Malezija počela kontroverzno vraćanje tražitelja azila u Mijanmar

Vlada Malezije počela je vraćati oko 5.000 tražitelja azila iz Mijanmara, na osnovu kontroverznog sporazuma postignutog s vojnim liderom Mijanmara Min Aung Hlaingom, prenosi BBC.

Tri broda Mornarice Mijanmara trebala bi danas napustiti Maleziju, prevozeći prvih 1.476 osoba koje će biti vraćene.

Organizacije za ljudska prava osudile su vraćanje, upozoravajući da se povratnici suočavaju s rizikom od nasilja, progona i prisilne regrutacije u vojsku Mijanmara.

Malezija je vraćanje opisala kao dobrovoljno, ali je agenciji UN-a za izbjeglice zabranila da vidi ili provjeri osobe koje će biti vraćene, a koje su zadržane u pritvorskim centrima.

Prema riječima malezijskog premijera Anwara Ibrahima, među povratnicima će biti i Rohingye, progonjena muslimanska manjina koja je u velikom broju potražila utočište u Maleziji nakon što je protjerana iz Mijanmara, gdje nije priznata kao državljanstvo.

Anwar, čija je popularnost ove godine naglo pala, kaže da odgovara na sve veće neprijateljstvo javnosti prema velikoj populaciji Rohingya u Maleziji i da nema izbora osim da s vladom Mijanmara pregovara o njihovom povratku.

Međutim, ovaj potez predstavlja značajnu promjenu njegovog dosadašnjeg stava.

Anwar, bivši politički zatvorenik, ranije se predstavljao kao zagovornik ljudskih prava i sloboda te pozivao na veću pomoć Rohingyama. Malezija je pod njegovim vodstvom odbila priznati režim Min Aung Hlainga i bila jedan od najglasnijih zagovornika u jugoistočnoj Aziji za pregovaračko okončanje građanskog rata u Mijanmaru.

Promjena raspoloženja prema Rohingyama

Dva su glavna razloga. Prvi je povećani ekonomski pritisak na stanovništvo Malezije s nižim prihodima od pandemije COVID-19, što je podstaklo nezadovoljstvo prema Rohingyama.

Drugi je nestabilna politička situacija u Maleziji od 2018. godine, kada su historijski izbori doveli do smjene Ujedinjene malajske nacionalne organizacije (UMNO), stranke etničkih Malajaca koja je više od 60 godina monopolizirala vlast. Nakon toga uslijedio je niz nestabilnih koalicionih vlada.

Godinama je među stanovništvom Malezije postojalo snažno saosjećanje prema muslimanima u Mijanmaru.

U augustu 2017. brutalna kampanja vojske Mijanmara protjerala je tri četvrtine miliona Rohingya iz njihovih domova u saveznoj državi Rakhine u susjedni Bangladesh.

U godinama koje su uslijedile, teški uslovi u izbjegličkim kampovima u Bangladešu natjerali su one koji su imali dovoljno novca da krenu na opasno putovanje morem prema Maleziji, u potrazi za utočištem i poslom.

Iako su Mornarica Malezije i obalska straža godinama pokušavale spriječiti pristajanje brodova s Rohingyama, mnogi su u zemlju ulazili drugim putevima i dugo su bili tolerisani. Procjenjuje se da ih danas u Maleziji živi više od 200.000, od kojih većina osnovna sredstva za život zarađuje fizičkim radom.

Raspoloženje javnosti počelo se mijenjati tokom pandemije, koja je teško pogodila ekonomiju zemlje. U vrijeme pojačanog straha javnosti zbog novog koronavirusa, društvenim mrežama proširile su se optužbe protiv migranata Rohingya, uz zahtjeve za njihovu deportaciju.

Kao odgovor, tadašnja vlada pooštrila je stav, poručivši da Malezija više ne može prihvatati izbjeglice i naredivši racije u zajednicama za koje se vjerovalo da skrivaju ilegalne imigrante.

Sličan razvoj događaja zabilježen je i 2026. godine.

U maju je internetom počela kružiti pritužba da Rohingye nakon muslimanskog praznika Kurban-bajrama nisu pravilno odložili životinjski otpad. To je pokrenulo viralnu kampanju na društvenim mrežama u kojoj su Rohingya lideri lažno optuženi da zahtijevaju zemlju i državljanstvo u Maleziji.

Ubrzo nakon toga, internetska peticija na platformi Change.org, kojom se tražilo protjerivanje Rohingya iz Malezije, prikupila je više od 400.000 potpisa prije nego što je uklonjena.

Premijer pod političkim pritiskom

S obzirom na Anwarovu nekadašnju reputaciju zagovornika liberalnih vrijednosti, očekivalo se da će se suprotstaviti ovom valu mržnje i dezinformacija. On je rekao da se prema Rohingyama treba odnositi humano.

„Možemo ih uhapsiti, ali nemojte ih tući, zastrašivati ili ponižavati“, rekao je nedavno u jednom podcast intervjuu – iako upravo za takvo postupanje organizacije za ljudska prava optužuju malezijske zvaničnike u imigracionim pritvorskim centrima.

Ipak, Anwar insistira na tome da Rohingye moraju biti protjerane.

„Oni su očigledno postali teret“, rekao je u istom intervjuu. „Sigurnosni teret, ekonomski teret i izvor neprijateljstva među ljudima.“

Neki od njegovih bivših pristalica optužili su ga da je izdao svoje principe. Bivša čelnica Malezijske komisije za borbu protiv korupcije Latheefa Koya njegovu odluku je nazvala „sramotnom, nemoralnom i ponižavajućom za naciju u očima međunarodne zajednice“.

Anwar je, međutim, pod velikim političkim pritiskom. Nekada opisivan kao vječiti premijer u čekanju, na čelo vlade došao je 2022. godine, ali tek nakon formiranja neizvjesne koalicije s nekadašnjim političkim protivnicima iz UMNO-a.

Od tada je njegova popularnost značajno pala, a njegova stranka izgubila je mjesta na nedavnim lokalnim izborima. Opće izbore mora raspisati najkasnije početkom 2028. godine.

„On je stjeran u ugao, na svojoj je najslabijoj tački“, kaže Tricia Yeoh, direktorica Instituta za politiku i angažman Azije pri Univerzitetu Nottingham Malaysia.

„Bio je primoran na ustupke svojim partnerima iz UMNO-a... Bilo je nekoliko korupcijskih skandala, a njegova vlastita stranka je podijeljena. Nakon četiri godine uvjeravanja birača da je to potrebno kako bi se održala njegova krhka koalicija, oni više nisu spremni prihvatiti tu priču.“

Yeoh navodi da etnički Malajci, koji čine više od polovine biračkog tijela, odgovaraju na dugogodišnju retoriku UMNO-a prema kojoj im je potrebna posebna podrška i zaštita države – vrstu rasne politike koja, prema njenim riječima, podstiče strah i nezadovoljstvo prema strancima.

„To je ista priča koju čujete i u ostatku svijeta, o imigrantima koji uzimaju radna mjesta i o tome da javni novac ne bismo trebali trošiti na objekte za njih.“

Povratak u Mijanmar pod velikim upitnikom

Međutim, nije jasno kako bi Rohingye uopće mogle biti vraćene u Mijanmar, gdje nisu priznate kao državljani.

Rohingyama nije dozvoljeno slobodno kretanje unutar Mijanmara i dopušteno im je da žive samo u saveznoj državi Rakhine, koja graniči s Bangladešom.

Međutim, gotovo cijela država Rakhine sada je pod kontrolom pobunjeničke Arakan armije i izložena kontinuiranom bombardovanju zračnih snaga Mijanmara.

U ponedjeljak, dan prije početka vraćanja, Arakan armija saopćila je da je u bombardovanju pijace u gradu Kyauktaw poginulo 49 osoba.

Jedino mjesto u koje bi Rohingye teoretski mogle biti vraćene jeste glavni grad savezne države, Sittwe. Međutim, grad je pod opsadom i izolovan, a čak i tamo Rohingye su zatočene u teškim uslovima u kampovima u kojima kritično nedostaju hrana i lijekovi.

Organizacije za zaštitu prava također strahuju da bi muškarci iz ove grupe mogli biti prisilno regrutovani u vojsku i poslani da se bore u građanskom ratu.

Ni Malezija ni Mijanmar nisu objasnili kako se ove ozbiljne prepreke mogu prevazići niti kako se planirano vraćanje može uskladiti s humanitarnim principima.

„Svi sanjamo da ćemo se jednog dana moći vratiti kući“, rekao je Nur Sadek, aktivista za prava izbjeglica Rohingya. „Ali želimo se vratiti zato što je sigurno i zato što sami biramo – a ne zato što smo prisiljeni.“

„Za mene je najvažnije da se Rohingye i druge izbjeglice pogođene ovom odlukom saslušaju i da se prema njima postupa dostojanstveno.“

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.