I u SBK-u je sve više djece i odraslih koji prose na ulicama

Pored redova ispred javnih kuhinja, u našoj zemlji sve je više djece i odraslih koji prose na ulicama. Ovaj trend, prema podacima MUP-a, i u Srednjobosanskom kantonu raste. S ciljem suzbijanja ove nezakonite društvene pojave, u Travniku je potpisan Protokol za prevenciju i postupanje u slučajevima prosjačenja i drugih oblika eksploatacije djece. On bi nadležnima trebao olakšati borbu, a time zaštititi i prava djece.

Na raskrsnicama, ispred tržnih centara, apoteka. Gotovo na svakom uglu u Travniku svakodnevno možete, naročito u jeku turističke sezone, vidjeti ispruženu ruku, obično žena, u čijem prisustvu su nerijetko i djeca. Pred kamere ne žele - kratko kažu, na to ih je muka natjerala. No, rad djece na ulici, bez obzira na to je li iz potrebe ili nužde, krivično je djelo, kažu nadležni, te su s ciljem njegovog suzbijanja, potpisali protokol koji bi svima trebao olakšati borbu.

“Protokol daje jasan hodogram postupanja u slučajevima kada postoji sumnja da je određeno dijete žrtva nekog oblika eksploatacije. I ono što je vrlo važno jeste da svakom profesionalcu daje jasne instrukcije kako i na koji način treba određenu radnju da preduzme, a da ona bude u najboljem interesu djeteta”, kaže Mirsada Bajramović, direktorica Udruženja Zemlja djece.

Da je prosjačenje složeno krivično djelo s kojim se svakodnevno bore, potvrđuju i iz travničke policije i Centra za socijalni rad. U prošloj godini, MUP SBK-a evidentirao je ukupno 325 prekršaja prosjačenja, što je povećanje za 7 posto u odnosu na prethodne godine. Zakonom o prekršajima za ovo krivično djelo predviđene su i novčane kazne. No, problem su djeca, za koje su zaduženi centri za socijalni rad.

“Na kraju moramo nekad i smjestiti tu djecu koja su bez nadzora roditelja, a koju nađemo, koja neće da komuniciraju s policijskim službenicima… Zaista je komplicirano to dokazivanje i rad”, govori Dragan Škulj, komandir Policijske stanice Travnik.

V.d. direktora JU Centar za socijalni rad Travnik Valentin Matošević objašnjava: “Kad policija obavi svoj dio posla, ta djeca koja su evidentirana, mi ih pozovemo u Centar, obavi se jedan savjetodavni razgovor, pokušavaju se usmjeravati u nekim pozitivnim procesima”.

Cilj borbe je i jačanje svijesti građana o rizicima i posljedicama prosjačenja. Jer upravo oni često suosjećaju s prosjacima i pomoć njima smatraju dobrim djelom.

Osim sistema socijalne zaštite koji radi na zaštiti žrtve, raduje pravosudni sistem koji na ovakve slučajeve posljednjih godina gleda kao na krivično djelo trgovine ljudima i izriče zakonom utvrđene kazne od 5 do 10 godina zatvora.

“Koordinacija svih institucija i ustanova u sistemu zaštite djece dovela je do toga da mi već danas imamo i pravosnažne presude za počinioce kivičnog djela eksploatacije djece, odnosno trgovine ljudima”, ističe Bajramović.

Načelnik Općine Travnik Kenan Dautović (SDA) objašnjava špta je cilj: “Kada je u pitanju Srednjobosanski kanton, to je jedna ustanova za zaštitu te djece, koja će onda moći aktivirati i angažman tužilaštava i zatvoriti taj sistem”.

Iako zvanični podaci ne postoje, hiljade djece u BiH žive na granici siromaštva. Da li ih do ispružene ruke na ulici dovodi prisila ili potreba, manje je bitno. Institucije imaju i više nego dovoljno razloga da se udruže u suzbijanju ovog problema.

federalna.ba