Pašović: Multikulturalizam je supstanca Sarajeva, ne smijemo to mijenjati

Poligon propitivanja i preispitivanja, suočavanja, hrabrosti i protesta. Mjesto koje upozorava na pošasti društva, nepravde, anomalije, ali i otvara vječne teme i dileme čovjeka. Na tome već decenijama ustrajava Haris Pašović – gost ovosedmičnog izdanja Art kvart razgovora.

Reditelj koji je svojim djelovanjem, predstavama, projektima, festivalima, utjecao na kulturnu scenu, usmjeravao je i otkrivao njene mogućnosti. 

“To je moj život, ja to volim. Tu se osjećam sigurnim, sretnim i čak i onda kad imam problema - i to je nekako moje i to rješavam i zato mi je dobro u ovome što radim”, kazao je o svom životnom putu i izboru Haris Pašović.

Pozorište – mjesto iz kojeg sve počinje

Mjesto iz kojeg sve počinje, potvrdio je Pašović za pozorište, kazavši kako je inače realističan, ali govoreći o svojim tekstovima ipak malo romantičan.

“Volim da mislim, možda sam tu malo romantičan, a inače nisam, dosta sam realističan - da tekstovi nađu mene. Tako se mnogo puta dogodilo i ponekad neki tekst po 20 godina čeka da dođe na red i u pravi trenutak. Znate, ja sam se jedno jutro probudio i rekao sam sada je vrijeme za Hamleta”, rekao je Pašović.

Tebe ljubi duša moja

Osjećaj koji nas vodi i intuicija koja nam govori da je nešto istinsko, pravo. Tako je i Pašović potvrdio da pri izboru svojih djela dosta sluša intuiciju, a koja ga dokazano nije izdala. Jedna od predstava, koja se našla u izboru Festivala bosanskohercegovačke drame, jeste i predstava o ljubavi – velikoj, sudbinskoj, s pitanjem može li ona kao takva prevazići sve što je protiv nje – društvo, historija, ideologija?

“Posljednja predstava koju sam radio u Kamernom teatru, Tebe ljubi duša moja, je po istinitoj priči iz moje porodice. Priča o ljubavi dvoje mladih ljudi. Za priču i za ovaj kontekst u kojem živimo je bitno da je on Bošnjak, ona Srpkinja, koji su u ratu bili maltene djeca. Imali su 18 godina i koji bez obzira što je on i bio na liniji, ranjen - održali su tu svoju ljubav, uprkos protivljenju familija. Vjenčali su se na kraju i danas sretno žive.” 

Sarajevo Fest

Pitanja koja definišu današnjicu kroz umjetnička djela, diskusije i radionice donio je Sarajevo Fest, razvijajući i potičući tako kritičko razmišljanje. Koncept Sarajevo Festa je dijelom prilagođen modernom vremenu, drugačijim interesovanjima i razmišljanju, navodi Pašović.

“Film, instalacija, performance i razgovor, workshopovi i predstave - svašta imamo i onda to dovodi do jednog zanimljivog, dinamičnog, interesantnog dijaloga, gdje mi pozivamo ljude koji se neće nužno slagati jedni s drugima, nego ljudi koji zastupaju različite poglede”, pojasnio je dodavši da je srž zapravo neslaganje, to jeste različito mišljenje, ali koje vodi dijalogu i otvorenom govoru o viđenju stvarnosti.

“Ja sam onako fundamentalista kad je u pitanju multikulturalizam u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Mislim da je to supstanca Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Mislim da je vijekovima to stvar koja je održala ovu zemlju, učinila je jedinstvenom i posebno ovaj grad, i da mi ne smijemo da promjenimo tu supstancu”, kazao je.

Sarajevo Film Festival

“Potreba za životom, za slobodom”, rekao je Pašović govoreći odakle ideja za Sarajevo Film Festivalom. 

“To je bila jedna ponižavajuća i užasna situacija. Mi koji smo to prošli znamo da je to najstrašnija stvar koja može da se dogodi u životu, a koju je kreirao čovjek. Rat nije zemljotres. Rat stvaraju ljudi. Kako ga stvaraju, mogu i da ga završe. Ovog trenutka mogu da prestanu ratovi svuda.”

Prisjećajući se rata, Pašović je naglasio da Bosanci i Hercegovci moraju biti mnogo oštriji u svojim zahtjevima za boljom budućnošću Bosne i Hercegovine, ali i očuvanju uspomene na ljude kojima pripada zahvala za slobodu koju danas uživamo.

“Nisu oni izgubili glavu da mi sada i dalje budemo u zemlji u kojoj se političari svađaju, u kojoj ne možemo još uvijek da se približimo Evropskoj uniji, gdje ljudi sastavljaju kraj s krajem. Nije to, nisu oni zato izgubili glavu. Mislim da mi moramo da budemo oštriji kad zahtijevamo da se ispoštuje uspomena na ono što su ti ljudi željeli i zbog čega su poginuli i ono što smo mi zajedno s njima željeli i zašto smo se borili”, zaključio je.

Govoreći o sjećanju, kazao je da je sjećanje postalo ‘ideološka, politička stvar’.

“Mi se sjećamo zbog sebe. A čega se sjećamo? To je postalo jedna ideološka, politička stvar. Ponekad je to i pitanje projekata koje neko finansira, a onda nema ovih osnovnih razloga.”

Trebamo se sjećati i odgovarati na pitanje zašto: Zašto smo se borili i zašto su ljudi izgubili živote? Navodi kako sjećanje nisu manifestacije, nego ‘ono što živimo i ono što radimo’.

“Mi imamo inflaciju sjećanja. U toj inflaciji sjećanja, svako sjećanje pojeftinjuje”, rekao je.

Kulturna scena i mladi

“Ima jedna riječ koja opisuje kulturnu scenu u BiH, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji - sirotinja. Mi smo postali sirotinja”, kazao je Pašović, poručivši da je to opasno te kako se boji da ‘ćemo izgubiti sjećanje ko smo’, a u ratu ‘punih stomaka’ to nismo dozvolili, ističe.

Kao profesor i neko ko radi s mladima, Pašović je pojasnio i kako smatra da mlade ne treba pokretati.

“Oni će sami osjetiti kad, šta, kako - kad im dođe voda do grla. Da li im je došla voda do grla? Oni kreiraju svoju budućnost”, zaključio je.

federalna.ba