Obilježena 31. godišnjica bitke za odbranu Predsjedništva RBiH

Predstavnici različitih nivoa vlasti, uključujući delegacije Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, predstavnika sarajevskih općina, boračkih i drugih organizacija obilježile su 31. godišnjicu bitke za odbranu Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine polaganjem cvijeća na Šehidskom spomen-mezarju Kovači.

Program na Kovačima počeo je intoniranjem državne himne Bosne i Hercegovine. Na prigodan način počast šehidima iz proteklog rata u Bosni i Hercegovini i prvom predsjedniku Predsjedništva Republike BiH Aliji Izetbegoviću odao je izaslanik ureda člana Predsjedništva BiH Denis Bećirovića.

Ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović istakao je da je vrlo važno obilježavati ovakve datume i odati počast svim braniocima koji su dali živote za odbranu Sarajeva i države Bosne i Hercegovine.

Podvukao je kako se na današnji datum odvila jedna od najznačajnijih bitaka.

„Drugog maja odbranjen je grad Sarajevo, odbranjena je Bosna i Hercegovina. Znali smo ciljeve koji su tada postavljeni, a to je da se zauzmu Predsjedništvo i RTV. Smatram da je ovo mjesto sa kojeg danas moramo poručiti da 1.503 života koja su ovdje položena u temelje države ne smiju biti uzaludna. Kultura sjećanja mora pobijediti kulturu zaborava i mi na taj način šaljemo poruku da će uvijek biti Bosne”, rekao je Osmanović na šehidskom merzaju ”Kovači” u Sarajevu.

Dodao je kako je također značajno naglasili da je Armija RBiH branila državu Bosnu i Hercegovinu.

“Mi smo se branili, nismo nigdje išli. Branili smo svoje pragove, svoje porodice, svoju državu. I zato danas sa ovog mjesta šaljemo poruku: Bez obzira koliki ataci bili prema nama, mi ćemo izdržati i Bosne će uvijek biti", zaključio je Osmanović.

Na Kovačima su danas bili prisutni i brojni ratni veterani, borci Armije RBiH, među kojima i Mirsad Kurtagić. On je rekao kako je dan koji danas obilježavaju revolucinarni dan, naš kao i 1. maj.

“Mi koji smo ostali živi moramo se prisjećati na dostojanstven način da bi dali i stvorili preduslove za budućnost mlađih naraštaja. Nažalost, svjetska kretanja reflektuju se i na Bosnu i Hercegovinu, pa nas tako udaraju i poslije ovog nepravednog dejtonskog mira, poslije dvije agresije koje su izvršene na suverenu Bosnu i Hercegovinu koja nikom ništa nije kriva. Časan je put Bosanaca i države Bosne i Hercegovine i na tome treba istrajavati i boriti se za naše intelektualce, pisati što više, to bi bila neka moja poruka, da svi svjedoci događaja pišu samo istinu da bi stvorili što kompaktnije biće Bosne”, zaključio je Kurtagić.

Nakon mezarja Kovači, položeno je cvijeće i na Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Delegacije će u toku dana položiti cvijeće na groblju "Lav“, mezarju "Stadion" te na centralno Spomen-obilježje šehidima i poginulim borcima općine Novi Grad, te Aleji veterana na groblju “Vlakovo”.

Specijalne jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije uz pomoć brojnih paravojnih jedinica 2. maja 1992. godine u koordiniranoj i dobro osmišljenoj vojnoj akciji pokušale su zauzeti zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine u centru Sarajeva. Glavna borba vođena je na Skenderiji, oko 150 metara od zgrade državnog Predsjedništva.

Zauzimanje zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine je spriječeno. Međutim, posebno od tog dana naočigled cijelog svijeta građani Sarajeva u opsadi ubijani su minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protivavionskim naoružanjem…, ali su, isto tako, mučeni i iznurivani prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani… No, upornost da se grad odbrani i želja za preživljavanjem su pobijedili i Sarajevo nikad nije palo u ruke agresora na Bosnu i Hercegovinu.

-Sjećanje na ključnu bitku za odbranu Sarajeva-

Bitka u kojoj je odbranjeno Sarajevo, 2. maja 1992. godine, poznatija kao Bitka za Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, bila je presudna za odbranu glavnog grada, ali i za odbranu nezavisnosti i cjelovitosti države Bosne i Hercegovine. Bila je to prva, velika bitka za glavni grad BiH, a plan agresora, odnosno snaga bivše JNA, potpomognutih paravojnim formacijama, bio je da zauzmu Predsjedništvo RBiH i eliminišu tadašnje državno rukovodstvo.

Tenkovi i oklopni transporteri JNA zaustavljeni su nadljudskim naporima branilaca, okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH i MUP-u RBiH, na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva RBiH.

Zauzimanje zgrade Predsjedništva je spriječeno, ali je opsada naočigled cijelog svijeta trajala više od 1.400 dana, tokom koje su građani Sarajeva ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protivavionskim naoružanjem, ali su, isto tako, mučeni prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani, što je u međuvremenu potvrđeno presudama Haškog tribunala (ICTY).

Istog dana, 2. maja 1992. godine, pripadnici bivše JNA su na Sarajevskom aerodromu zarobili tadašnjeg predsjednika Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića i delegaciju, koji su se vraćali sa pregovora iz Lisabona. Potom su odvezeni u Lukavicu.

Ovaj događaj bio je uvod u ono što će se dešavati narednog dana, 3. maja, kada je JNA počela s izvlačenjem jedinica iz kasarne u starom dijelu grada, na Bistriku, a nakon mukotrpnih pregovora dogovorena je razmjena Izetbegovića.

Tog 2. maja 1992. svijet su obišli dramatični tv-snimci u kojima predsjednik Izetbegović u javljanju u program obznanjuje da je otet i da mu ne dozvoljavaju da dođe u zgradu Predsjedništva BiH.

Svijet su obišle i fotografije i snimci zapaljenih tramvaja na Skenderiji, u centru Sarajeva, kao i eksplozije granate na uglu ulica Dalmatinska i Titova, preko puta zgrade Centralne banke BiH.

Istog dana, zapaljena je i Glavna pošta u Sarajevu, te se van funkcije našlo 45.600 telefonskih priključaka. Značajan broj građana Sarajeva ostao je bez kontakta sa svojim najmilijim u drugim dijelovima grada, ali i bez telefonske veze s ostatkom svijeta.

Za jednu od najdužih opsada u historiji i teroriziranje stanovništva glavnog grada Bosne i Hercegovine, između ostalog, u ICTY-u su na doživotne kazne pravomoćno osuđeni - bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, kao i komandant VRS-a Ratko Mladić, te nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Stanislav Galić, dok je Dragomir Milošević, koji je preuzeo komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom VRS 1994. godine osuđen na 29 godina.

Za zločine u opkoljenim dijelovima grada pred domaćim pravosuđem procesuirano je 12 osoba. Za zločine u logorima u devet sarajevskih naselja pod opsadom, osuđeni su na kazne od tri do 20 godina zatvora, a među njima i Dragan Damjanovć i Borislav Herak, osuđeni na zatvorske kazne od po 20 godina zatvora za mučenja, silovanja i ubistva.

Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.

Biljana Plavišić, bivša predsjednica RS, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu pred sudijama Haškog tribunala, nakon čega je osuđena na 11 godina zatvora.

federalna.ba/AA/Fena