FTV s povratnicima u Podrinju: Bez struje i vode dočekali Kurban-bajram

Povratak ljudi na njihova prijeratna imanja traje više od 25 godina. I dok se o njihovim pravima, pred kamerama, naglas govori - na terenu drugačija slika. Većina ih zaboravljeni i prepušteni sami sebi. Uoči najvećeg praznika Kurban-bajrama, posjetili smo povratnike u Podrinju.

"  '99., 15. novembra, mi smo otpočeli povratak u Gornju i Donju Kamenicu i Glodi. Išlo je to, bilo je entuzijazma i povratničke euforije, ljudi su se bili zaželjeli svog ognjišta, iako je bilo devastirano sve i imalo se energije. Međunarodna zajednica je podržavala ovaj projekat a bilo je i više humanitarnih organizacija koje su se utrkivale da prave objekte, infrastrukturu i ostalo", prisjeća se Bekir Omerović, predstavnik Udruženja za povratak Podrinje.

Obnovljeno je, tada, skoro 100 domaćinstava. I tu je, reklo bi se, sve stalo. Danas, u Glodima svega 40-tak domaćinstava. Od nekadašnjih 16 privrednih subjekata, danas nema nijednog. Svako treće dvorište je napušteno i prazno. U centru sela -spomen obilježje - u znak sjećanja na više od 420 žrtava iz tri mjesne zajednice. Sami su ga podigli. Za njegov završetak, ali i uređenje lokaliteta masovnih grobnica, po kojima je ovo područje poznato,  potrebna su sredstva, ali i pomoć nadležnih.

"Molim sve dobre ljude da nam se jave i pomognu da ovo završimo mi mještani, jer država je u ovome zakazala, njih ne interesuje ovo", kaže Mehmed Ademović predstavnik MZ Glodi.

Zakazale su bh. vlasti i kada je riječ o obnovi infrastrukture i održivom povratku. Samo dan uoči Kurban-bajrama, umjesto priprema za praznik, zatekli smo ove ljude bez struje i vode kako saniraju štete na svojim imanjima nastale kao posljedica jakog nevremena.

"Najveće su štete na putevima, ali i stambenim objektima. Ulazila je voda u kuće i tako. Evo vidite i sad vuku beton šleperi, a ne popravlja niko puteve, mještani jednostavno napuštaju, ne mogu da žive, rade i opstanu na ovom prostoru", priča nam Mehmed Ademović, predstavnik MZ Glodi.

"Mi smo prepušteni sami sebi, imam takav osjećaj da, svaki put kad dođem u svoj kraj, da je ovdje sve gore i gore", rekao je Elvir Dautović.

Osim infrastrukturnih, prijeti opasnost da ostanu i bez prirodnih resursa. Naime, prije 13 godina pojedinim investitorima izdata je koncesija za izgradnju mini hidroelektrana na rijeci Drinjači. Sa gradnjom prve minihidrocentrale "Medoš" kojom su im uništeni kanjoni i okoliš, nekako su se i pomirili, međutim na ovom području planirana je izgradnja još šest mini hidroelektrana čijom gradnjom bi ovo mjesto moglo ostati bez najvećeg resursa rijeke Drinjače.

"Drugi investitor hoće da uzme tu vodu iz korita, pravi tunel i na bazi toga, pravi novu hidrocentralu i tako bi mještani ostali bez vode za svoju poljoprivredu i navodnjavanje, tako i napajanje stoke i bilo šta", tvrdi Bekir Omerović, predstavnik Udruženja za povratak Podrinje.

"Mi nemamo vode ni ovako da živimo. Evo vidi, ili padne kiša, sve ti odnese i prekine, ili ako je nema pa je suša pa opet nemamo. Ostaćemo bez usjeva, ako nam to uzmu, mi moramo napustiti ovo sve", kaže Mehmed Ademović, predstavnik MZ Glodi.

„Došli smo u problem da će biološki da nestane to selo. Tu više nije u pitanju ni nacionalni, ni stranački predznaci, nego bi stvarno trebala država da stane iza tih povratnika", izjavio je Bekir Omerović, predstavnik Udruženja za povratak Podrinje.

Gradnjom ovih hidrocentrala, 17 km same rijeke bilo bi uništeno. Ovi ljudi ostali bi bez usjeva od kojih obezbjeđuju sredstva za život. A bio bi, tvrde, narušen i eko sistem. Rijeka Drinjača izrazito je bogata ribom i jedno je od najvežih mrestilišta podrinjskog kraja.

federalna.ba