videoprilog Azre Bećirović (Federacija danas)

Praktična nastava bitan faktor u procesu obrazovanja učenika

Unapređenje srednjeg stručnog obrazovanja i prilagađavanje potrebama tržišta rada zahtijeva i uključivanje poslovnih subjekata u realizaciju praktične nastave. Krajnji cilj je povezivanje teorijskih znanja sa praktičnim vještinama, koje se mogu steći u realnoj radnoj sredini. U srednjim školama u Tuzlanskom kantonu nastoji se naći kvalitetno rješenje kad je u pitanju praktična nastava, jer je riječ o stjecanju konkretnih znanja i vještina koje će učenici kasnije koristiti.

Ljubica Jurišić kroz svoj dvadesetogodišnji rad u frizerskom salonu nastoji svoje znanje i vještine prenijeti na mlađe generacije koje joj dolaze na praktičnu nastavu: „Ako vidim da ima učenik talenta, onda dopustim i neko šišanje, ali uglavnom pranje, farbanje, feniranje - puno toga mogu da odrade“.

„Mnogo toga radim, pomažem joj. Kad je neko farbanje u pitanju, perem kosu, uskačem u posao“, kaže Senaida Hodžić, učenica Mješovite srednje škole u Tuzli.

A da bi učenici imali priliku stjecati praktična znanja u nekoj firmi, privredni subjekti moraju za to izraziti potrebu i želju.

„To je vrlo mali dio privrednih subjekata. Dok svi ne shvatimo kolika je važnost praktične nastave i da svi moramo ulagati - prije svega u škole, gdje se moraju osavremeniti radionice koje bi bile barem približno onim radionicama kakve su u privatnim subjektima, tek na taj način dobit ćemo kvalitetniju praktičnu nastavu“, ističe Nikola Čiča, dirketor Pedagoškog zavoda TK-a.

Nastavnik u Mješovitoj srednjoj mašinskoj školi Tuzla Jasmin Mrkaljević napominje kako se znanje znanja i stučnost stječu na praksi u privrednom subjektu više nego u samoj školi.

Ulaganja u školske prostorije i alat koji učenici koriste za praksu su minimalna. Škole su najčešće oslonjene na donacije alata i repromaterijala. U prosjeku jedan učenik koji se školuje za zavarivača, za tri godine, provede oko 1.300 časova na praktičnoj nastavi, a samo za jednu godinu kvalitetne prakse potreban mu je repromaterijal vrijedan oko 1.000 maraka.

“Poslije rata pa na ovamo jako malo je uloženo u samu infrastrukturu kao i alate i mašine koje učenici koriste prilikom praktične nastave“, navodi Mrkaljević.

Čiča dodaje kako, osim škole ili države, i privatni sektor mora podržavati takvu vrstu praktične nastave – mora se naći kohezija i simbioza svih strana, da bi zajednički odgovorili vrlo zahtjevnom današnjem vremenu.

A kako u svim segmentima našeg društva imamo minimalna ulaganja, pa tako i u samo obrazovanje, od ključnog je značaja za učenike naći pouzdanog poslovnog subjekta koji će učenicima osigurati dobru i kvalitenu praktičnu nastavu jer upravo ta praksa i stečeno znanje biti će njihov glavni adut kada budu na tržištu rada.

federalna.ba

praksa