Dan šehida u Travniku: Poruke sjećanja, tuge i poziva na mir
Na Šehidskom mezarju u Travniku, u kojem je više od sedam stotina imena onih koji, braneći Bosnu i Hercegovinu, nisu dočekali njenu slobodu, dovom i cvijećem obilježen je Dan šehida. Među šehidima iz srednje Bosne je i više od tri stotine Krajišnika, koji su zauvijek ostali ovdje. Trideset i jednu godinu nakon rata, ovdje u Travniku delegacije i udruženja proistekla iz rata iz srednje Bosne, Travnika, Kotor-Varoši, Prijedora, Sanskog Mosta i Ključa odali su im počast.
Sjećanja koja ne blijede
Među delegacijama i udruženjima koja su se dovom i cvijećem prisjetila bosanskohercegovačkih šehida bila je i Tiđa Džamastagić, koja je kao prognanica stigla u Travnik 21. augusta 1992. godine, samo nekoliko sati nakon što je na Korićanske stijene strijeljano više od dvije stotine prijedorskih Bošnjaka i Hrvata.
Zajedno sa svojim sinovima priključila se 17. viteškoj krajiškoj brigadi, a u borbama na Igmanu jedan sin je poginuo. I svaki put na ovaj dan ona je u Travniku, među saborcima.
Tiđa Džamastagić, predsjednica Udruženja porodica šehida opštine Prijedor iznosi: „Ja nisam otišla svom sinu na mezarluk na Igman, nego dođem ovdje, jer ovi su momci bili sa mnom zajedno. Opet kažem, sretna sam zato što je meni ostalo dvoje djece, a kako je onaj ko je izgubio sve? Kod nas ima žena koje su izgubile po šest sinova.“
Svako ime nosi svoju priču
Na mezarju, pored bijelog nišana, bila je i Fedha Palislamović iz Ključa, prisjećajući se sestrića koji je poginuo sa nepune 23 godine. Malo više od četrdeset godina imao je otac Senide Kahrić, koji je poginuo 1994. godine.
Svako ime ovdje je neispričana priča i trajno sjećanje.
„Danas je i tužno i sjetno i vrlo teško, naviru sjećanja na sve ono što se dešavalo u tom periodu. Poruka je da nikada ne zaboravimo najmilije i najvrednije — naše šehide“, naglašava Tahir Lendo, premijer SBK (SDA).
Poruka mira i odgovornosti
A ne zaboraviti ih znači graditi ovu zemlju u miru. Zbog njih je obaveza svih koji odlučuju da ne zveckaju oružjem, jer samo oni čija su djeca za slobodu ove zemlje dala živote znaju kako im je — ne samo danas, nego svakog dana u godini. Zato se njihova poruka mora čuti.
Tiđa Džamastagić, predsjednica Udruženja porodica šehida opštine Prijedor naglasila je da je „sramno ovo što se dešava — da se ne mogu dogovoriti da se stvori jedna fina država, da se živi, da živimo k’o ljudi. Jer svi smo mi od krvi i mesa, svi smo mi ljudi.“
federalna.ba