malo Federalna televizija popusti i da nema takav pritisak od BHRT-a i politike, a da se za sve to vrijeme amnestira RTRS koji je dužan negdje blizu 80 miliona maraka BHRT-u?

Postoji odgovornost Televizije Republike Srpske i postoji novac koji je prikupljen. To je također nešto što bi bilo od interesa i Vijeću Evrope i Evropskoj broadcasting uniji te samoj Evropskoj uniji. Ne samo u smislu napadanja jedni drugih, nego ako postoji problem treba se sjesti i pokušati naći rješenje, uključujući BHRT, Federalnu televiziju i RTRS. Mi razgovaramo o Federalnoj televiziji i BHRT-u, o tome kako se prikupljaju sredstva za televiziju, međutim u Republici Srpskoj je druga vrsta fokusa na finansijskim sredstvima. Znamo iz iskustva da ako se nakupi previše duga, situacija nije dobra. Gledaoci u Republici Srpskoj također žele da gledaju TV program. Žele da imaju nezavisnu i slobodnu televiziju, a oni samo vide javnu strukturu koja ima mogućnost da im to isporuči. Neko mi reče da se sve više približavamo medijima iz nekadašnje komunističke propagande. Alternativa postoji – javna televizija, te moramo biti sigurni da dođemo do stvarnog rješenja.

Da li Bosna i Hercegovina ide prema Evropskoj uniji ili se vraća u te devedesete?

Ići će ka Evropskoj uniji, jer znamo da ako ne odemo u Evropsku uniju opasnost mračnih vremena iz devedesetih godina je tu. Prema tome, treba biti vrlo jasno da svi mi moramo dati svoj doprinos i raditi u smjeru da do toga dođe.

federalna.ba

Mreža Christian Schmidt
Mreža
0 09.07.2024 21:52
Mreža Memorijalni centar Srebrenica - Potočari genocid u Srebrenici
0 09.07.2024 21:37