Žene koje traže azil u Britaniji strahuju prijaviti silovanja i seksualne napade

Tražiteljice azila u Velikoj Britaniji prijavljuju silovanja i seksualne napade koje su, kako navode, počinili britanski muškarci, ali mnoge kažu da su previše uplašene da bi pokrenule krivične postupke.

Njihovi glasovi rijetko se čuju, ali neke od njih govorile su za Guardian u trenutku kada krajnja desnica sve intenzivnije širi tvrdnje o navodnom raširenom silovanju Engleskinja i djevojčica koje, prema tim tvrdnjama, čine muški tražitelji azila „sposobni za borbu“.

Krajnja desnica širi neutemeljene tvrdnje

Poziv Daniela Thomasa, poznatog kao Danny Tommo, kojim je prošlog vikenda pokušao motivirati svoje pristalice s crnim maskama na licima tokom protesta zbog dolaska tražitelja azila u Dover i Portsmouth, gotovo u potpunosti se zasnivao na neutemeljenim tvrdnjama o raširenim silovanjima koja navodno počine tražitelji azila.

Iako je bilo nekoliko osuđujućih presuda protiv tražitelja azila za teška seksualna krivična djela, o kojima su mediji opširno izvještavali, ne postoje sveobuhvatni javno dostupni podaci o krivičnim djelima koja počine tražitelji azila.

Jedna žena, koja je dvije godine provela u hotelu za tražitelje azila nakon što je pobjegla od vjerskog progona i nasilja u porodici, rekla je da ju je zaposlenik hotela u kojem je bila smještena više puta verbalno i fizički uznemiravao.

To je uključivalo neželjeno dodirivanje i držanje za ruke prilikom predaje dokumenata. Nakon nekog vremena počeo je redovno dolaziti u njenu sobu, pozivati je na piće i sastanke. Njen broj telefona uzeo je iz hotelske baze podataka i počeo joj slati poruke sa svog privatnog telefona, tražeći od nje seksualni odnos.

Tada ga je prijavila osoblju hotela i premještena je u drugi hotel.

„Bilo je užasno“, rekla je. „Rekao mi je da želi imati seksualni odnos sa mnom.“

Slučajevi seksualnog uznemiravanja i silovanja se nedovoljno prijavljuju 

U drugom slučaju, žena koja je tek stigla u Veliku Britaniju iz Irana i koju je Ministarstvo unutrašnjih poslova smjestilo u hotel u blizini aerodroma Heathrow, rekla je da ju je silovao zaštitar u hotelu.

„Bilo je veoma zastrašujuće. Nisam znala šta da uradim. Prijavila sam napad hotelskom osoblju i pitali su me želim li dati izjavu policiji. Nisam znala da li će policija ovdje biti poput policije u Iranu, pa sam se previše plašila da bilo šta učinim.“

„Također sam se brinula da bi prijavljivanje silovanja moglo povećati vjerovatnoću da će moj zahtjev za azil biti odbijen.“

Ubrzo nakon prijave silovanja premještena je u drugi hotel i ne zna šta se dogodilo s počiniocem.

U trećem slučaju, lezbijska tražiteljica azila iz Ugande, čiji se zahtjev za azil zasnivao na strahu od zatvora ili smrti u matičnoj zemlji ukoliko se sazna za njenu seksualnu orijentaciju, nije uspjela pronaći advokata koji bi je zastupao uz pravnu pomoć.

„Uspjela sam pronaći privatnog imigracijskog advokata, ali nisam imala novca da ga platim. Zbog toga me prisilio na seksualni odnos kao oblik plaćanja, iako je znao kakav je moj slučaj“, rekla je.

„Osjećala sam da ništa ne mogu učiniti da to spriječim.“

Sve tri žene kasnije su dobile status izbjeglice.

Vjerovatno je da se slučajevi seksualnog uznemiravanja i silovanja tražiteljica azila nedovoljno prijavljuju kompanijama koje za Ministarstvo unutrašnjih poslova upravljaju smještajem za tražitelje azila.

Crveni križ upozorava na nedovoljne mjere zaštite

Parlamentarni odbor za unutrašnje poslove proveo je istragu o smještaju tražitelja azila i saslušao svjedočenja o nedovoljnim mjerama zaštite u tim objektima.

Britanski Crveni križ saopćio je odboru da je nedostatak zaštitnih mjera stavio „izuzetan pritisak“ na njihove timove koji direktno pružaju podršku izbjeglicama.

Naveli su primjere, uključujući slučaj zaposlenika hotela koji je kasno navečer pokušao karticom otvoriti vrata ženske sobe dok se ona kupala.

Također su govorili o „prožimajućoj kulturi seksualnog uznemiravanja“ u jednom hotelu, uključujući slučajeve seksualnog napada.

Glasnogovornica organizacije Women for Refugee Women, koja pruža podršku ženama u sistemu azila, rekla je: „Korištenje nasilja nad ženama i djevojčicama kao oružja od strane krajnje desnih grupa ne čini žene sigurnijim. Ono iskrivljuje stvarnost zlostavljanja, stvara prepreke za podršku i pravdu žrtvama te omogućava počiniocima da se kriju iza rasističkih stereotipa umjesto da odgovaraju za svoja djela.“

„Korištenje nasilja nad ženama i djevojčicama kako bi se demonizirali ljudi koji ovdje traže sigurnost opasno je odvraćanje pažnje. Ovo nasilje je sistemski problem, a ne problem ograničen na bilo koju nacionalnost ili imigracijski status, i hitno ga treba tako i tretirati.“

Rape Crisis upozorava na ranjivost tražiteljica azila

Ciara Bergman, izvršna direktorica organizacije Rape Crisis England & Wales, rekla je: „I dalje smo ozbiljno zabrinuti zbog nedostatka odgovarajućih mjera zaštite žena koje traže azil u Velikoj Britaniji od seksualnog nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja.“

„Ova grupa žena i djevojčica posebno je ranjiva na seksualno zlostavljanje i iskorištavanje. Mnoge od njih imaju malo ili nimalo informacija o svojim pravima, a kamoli stvarne mogućnosti da ih zaštite i ostvare.“

„Naša vlada se obavezala da će u narednoj deceniji prepoloviti nasilje nad ženama i djevojčicama. Od ključne je važnosti da to uključuje i one koje traže azil i žive unutar sistema azila.“

Izvori iz Ministarstva unutrašnjih poslova naveli su da postoje objavljene smjernice o ovakvim pitanjima u smještaju za tražitelje azila, poznate kao „izjava o zahtjevima“ za smještaj i podršku tražiteljima azila.

U smjernicama se navodi: „To bi obično uključivalo procjenu neposrednog rizika za navodnu žrtvu i druge osobe, razmatranje potrebnih usluga podrške te utvrđivanje da li su potrebne zaštitne mjere.“

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.