SBK: Sve manje učenika, a najveći dio budžeta ide u obrazovanje

Nova školska godina na području Srednjobosanskog kantona, a problemi u obrazovanju stari. Kako pomiriti želje sa stvarnim stanjem, u kojem je sve manje učenika, zbog čega se njihov broj u odjeljenjima stalno smanjuje. Jer poštovanjem pedagoških standarda bez posla bi ostavilo više stotina prosvjetnih radnika. Zato i dalje najveći dio kantonalnog budžeta povlači obrazovanje.

Obrazovanje i upisna politika koja je ovih dana razlog zategnutih odnosa između nadležnog ministra i kantonalnog premijera, zbog drastičnog pada broja učenika s jedne, te nastojanja očuvanja socijalnog mira u obrazovanju s druge strane, konačno su se odmakli od isključivo političkog pitanja. Više niko i ne krije da se u ovoj oblasti davno izišlo izvan zakonskih normativa.

- U smislu definisanja šta je to javna ustanova, škola, a to sve povlači budžetska sredstva. Kada gledate broj uposlenih, to je varijabla koja se kreće između 3.500 i 3.600 zaposelnih. S tog aspekta, obrazovanje povlači 70% budžeta po svim elementima – navodi Tahir Lendo, premijer SBK-a (SDA).

U Sindikatu srednjeg obrazovanja kažu da su svjesni smanjenja broja učenika, gubljenja statusa pojedinih škola, ali i neprimjenjivosti postojećih pedagoških standarda, koje treba mijenjati.

- Kad su donošen ovi pedagoški standardi tada je škola morala imati trideset učenika u prosjeku, a danas mi nemamo u prosjeku ni 20 – ističe Abdulah Serezlija, predsjednik sindikata srednjeg obrazovanja SBK-a.

Zbog toga, premijer Lendo, kaže, traži da o upisnoj politici raspravlja Vlada, da bi se konačno počelo razgovarati o strategiji u obrazovanju i reformi, koja je neizbježna.

Nakon godina u kojima je ista ova vlada, zarad političkih poena, davala saglasnosti na otvaranje medicinskih škola, među kojima su u nekim općinama i po dvije, samo na različitim jezicima, danas je jasno da se upis u njih mora ograničiti ili čak dio ugasiti.

Školovati kadar za zapadno tržište u osam medcinskih škola u ovom kantonu je ekonomski neizdrživo. Zbog toga bi obrazovanje, koje je više od dva desetljeća od rata bilo odvojeno, očigledno zbog nedostataka učenika, ali i novca, konačno moglo krenuti u racionalizaciju.

- Imate u Kiseljaku neodrživa isturena odjeljenja iz fojničke škole ili u Fojnici istureno odjeljenje srednjih škola iz Kiseljaka. Zašto ih ne integrišemo odmah? – pita Lendo.

Međutim, zaposleni u obrazovanju, ni nakon presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u kojoj se segregacijom kvalificira fenomen dvije škole pod jednim krovom nisu optimisti. Svjesni su da bi se time drastično smanjio broj radnih mjesta.

- Svi se pozivaju na zakon i pravnu državu, a niko ništa ne implementira, tako da ni ovo neće ništa postići – smatra Serezlija.

Bez obzira na strahove i želje, činjenica je da se broj učenika smanjuje, što ni politikama, ali ni sindikatima ne ostavlja mnogo prostora za egzibicije. Škole se polako gase, a možda već sutra za učenicima i njihovim roditeljima u Evropu krenu i nastavnici. Samo će tamo učiti pod jednim krovom i na jednom jeziku.

federalna.ba