“Ram za sliku grada”: Banja Luka, Ozren, Ljubuški, Bosansko Grahovo…
Sliku Banja Luke, Ozrena, Ljubuškog, Bosanskog Grahova oslikala Aida Hadžiabdić…
Banjalučki književnik Vid Vukelić ispisao je roman „Safikada – ‘vako je bilo“, u kojem je opisao kako je mlada djevojka perući veš na Vrbasu vidjela austrougarskog vojnika Hermana, te se desila ljubav na prvi pogled. Njen otac je, piše književnik, potkupio komandu da prebaci Hermana u istočnu Bosnu, pa organizovao slavlje povodom Safikadine vjeridbe s drugim mladićem. Međutim, ona se iskrada iz kuće i bježi na Kastel tačno u podne i odlučuje da zagrli cijev topa. Kojoj god verziji ove banjalučka legende vjerovali, suština nesretne ljubavne priče je u svim tumačenjima ista. Koliko je ova legenda važna za Banja Luku govori i činjenica da je izvedena prva banjalučka opera „Safikada“, reditelja Nenada Bojića i kompozitora Muharema Insanića…
Safikada
U Šeheru starom gradu gdje Vrbasom smaragd teče
Volješe se i rastaše dvoje mladih jedno veče
Sudbina im bješe kleta, mlado momče u rat posla
Mjesto njega sa ratišta crna vijest je dragoj došla
Safikada, Safikada, ti si priča moga grada
Pričaćes se i pamtiti dok se vole srca mlada…
Kako stara priča kaže, djeva mlada pred top stala
Od života ljubav jača, mrtvom dragom pohitala
Na mezaru kraj Vrbasa, svijeće gore, mladi mole
Za ljubavi zabranjene i sve one što se vole…
Safikada, Safikada, ti si pjesma moga grada
Pjevaćes se i pamtiti dok se vole srca mlada…
U večeri tihe neke kad se javi mjesec mladi
Vrbas šumi, vjetar priča, legendu o Safikadi
Vrijeme teče, kraj Vrbasa, sad se vole drugi mladi
Sve prolazi al’ ostaje legenda o Safikadi…
Safikada, Safikada, ti legendo moga grada
Pričaćes se i pamtiti dok se vole srca mlada…
Slavica Kasipović