FTV u fojničkom naselju Pločari Polje poznatom po uzgoju krompira
Povrće je ove jeseni drastično skuplje nego prošle. Razlog je masovno odustajanje od zemlje, ali i suša te uvozni lobiji, zbog čega je proizvodnja gotovo prepolovljena. U fojničkom naselju Pločari Polje, nadaleko poznatom po uzgoju krompira, provjerili smo kakav je ovogodišnji urod te s kojim se sve problemima ove godine suočavaju poljoprivrednici.
Na imanju Hodžića u naselju Pločari Polje nadomak Fojnice ovih je dana radno. Prikupljaju se ovogodišnji plodovi sa oko 50 duluma zasijanih krompirom. Suša je kažu znatno smanjila urod, a zbog lošeg iskustva iz prethodne godine, manje je i zasijanih površina. To će skoro utrostručiti i cijenu u maloprodaji.
„Pored tolikog roda imali smo i uvoz koji nas je ubijao, jednostavno prošle godine nema veze što je niska cijena bila, jednostavno nije bilo prodaje. Dok ove već godine potražnja je za njim. Sad trenutna otkupna cijena je na veliko marka, dok na pijacama doseže marku i po.“, rekao je Mustafa Hodžić, poljoprivrednik.
Na fojničkoj općini je posijano sigurno za 40-50 % manje krompira u odnosu na prethodne godine. I sve tako ide, sve se smanjuje. Evo mi konkretno, mi smo imali prošle godine negdje oko 70 do sto duluma krompira, ove godine 50“, kaže Miralem Hodžić, poljoprivrednik.
Slično stanje je i kod ostalih proizvođača na ovom području, koji su bili prinuđeni smanjiti ili čak ukinuti proizvodnju. Uz poskupljenje repromaterijala i konstantno poskupljenje goriva, veliki problem im predstavlja i nedostatak radne snage, jer je najveći dio mladih otišao u evropske zemlje, pa su radnike na dnevnicu primorani pronalaziti i u drugim općinama.
„Sve je teže naći radnu snagu, ali eto. Pozvo nas je čovjek tu, tražio je pa smo se mi prijavili, jer smo par dana slobodni pa smo tako došli“, tvrdi Dženita Jusupović, radnica iz Kiseljaka.
No, ono što Hodžiće raduje je činjenica da u njihovoj porodici još ima volje i želje za radom i opstankom na vlastitom imanju, što potvrđuje i svakodnevna pomoć i najmlađih članova. Jer ko radi, ima se nečemu i nadati.
„Teže je malo stizati obaveze pored škole jer ima dosta i učenja, ali kad god sam u mogućnosti izađem pomoći, nije mi mrsko. Za postizanje nekog uspjeha uvijek je potreban rad, jer od ležanja nema ništa“, priča nam Ramiz Hodžić, poljoprivrednik.
No, da bi živjeli od vlastitog rada, potrebna im je podrška kako bi im bila olakšana barem kupovina repromaterijala i da ne bi bili prepušteni sami sebi. Uz to tvrde da su srednjobosanski poljopoprivrednici u najtežem položaju i zbog lošeg sistema poticaja, koji ne doseže ni 1 % budžeta, a za proizvođače krompira ni tu nema mjesta.
„Oko sedamsto i nešto hiljada se izdvaja za poljoprivredu na SBK, to je znači minimalno svih minimala u našem bar kantonu. Dok npr. Sarajevski i Zeničko-dobojski, tamo puno bolje prolaze. I prošle godine su oni isto imali otkupnu cijenu pola marke. Mi smo naše krompire morali baciti“, priča Miralem Hodžić, poljoprivrednik.
Više od novčane podrške značilo bi im kažu da država osigura otkup, kako ih kao i prethodnih godina, ne bi ugrozio uvozni lobi. I dok poljoprivrednici čekaju reakcije nadležnih, cijene krompira su sve više, a poskupljenja poljoprivrednih proizvoda kao uostalom i ignoranstki odnos države prema onima koji rade, plaćaju građani.
federalna.ba