Nema znaka normalnog života - Gaza i dalje u sjeni nasilja i patnje

Kada su Jumaa i Fadi Abu Assi otišli po drva, njihovi roditelji su mislili da su sigurni. Bili su još djeca, u dobi od devet i deset godina, a primirje je već bilo proglašeno u Gazi. Njihova majka, Hala Abu Assi, pravila je čaj u porodičnom šatoru u Khan Younisu kada je čula eksploziju – projektil koji je ispalio izraelski dron. Pružila je pomoć, ali bilo je prekasno, prenosi The Guardian.

Od kada je primirje posredovano od strane SAD-a najavljeno 10. oktobra, izraelske snage ubile su više od 360 Palestinaca u Gazi; prema podacima UN-a, najmanje 70 njih su djeca – poput Jumaa i Fadija.

„Ubili su ih u vremenu kada je krvoproliće trebalo prestati“, rekla je majka. „Nakon proglašenja primirja osjećala sam se donekle sigurno i vjerovala da mojoj djeci više ništa neće nauditi. Ali sudbina je imala drugi plan.“

Sada se fokusira na spašavanje svojih dvije preživjele kćerke. „Još uvijek čujem eksplozije i pucnjavu“, kaže. „Ne osjećam da je rat završen.“

Nastavljeni napadi uprkos primirju

Iako je broj poginulih u izraelskim napadima značajno manji nego u prethodne dvije godine rata, kada je prosječno 90 Palestinaca ubijeno svakog dana, veliki broj civila i dalje gubi živote.

Sada izraelsko oružje prosječno ubije sedam ljudi dnevno. U mnogim drugim kontekstima, taj nivo nasilja bi se smatralo aktivnim sukobom, što dovodi u pitanje koliko precizno primirje opisuje novu stvarnost.

Izvor fotografije: EPA/MOHAMMED SABER

„To je nešto što se može nazvati primirjem, što je vrlo zgodno za Amerikance i za sve koji žele da ovo nestane sa televizije, ulica i parlamentarnih rasporeda“, rekao je Daniel Levy, bivši izraelski pregovarač. „Izraelu je vrlo zgodno. Pritisak je uklonjen i oni mogu i dalje ubijati kako žele.“

Amnesty International tvrdi da Izrael i dalje počinje genocid u Gazi, a korištenje termina „primirje“ „rizikuje stvaranje opasne iluzije da se život u Gazi vraća u normalu“.

‘Žuta linija’ i dalje dijeli Gazu

Mnogi od onih koji su ubijeni tokom primirja, uključujući braću Jumaa i Fadija, bili su meta zbog približavanja „žutoj liniji“ na koju se vojska povukla prema dogovoru. Ta linija sada dijeli Gazу, dajući Izraelu većinski teritorij.

Prema geografskim analizama Forensic Architecture, većina plodne zemlje u Gazi je pod izraelskom kontrolom, dok je populacija uglavnom zatvorena u pustinjske obalne dine, tzv. „crvenu zonu“.

Primirje predviđa dalji povratak izraelskih snaga uz međunarodnu stabilizacijsku silu (ISF) i tehničku palestinsku komisiju za svakodnevno upravljanje. Međutim, ove faze ostaju nejasne i teško izvedive.

Izrael je naglasio da nema napretka dok se ne vrate svi tijela talaca ubijenih u ratu i dok Hamas ne bude razoružan. UN je predložio da ISF vodi razoružavanje, ali nijedna država koja bi trebala doprinijeti trupama, poput Indonezije, Azerbejdžana ili Pakistana, nije spremna prisiliti Hamas da preda oružje.

Alternativne „sigurne zajednice“

Planirani objekti pod nazivom Alternative Safe Communities (ASC) imali bi oblik izbjegličkih kampova s prefabrikovanim jedinicama ili kontejnerima, s zajedničkim toaletima i tuševima. Stanovnici bi se provjeravali da se isključe oni povezani s Hamasom.

Izvor fotografije: EPA/HAITHAM IMAD

Čak i ako SAD pokuša pilot-projekt u Rafahu, to gotovo ništa neće učiniti za trenutnu humanitarnu krizu. Ogromne gomile ruševina i neeksplodiranih bombi moraju se ukloniti prije početka izgradnje, a optimističan rok predviđa najmanje šest mjeseci rada prije nego što se primi prva populacija. Kapacitet bi bio samo 25.000 ljudi, tek oko 1% stanovništva Gaze.

Glad, poplave i katastrofalni uvjeti života

Primirje ostavlja preostalih 2,2 miliona Palestinaca u samo 42% njihove prethodne teritorije, u užasnim uvjetima. Devet od deset Palestinaca u Gazi nema dom, a 81% stambenih jedinica je uništeno ili ozbiljno oštećeno. Većina živi u šatorima, ranjiva na zimu i poplave.

Izvor fotografije: EPA/MOHAMMED SABER

UNICEF upozorava na rizik od bolesti prenosivih vodom, uključujući koleru, zbog loše higijene i nedostatka sanitacije.

Opskrba hranom se povećala nakon primirja, ali i dalje je daleko ispod predratnog nivoa, dok Palestinci, bez ušteđevine i poslova, ovise o pomoći.

Svijet riskira saučesništvo

Evropske i arapske države, kao i humanitarne agencije, upozoravaju da bez značajnog napretka u mirovnom procesu CMCC i ASC plan mogu učiniti države saučesnicima u održavanju nehumanih uvjeta za Palestince.

„Ljudi žive u strašnim uvjetima i nastavljaju biti ubijani uprkos primirju. Palestinci su suočeni s budućnostima nad kojima nemaju kontrolu – taj osjećaj bespomoćnosti i psihološke torture traje već dvije godine“, rekao je Sam Rose iz UNRWA-e.

federalna.ba/The Guardian