Koordinatori intimnih scena: Zaštita, kontroverza i nevidljivi posao u filmskoj industriji

Kada koordinatoricu intimnih filmskih scena Adelaide Waldrop na zabavama upitaju o njenom poslu, ona sve više razmišlja da malo „prilagodi istinu“. „Razmišljala sam da kažem da sam računovođa,“ priznaje ona. A kada ipak kaže istinu, reakcija je gotovo uvijek nepristojna i neukusna. Ljudi postavljaju pitanja o erekcijama, perikama i poznatim ličnostima na neprikladan način. „Ili su tu komentari tipa: ‘Ah, mogli bismo nekog poput tebe koristiti kod kuće sa mnom i suprugom,’ a dobijam i pitanja o mom seksualnom životu,“ dodaje Waldrop. „U ovoj profesiji mi smo definitivno vruća tema.“

Profesija kao "vruća tema"

U posljednje vrijeme, ta vrućina je na vrhuncu. Za neke su koordinatori intimnosti prijeko potreban dio industrije nakon #MeToo pokreta, oni koja štite glumce i ekipu, a istovremeno pružaju ključni kreativni doprinos. Michelle Williams, Alexander Skarsgård i Emma Stone među onima su koji su se oduševljeno izjasnili o svojim iskustvima. Za druge, oni su seksualna policija koja ometa umjetnički rad kako bi izbjegla glavobolju u ljudskim resursima.

Mikey Madison nije želio koordinatora intimnosti za svoj film "Anora", priču o seksualnim radnicama nagrađenu Oscarom. Gwyneth Paltrow zamolila je svog seksualnog koordinatora da se "malo povuče" dok je snimala film "Martyj Supreme". Jennifer Lawrence se nije mogla sjetiti je li ga imala dok je snimala film "Die, My Love" (Umri moja ljubavi), ali je rekla da to nije bilo potrebno jer njen kolega Robert Pattinson "nije perverznjak".

Koordinatori intimnosti: Nevidljivi zaštitnici glumaca i scene

Potražnja za profesijom koordinatora intimnosti  brzo je porasla, što je nadmašilo sposobnost ljudi da je obave kvalitetno.

Uprkos reakcijama na ove primjedbe (bivša šefica dramskog programa Channel 4, Caroline Hollick, nazvala je komentare Paltrow „neodgovornima“), one su doprinijele negativnoj percepciji koordinacije intimnih scena. Dio problema je, kaže Florence Pugh, što koordinacija intimnih scena „još uvijek pronalazi svoj razvojni put“. Dok su neke forme ovog posla postojale decenijama – edukatorica o seksualnosti Susie Bright angažovana je da koordinira intimne scene u filmu "Bound" iz 1996. godine. No, tek nakon #MeToo pokreta ovaj posao je postao standard u industriji. Sada su koordinatori intimnih scena u SAD-u sindikalno organizovani kroz Sag-Aftra, a Velika Britanija ima vlastiti registar koordinatora intimnih scena pri Bectu. Zahtjevi uključuju opsežnu obuku i plaćene kredite na najmanje pet produkcija.

Gina Gershon i Jennifer Tilly u filmu "Bound" (1996), čije je seksualne scene koordinirala Susie Bright. Fotografija: Pathe/Allstar

„Potražnja za ovom ulogom brzo je porasla, što je premašilo sposobnost ljudi koji su tek počeli shvatati kako pravilno obučiti druge da to rade kako treba“, kaže Waldrop, čiji su angažmani uključivali filmove "Bridget Jones: Mad About the Boy" (Bridget Jones: Luda za dečkom)i "Mickey 17".

„Mi nismo tu samo da šapćemo glumcima u uho između scena. I osjećam da neki ljudi ulaze u ovaj posao jer misle da će postati povjerljiva osoba poznatim filmskim zvijezdama i biti hvaljeni za promjenu industrije na bolje. Ali ne mislim da je veliki javni profil koordinatora intimnih scena koristan. Moja uloga već privlači mnogo neželjene pažnje, što može biti ometajuće za sam rad.“

Uloga koordinatora intimnosti varira ovisno o projektu. U većini slučajeva, oni počinju tako što razlažu intimne scene u scenariju i vode povjerljive razgovore s relevantnom ekipom i glumcima kako bi unaprijed osmislili jasan plan snimanja. To može uključivati dijeljenje iskustava seksualne traume ili bilo čega što bi moglo utjecati na način na koji pristupaju intimnim scenama. „Sve traje malo duže, ali to nije loša stvar“, kaže jedan glumac koji je snimao seksualne scene i s koordinatorom i bez njega. „Nikada ne znaš kroz šta su sve glumci prošli; svi imamo svoju prošlost. Zato je taj razgovor izuzetno važan.“

"Ako ljudi žele manje nijansiranu intimnost na ekranu, onda ukinite koordinatore intimnosti"

Ovo pravilo vrijedi čak i kada su razgovori lakši. „Može biti jednostavno da neko mrzi neki dio svog tijelai da ne želi da se upravo taj dio vidi pred kamerom“, kaže Robbie Taylor Hunt, koordinator intimnih scena koji se specijalizirao za queer sadržaje, s angažanima koji uključuju "Heartstopper" (Slomljeno srce) i "Pillion" (Suvozač) -  nagrađivani debi Harryja Lightonova o BDSM biciklističkoj zajednici. „Došao sam na set vrlo rano“, kaže Taylor Hunt. „Kad radite na nečemu što izlazi izvan mainstream percepcije, postoji pritisak da to izvedete kako treba, da ne bi upalo u klišee. Ali s "Pillion" je bilo jednostavno jer su svi bili toliko uključeni da to nikada nije bila borba.“

Renée Zellweger i reditelj Michael Morris tokom snimanja filma "Bridget Jones: Mad About the Boy", jednog od filmova u kojem je angažovana intimna koordinatorica  Adelaide Waldrop  (Fotografija: Capital Pictures/Alamy)

Odgovornosti koordinatora intime na setu

Osim što koordinitraju intimne scene, profesionalna odgovornost koordinatora obično uključuju procjenu rizika, nadzor zatvorenih setova i obezbjeđivanje odjevnih predmeta i barijera za privatnost (idealno najmanje tri za simuliranu penetraciju). „Mi nismo stručnjaci za mentalno zdravlje“, dodaje Waldrop. „Ali tu smo da pomognemo u stvaranju okruženja transparentnosti i stalnog, informisanog pristanka za sve.“

Angažiranje koordinatora intime pomaže ženskim članicama ekipe da budu uključene u pružanje emocionalne podrške glumcima tokom seksualnih scena, što je bilo uobičajeno prije pojave ove profesije. „Prijateljica mi je ispričala da je bila na snimanju gdje je lik mlade glumice imao seksualnu scenu po prvi put, pa je muški režiser doveo puno žena iz ekipe u sobu i tražio od njih da jedna po jedna ispričaju svoja prva iskustva sa seksom, kako bi glumica bila opuštenija“, kaže Taylor Hunt.

Profesionalni izazovi i percepcija, frustracija zbog svođenja posla na senzacionalizam

Naravno, bilo je i ozbiljnijih incidenata, sa zloglasnim primjerima stvarnog seksa na filmu („napad na ekipu koliko i na bilo koga drugog“, kaže Waldrop), kao i slučajevi zlostavljanja; Maria Schneider je rekla da se osjećala „malo silovanom“ od strane Marlona Branda i Bernarda Bertoluccija tokom snimanja scene sa puterom u filmu "Last Tango in Paris" (Posljednji tango u Parizu).

Za koordinatore intime frustrirajuće je vidjeti kako se njihova profesija svodi na senzacionalizam. „Osjećam da se na taj način umanjuje naš rad“, kaže Tommy Ross-Williams, čiji angažmani uključuju filmove poput Sweetpea (Slatki grašak) i The Fantastic Four: First Steps (Fantastična četvorka: Prvi koraci).  „Mislim da postoji strah oko toga da ljudi govore o tijelima i seksu općenito. Ako ljudi žele manje nijansirane scene intime na ekranu, neka ukinu koordinatore intime. Ali otkad su IC došli, mislim da ljudi hrabrije pričaju intimne priče s nijansama i kompleksnošću.“

Što se tiče budućnosti, koordinatori intime se nadaju da će fascinacija s vremenom splasnuti; teško je raditi posao koji stalno izaziva medijsku pažnju samo zato što postoji. „Znam da sam dobro obavila posao na setu kada me niko uopće ne primjeti“, kaže Waldrop. „Jer je sve pripremljeno unaprijed, svi znaju šta rade u sceni, a ja samo stanem sa strane i pustim da se dogodi.“

federalna.ba/The Guardian