Pink Floydov "Wish You Were Here" slavi 50 godina uz ep Simona Armitagea
Kad je 1975. godine objavljen album Wish You Were Here, neki kritičari su ga ismijavali kao samodopadnim pokušajem privlačenja pažnje, no danas se smatra remek-djelom rock muzike koje je inspiriralo izložbe i čak vlastite poštanske marke. Pola stoljeća kasnije, legendarnom albumu odaje počast britanski pjesnik laureat Simon Armitage, koji je napisao epsku pjesmu Dear Pink Floyd, posvećenu grupi i njihovom “dubokom” utjecaju na njega.
“Možeš čuti kako se ovaj album približava s udaljenosti. Osjećaš da dolazi nešto veliko i važno, što će te potpuno obuhvatiti,” rekao je Armitage za The Guardian. “Nevjerovatno je da albumu sada ima pola stoljeća.”
Fanovski epski komad
Armitage, strastveni obožavatelj Pink Floyda, dobio je zadatak od same grupe da napiše novi umjetnički rad posvećen albumu. Rezultat je monumentalna pjesma bez interpunkcije, koja balansira između obožavateljskog pisma i razmišljanja religioznog predanika. Pjesnik, koji je imao samo 12 godina kad je album objavljen, opisuje ga kao “vrijednu vremensku kapsulu, poruku u boci privezanu za splav koji je bačen s broda duhova”, dok zamišlja bend kako svira u Visećim vrtovima Babilona i na dnu Marijanskog rova.
“Bila je to prilika da napravim nešto drugačije,” rekao je Armitage. “Mislio sam da će me to odvesti u novu kreativnu smjeru. Osjećao sam povezanost s albumom, njegovom atmosferom i obilježavanjem jubileja.”
Album koji je definirao eru
Wish You Were Here nastavlja muzičku i inovativnu liniju prethodnika Dark Side of the Moon. Album se sastoji od pet pjesama, od kojih tri srednje – Welcome to the Machine, Have a Cigar i naslovna pjesma – stoje između epskog, višedijelnog Shine On You Crazy Diamond, posvećenog preminulom članu benda, Sydu Barrettu.
Iako je početni odgovor kritike bio pomiješan – Rolling Stone je kritizirao Gilmourove dugačke gitarske solo dionice, a Ben Edmunds ga opisao kao “još jednog kompetentnog gitaristu koji razmišlja prstima, a ne glavom” – album je brzo postao popularan. Dosegao je prvo mjesto na listama, a bootleg snimke s nastupa u Staffordu prodale su se u čak 25.000 primjeraka.
Danas je Wish You Were Here kritički hvaljen, a Pitchfork mu je dao savršenih 10, nazivajući ga “novim kreativnim probojem rock benda sedamdesetih.”
Privatna oaza u punk eri
Armitage je odrastao u West Yorkshireu dok je punk kultura cvjetala, što je činilo Pink Floyd privatnim zadovoljstvom. Album je postao poznat i kao “headphone record”, idealan za samostalno slušanje sa slušalicama, u svojoj sobi. “Počeo sam ga slušati kada nije bilo ‘dozvoljeno’ da ti se sviđa,” prisjeća se. “Mogao sam nositi Martinke i majicu Buzzcocksa, ali taj album sam slušao u privatnosti, u tajnosti.”
Fantazija i stvarnost
Pjesma Armitagea sadrži mnoge fantastične scene, ali i stvarna zapažanja. Pjesnik tvrdi da je vidio ljude s Pink Floyd majicama u arktičkoj spasilačkoj stanici i u najdubljim dijelovima Amazonije. “Mnogo toga u pjesmi je izmišljeno, ali neki dijelovi su stvarni,” rekao je. “Radio sam emisije daleko u Amazonu s nekim Caboclo River Indijancima. Jedan je imao Pink Floyd hoodicu, a drugi Paul Smith majicu.”
Ovo 50. godišnje obilježavanje albuma, kojeg mnogi smatraju remek-djelom benda, ponovno ih stavlja u centar pažnje, iako su Pink Floyd već imali zapažen povratak na top liste 2025. godine. Njihov live album iz 1972., Pink Floyd at Pompeii – MCMLXXII, stigao je na prvo mjesto albuma, što je njihov sedmi No.1 album u karijeri.
federalna.ba/The Guardian