Heroine koje su život iznijele na vlastitim plećima

Drugi je dan Ramazanskog bajrama, ujedno i Dan šehida. Širom Bosne i Hercegovine porodice i delegacije obilaze mezarja s ciljem očuvanja sjećanja na najhrabrije. One koji su ubijeni braneći domovinu. Na ovaj dan donosimo priču o majkama, suprugama, kćerkama šehida. Kako žive i jesu li zapostavljene?

Jasmina Omerdić, supruga šehida, imala je 33 godine kad je izgubila muža. Tad se morala suočiti sa svim poteškoćama. Postala je jedini i glavni stub porodice. Nije bilo lahko. Odškolovala je dvije kćerke – sama bez ičije pomoći. Danas je boli to što njene kćerke nemaju posao.

- Eto koliko sam snage potrošila da sam se srušila i oboljela. Sad kad mi trebaju lijekovi, 50 eura ih plaćam lijekove od svoje penzije, trebam njih sad malo pomoć i njihovu djecu, a ne mogu – kaže Jasmina.

Lejla se oca jedva sjeća. Imala je 7 godina kad je ubijen. Danas je supruga i majka dvije kćerke. Svjesna uloge žene, zahvalna je majci za požrtvovanost i ljubav.

Bez nje ne bismo uspjeli, bilo nam je teško nisam imala ni finasijku pomoć, ni pomoć nekih drugih ljudi same smo bile, same smo se borile – ističe Lejla.

Prije devet godina završila je Ekonomski fakultet. Sedam godina je čekala da dobije priliku da odradi pripravnički staž. Danas je na birou.

Da je borba teška, ali da nikad ne treba odustati primjer je Dženana Krkalić, dijete šehida, iako je korak do diplome profesorice engleskog jezika, neposredno pred početak pandemije uz progreme poticaja otvorila je svoj frizerski salon. Kaže da je taj zanat njena prva ljubav.

- Sve se može kad se hoće. Bude teško. Ovo sam čekala punih 16 godina, radila sam privatno i kod drugih poslodavaca. Kad ti sam sebi nešto ostvariš to je nešto najdragocjenije – naglašava Dženana.

Ne odustajati i borit se za svoje snove poruka je naših sagovornica. Iako im se često činilo da su u bezizlaznoj situaciji, nada da će neko vidjeti njihovu vrijednost i pružiti ruku podrške tjera ih da vjeruju da nije sve uzalud.

federalna.ba