Ni fikusi, ni marionete

Nakon ugroženosti Srba u Sarajevu, Milorad Dodik, umjesto o ugroženosti Srba u Hercegovini, o ugroženosti ovog naroda u BPK, odnosno u Goraždu. Jesu li Srbi ugroženi i konstitutivni u ovom bh. kantonu? Da li se koriste maternjim, srpskim jezikom, koriste li svoje pismo - ćirilicu? Ima li Srba u Tužilastvu, Sudu, policiji, zdrastvu, obrazovanju, kulturi i privredi? Jesu li Srbi fikusi, marionete, pokazni materijal Bošnjaka u Goraždu?

Teško je propratiti sve izjave Milorada Dodika koje imaju za cilj održati sliku vođe koji se svakodnevno zalaže za Republiku Srpsku i njen narod. A kako to u stvarnosti izgleda, svima je jasno. Ekonomija na dnu, privreda u kolapsu, građani jedva preživljavaju, a vlast,  koju već više od deceniju u svojim rukama drži vođa, zadužuje se kako bi servisirala osnovne funkcije tog entiteta. Pa kad se o ekonomiji i socijalnom položaju stanovnika Republike Srpske nema što reći, onda se prelazi na teme koje Milorada Dodika  već dugo drže na površini.  

“Svaki stepen centralizacije BiH, manje je RS-a ali i Srba na ovim prostorima”, kaže predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik. 

Srba na ovim prostorima je manje, ne zbog centralizacije BiH, već zbog života od danas do sutra bez mogućnosti da se živi sa pristojnim primanjima.  I Bošnjaka nedostaje , kao  i Hrvata. Nedostaju i Ostali. Samo ostaju oni, poput Dodika, koji imaju sve. A da bi se imalo sve, treba priču skrenuti sa tema koje govore o onima koji nemaju ništa. 

“Pa kakvu nama Bošnjaci nude BiH najbolje se vidi iz kantona u kojem oni imaju dominantnu vlast. Otiđite u goraždanski kanton pa vidite kao tamo žive Srbi. A jest im lijepo jel da? Potpuno su ravnopravni, vidljivi su na svakom koraku. Čak ih još više drže kao pokazni materijal! Ma jeste đavola”, istakao je Dodik. 

Od brojnih primjera gdje su Srbi institucionalno diskriminisani u FBiH, Dodik je navodeći primjer BPK Goražde ipak napravio grešku. Krenimo od Ustava. 

 “Amandmanima na Ustav kantona iz 2003. godine, Ustav BPK Goražde propisuje zastupljenost Srba u institucijama po popisu iz 1991. godine. Također jasno je navedeno da su zvanični jezici, Bosanski, Hrvatski i Srpski a da su zvanična pisma latinica i ćirilica”, navela je Aida Obuća, premijerka BPK Goražde. 

Ovih ustavnih odredbi nema u 4 kantona u FBiH. I to u onima sa hrvatskom većinom. Zato nije suvišno podsjetiti  Dodika na sjednicu Doma naroda Parlamenta BiH od 27. aprila ove godine, kada su delegati  SNSD-a i HDZ-a, odbili inicijativu  po kojoj bi se uspostavila ustavna ravnopravnost Srba u kantonima gdje te ravnopravnosti nema. Kao što smo čuli  u BPK Goražde ta ravnopravnost je ustavna kategorija. No kako je u praksi? Krenimo sa pozitivnim primjerima. Tužilaštvo BPK Goražde broji dva tužitelja. Mirsad Bilajac Bošnjak i Predrag Golubović , Srbin.  Od pet sudija Kantonalnog suda u Goraždu 3 su Bošnjaka i dvoje su Srbi, uz napomenu kako je predsjednica kantonalnog Suda, Milijana Bjelović. U Upravi policije radi 20 policijskih službenika srpske nacionalnosti, od čega jedan viši i dva mlađa inspektora. Srba ima u zdravstvu, obrazovanju, sportu, kulturi, privredi. Dovoljno? Naravno da ne, ali daleko od toga da su pokazni materijal, kako tvrdi Dodik.  

“Ja u potpunosti negiram takve tvrdnje i mislim da su kadrovi koji dolaze iz reda srpskog naroda vrlo kvalitetni kadrovi i mi skupa činimo jedan tim i da oni u potpunosti opravdavaju povjerenje političkih partija koje su ih kandidovale na te pozicije”, dodaje Obuća. 

 Nataša Danojlić ministrica je pravde u Vladi BPK Goražde. Godinama je kao pravnica radila u realnom sektoru i na kraju prihvatila poziv da bude dio Vlade. Priče o pokaznom materijalu upravo u  slučaju ministrice Danojlić, pokazuju svu besmisao takvih tvrdnji.  

“Ja smatram da sam dobar pravnik, ja ne vidim da sam tu samo kao fikus. Kad bih rekla da smo samo tu zato što treba zadovoljiti taj nacionalni ključ ja bih uvrijedila samu sebe. Ja mislim da na pravi način predstavljam ovu Vladu ali i narod kojem pripadam”, istakla je Nataša Danojlić, ministrica za upravu, pravosuđe i radne odnose BPK Goražde.  

“Moja porodica ovdje živi već 17 godina. Tu su mi supruga, djeca, otac, majka  i vjerujte ja nemam tih predrasuda, čak i ne volim da pričam o toj temi jer me stvarno ne interesuje ko je ko”, naveo je Bojan Krunić, ministar urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okoliša BPK Goražde. 

 A ko je Bojan Krunić u profesionalnom smislu možda najbolje govori podatak kako je i tema njegovog  diplomskog rada bila usko vezana za Goražde.  

“Tiču se prostornog plana i činioca koji učestvuju u prostornom razvoju grada Goražda i BPK Goražde, a poslije studija radio sam i u Opštini na poslovima koji se tiču ove materije”, pojašnjava Krunić.  

“Vi imate brojne sredine u kojima ova ustavna obaveza, za razliku od ovoga kantona nije ispoštovana”, dodaje Danojlić. 

 “Također, dužna sam napomenuti kako i u zakonodavnoj vlasti konstitutivni narodi imaju pravo, ukoliko su izabrani u Skupštinu, biti u rukovodstvu Skupštine”, istakla je premijerka BPK Goražde.  

Ipak, tu dolazimo do prve sporne situacije. Mjesecima nakon opštih izbora 2018. Godine, skupštinska većina predvođena SDA i DF-om, na različite je načine odugovlačila izbor Daliborke Milović u skupštinsko rukovodstvo. Kad su se napokon odlučili Milovićku imenovati  za predsjedavajuću Skupštine, ubrzo je  smijenjena  sa te funkcije i imenovana za dopredsjedavajuću. Njenu smjenu OHR je ocijenio spornom pa je o tom slučaju odlučivao Ustavni sud Federacije koji se proglasio nenadležnim.  U političkom smislu, skupštinska većina u BPK Goražde takvim ponašanjem nakon izbora učinila je nepravdu prema Milovićki jer sa dva poslanika u Klubu Srba u Domu naroda Federalnog parlamenta, Daliborka Milović u kontinuitetu podržava sve odluke koje idu u korist BPK Goražde. A u korist BPK i grada Goražda, čitav život je radio novinar Slavko Klisura, autor jedne od najljepših pjesma o gradu na Drini. 

Slavko nema problem u Goraždu zato što je Slavko. Na koncu, najteži period opsade grada proveo je sa svojim sugrađanima, sa suprugom doktoricom i tek rođenom kćerkom. On ima problem zato što se osjeća i izjašnjava kao Bosanac i Hercegovac ne sporeći nacionalni niti bilo koji drugi identitet svoje porodice. 

“U BiH ne postoji organizovana politička ili bilo koja struktura koja bi podržala nas koje u mojoj državi i u mom gradu pogrdno zovu ostali. U BiH ne možeš biti Bosanac i Hercegovac. Zašto? Pa zato sto bi priznavanje Bosanaca i Hercegovaca razvalilo te etničke monolite i otvorilo neke potpuno nove perspektive BiH. E u takvoj BiH ja ne mogu imati perspektivu kao neko ko se ne želi svrstati ni tamo ni ovamo ni bilo gdje”, kaže Klisura. 

 Pripadnost grupaciji koja se identitetski poistovjećuje sa nazivom BiH ima i svoju cijenu. Ne osporavajući stručnost drugih kao i njihovo pravo da budu nacionalno opredjeljeni , što je u nekim slučajevima i uslov za postavljenja na funcije, Slavku smeta što je u ovoj zemlji nacionalna pripadnost ključ svega. 

“Šta bi se recimo desilo da mene neko pozove i kaže hajde Slavko ti kao Srbin  bio bi dobar  ministar recimo obrazovanja, što je blisko mojoj profesiji. Niko ne bi rekao hajde ti si stručan za to jer se decenijama baviš obrazovanjem i kulturom. Dokle će nam Srbi, Bošnjaci i Hrvati biti ministri samo zato sto se tako izjašnjavaju. Takva država ne može ići naprijed i mi smo taoci toga”, smatra Klisura. 

Ali njegov zivot je ipak kaže ispunjen. Kada je najteže bilo ostao je u svom gradu i time se ponosi jer je na taj način daleko od onoga što Dodik naziva pokaznim materijalom. 

“Ja sam sretan što sam u svojoj zemlji i u svom gradu bio kad je bilo najteže jer u najtežim situacijama ljudi pokažu šta su i ko su.” 

Ovo je prilog magazina Mreža. Sva izdanja emisije pogledajte OVDJE.

federalna.ba