Šunje: Više panike nego realne krize – rješenje će doći političkim putem

U sudaru titana uvijek stradaju mali. Dok sukobi na Bliskom istoku guraju svjetsku ekonomiju u ambis, kako male ekonomije poput naše mogu odgovoriti? Šta nas čeka? Gdje smo najranjiviji? Imamo li plan i da li je plan uopće moguće napraviti? Ko nas vozi po visokim cijenama goriva u sistemu blokada? Gosti emisije Plenum bili su: Amir Hasičević, Aziz Šunje i Nihad Imširović.

Šunje: Imamo resurse, ali nemamo plan

Profesor na Ekonomskom fakultetu UNSA Aziz Šunje izjavio je da su globalne tenzije i strahovi od nestašice hrane i energenata trenutno više rezultat panike nego stvarnog stanja na tržištu, ističući da očekuje smirivanje situacije kroz političke i diplomatske kanale.

„Nalazimo se u globalno osjetljivom trenutku gdje se govori o mogućim nestašicama hrane zbog blokade važnih pomorskih pravaca, ali ja nemam dovoljno informacija koje bi ukazivale da će se situacija dodatno pogoršati. Naprotiv, imam osjećaj da se stvari smiruju i da će se iznaći rješenje“, kazao je Šunje.

Naglasio je da ne očekuje eskalaciju sukoba. „Duboko se nadam da neće doći do većih sukoba i da će političko rješenje prevladati. Trenutno možemo govoriti samo o mogućim scenarijima, ali moj utisak je da situacija ide ka smirivanju“, rekao je.

Govoreći o značaju Hormuškog moreuza, istakao je njegovu ključnu ulogu u globalnoj trgovini naftom. „Taj moreuz je izuzetno važan jer kroz njega prolazi oko 20% svjetske nafte. Iran ima mogućnost da ga kontroliše, ali isto tako i zavisi od tog pravca izvoza, zbog čega nikome ne odgovara njegova potpuna blokada“, objasnio je.

Dodao je da postoje alternativni pravci snabdijevanja. „Iran ima mogućnost izvoza i kopnenim putem prema susjednim zemljama, što dodatno ublažava rizik potpune obustave isporuke“, naveo je.

Šunje smatra da je dio trenutne situacije rezultat psihološkog efekta tržišta. „Prisutan je element panike zbog zavisnosti od nafte i pitanja rezervi. Međutim, realno stanje nije toliko dramatično koliko se predstavlja“, istakao je.

Ukazao je i na geopolitičke interese velikih sila. „Ovakve krize često odgovaraju velikim proizvođačima poput Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, koji u ovakvim okolnostima mogu ostvariti dodatnu ekonomsku korist“, rekao je.

Govoreći o posljedicama po Bosnu i Hercegovinu, naglasio je važnost strateškog pristupa. „Svaka ozbiljna država mora riješiti dva ključna pitanja – energiju i hranu. Bosna i Hercegovina ima potencijal da proizvodi dovoljno hrane, pa čak i da izvozi“, kazao je.

Istakao je da problem leži u nedostatku strategije. „Imamo resurse, ali nemamo adekvatnu strategiju. Previše smo okrenuti uvozu, čak i kada je riječ o vodi, iako imamo ogromne domaće kapacitete“, upozorio je.

Naglasio je potrebu jačanja domaće proizvodnje. „Država bi trebala garantovati otkup poljoprivrednih proizvoda i razvijati prerađivačku industriju kako bi se osigurala stabilnost tržišta i prehrambena sigurnost“, rekao je.

Zaključio je da BiH ima sve potrebne resurse za samoodrživost. „Imamo obradive površine, vodne resurse i kapacitete za razvoj poljoprivrede i stočarstva. Fokus mora biti na tim sektorima kako bismo osigurali dugoročnu stabilnost“, poručio je Šunje.

Imširović: Negativni efekti krize neizbježni za ekonomiju BiH

Ekonomska kriza ostavit će značajne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, a intenzitet tih posljedica zavisit će od sektora do sektora. Kako ističe predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Nihad Imširović, negativni efekti su neizbježni.

„Uticaja će sigurno biti. Negativnih, apsolutno. Ovisno sve o branši, ovisno o grani privrede. Naša situacija u BiH je malo drugačija, zato što smo mi, nije više floskula, uvozno orijentisana država. Nemamo mehanizme kojima možemo brzo odgovoriti, samim time i uticaji su puno radikalniji i puno brži nego što je to u zemljama koje imaju vlastite izvore i jednostavno mogu lakše prevazići sve te probleme“, naglasio je Imširović.

Govoreći o najugroženijim sektorima, posebno izdvaja transport i poljoprivredu.

„Kada govorimo o branšama, vjerovatno i najugroženija jeste transport i logistika, uvažavajući da gorivo čini značajan trošak u strukturi poslovanja. Odmah iza toga, nažalost, je poljoprivreda. Ne samo zbog cijene nafte, nego i zbog cijene mineralnih gnojiva“, rekao je Imširović.

Kriza će se, kako upozorava, preliti i na sektor trgovine, ali i na krajnje potrošače.

„Tu svakako dolazi i trgovina i maloprodaja iz razloga rasta troška transporta, produženih lanaca snadbivanja. Suočit ćemo se vjerovatno i sa rastom cijena ostalih proizvoda, a ne samo troška usluge transporta, javnog prevoza i svega ostalog. Sve su naznake da će doći do značajnog povećanja cijena ambalaže i plastike. I ta energetska neizvjesnost. Nažalost, već imamo najavu poskupljenja plina“, upozorio je.

Ističe da će teret krize najviše osjetiti najranjivije kategorije društva. „To je najosjetljivija kategorija stanovništva. Generalno, mislim da će kao i u svakoj krizi, najviše biti pogođeni penzioneri i nezaposleni.“

U kontekstu aktuelnih ekonomskih kretanja i važećih uvoznih aranžmana, sve je više kompanija koje izražavaju zabrinutost zbog mogućih poremećaja u narednom periodu.

„Situacija sa pravilom 90-180 je bila dosta kompleksna. Zadnje informacije govore da je malo relaksirano sa uvođenjem novog sistema ulaska u Evropsku uniju. To je normalno period samo produženje agonije“, kazao je Imširović.

Dodaje da su ključni problemi rezultat dugogodišnjeg izostanka reakcije nadležnih institucija. „Nažalost, ta direktiva je iz 2012. godine. Nismo uradili ništa 14 godina, i sad ćemo pokušati nešto završiti za četiri mjeseca. Ozbiljni su izazovi za privredu.“

Posebno se osvrnuo na pitanje konkurentnosti domaće ekonomije, naglašavajući da je ona ozbiljno narušena.

„Privreda smo koja ima problem sa konkurentnošću i često postavljamo pitanja zašto su uvozni proizvodi jeftiniji nego domaći i sve ostalo, upravo to dolazi iz nedostatka strategije, tehničke i tehnološke podrške, subvencija i svega ostalog.“

Prema njegovim riječima, bez snažne državne podrške nema ni stabilne privrede. „Da bi imali jaku privredu, morate imati jaku državu i morate imati jake poticaje.“

Posebni izazovi, kako ističe, odnose se na izvozne kompanije koje se suočavaju s rastućim troškovima, naročito transporta.

„Posebno izazovi su sa izvoznim kompanijama, koje dobrim dijelom u strukturi troška transport čini značajnu stavku. Jednostavno, uvoznici ne uvažavaju korekciju cijene, da li ona došla iz povećanja troška poslovanja, iz troška transporta i sve ostalo.“

Imširović upozorava i da se već javljaju kompanije koje trpe posljedice postojećih ugovornih obaveza.

„Zato i jesam spomenuo ovu mjeru, zaštitu od penaliziranja po ugovorima, odnosno pomoć države eventualno ako dođe do toga, a već nam se javljaju kompanije koje imaju pogotovo kompanije koje se bave proizvodnjom namještaja i sve ostalo.“

Na kraju, naglašava važnost balansiranja između zaštite domaće proizvodnje i poštivanja međunarodnih obaveza:

„U zaštitu domaće proizvodnje, pomoć kompanijama koje su izvozne. Nama je interes da stimuliramo izvoz. Spomenuli smo ovaj dio oko uvoza. Moramo poštovati pravila SSP-a, liberalne trgovine i svega ostalog, a na kraju krajeva bilo bi suhodno da uvodimo neke zaštite mjere, pogotovo što ima dosta i sirovina i proizvoda koje je BiH ne proizvodi u dovoljnim količinama.“

Hasičević: Da nema mjera, gorivo bi već bilo preko četiri marke

Krizu koja se prelijeva na globalno tržište ministar trgovine FBiH Amir Hasičević vidi kao ozbiljan izazov za ekonomiju, naglašavajući da različite strane imaju različite interpretacije, ali da je suština ista: „Kriza je tu, na vratima i to je sigurno jedna od većih kriza. Mislim da trenutno ne vidim neki logičan, brzi rasplet svega ovoga.“

Ukazuje i na prve ekonomske posljedice, posebno kroz rast cijena energenata i širi ekonomski pritisak: „Vidimo potražnju nafte koja je prva na udaru i to se već prenosi. Recesija je na pragu, a možda ćemo govoriti i o stagflaciji i drugim posljedicama.“

Govoreći o konkretnim potezima, ističe da su određene mjere već uvedene kako bi se ublažio udar na građane i tržište: „Poduzimali smo određene mjere, neke su već bile na snazi. Tržište naftnih derivata imamo pod kontrolom, sa ograničenim maržama, i to je spriječilo veći rast cijena.“

Objašnjava i razlike u cijenama goriva na terenu, uprkos regulaciji: „Razlike postoje jer su nabavne cijene različite – neko je nabavio gorivo prije deset dana po nižoj cijeni. Manji distributeri imaju veće oscilacije jer nemaju velike zalihe.“

Naglašava da bi bez intervencija cijene bile znatno veće: „Da nema ovih mjera, mi bismo već odavno bili preko četiri marke po litru.“

Kada je riječ o daljim ekonomskim izgledima, ministar upozorava na neizvjesnost i kompleksnost situacije: „Ako inflacija traje uz pad BDP-a, ulazimo u stagflaciju. Čekamo podatke za prvi kvartal, ali pravi efekti će se tek vidjeti.“

Dodaje da vlada pokušava djelovati kroz subvencije i inicijative prema državnom nivou: „Dali smo 2,5 miliona litara dizela za poljoprivredu kao subvenciju. Pokrenuli smo inicijative za ukidanje akciza i carina na naftu iz trećih zemalja.“

Ipak, upozorava na ograničenja intervencija u tržištu: „Svako zadiranje u slobodno tržište na duži rok može donijeti više štete nego koristi, ali teret ove krize ćemo svi morati podnijeti.“

Govoreći o širem ekonomskom pristupu, ističe potrebu balansa između države i tržišta: „Pokušavamo naći rješenja zajedno sa poslodavcima, da država ne ugrozi slobodno tržište, ali da interveniše gdje je potrebno.“

Ukazuje i na problem podijeljenih nadležnosti: „Jedan dio mjera je u nadležnosti entiteta, a drugi na državnom nivou, i to često mnogo koči reakciju.“

Posebno naglašava potrebu da se dodatni prihodi vrate najugroženijima: „Postoji ekonomsko pravilo da se novac treba vratiti tamo gdje je nastao – socijalno ugroženima i ključnim sektorima.“

Najavljuje i moguće nove mjere za osnovne životne namirnice: „Razmatramo fiksne marže za određene proizvode poput ulja, šećera i možda pšenice, kako bismo ublažili inflatorni pritisak.“

Govoreći o uzrocima dugoročnih problema, ministar jasno locira odgovornost u političkom sistemu: „Čini mi se da je politika pogrešno fokusirana.“

Ističe i da je ključni problem izostanak strateškog pristupa: „Mi prvi put radimo strategiju razvoja trgovine, ranije nije ni postojala.“

Kao rješenje vidi promjenu pristupa i fokus na domaću proizvodnju: „Nama treba model kako nešto može, a ne stalno šta ne može. Moramo razviti ekonomski patriotizam.“

Upozorava i na ranjivost zemlje u ključnim sektorima: „Energiju gotovo potpuno uvozimo, hranu oko 80 posto. To su ključne slabosti.“

Govoreći o robnim rezervama, priznaje da sistem nije adekvatan: „Taj sistem je trom i zastario, mora se reorganizovati i ozbiljnije postaviti.“

federalna.ba