Dževad Karahasan – Istočni diwan, prvi dio
Al Mukaffa
Abdulah Ibn Al Mukaffa, arapski pisac persijskog porijekla iz naselja Džur, u oblasti Fars. Do prelaska na islam zvao se Ruzbeh i bio zorastrijanac.
„Na samom rubu pustinje, u velikoj stijeni, miš je našao rupu u kojoj se mogao smjestiti. Za to vrijeme negdje daleko, na samom rubu šume, lav je išao bijesan i gladan tražeći nešto da pojede. A, onda je ugledao tigra kako u slast komada neku lijepu i veliku životinju od koje bi se obojica mogli najesti do guše, pa je nasrnuo na njega. Kad se već činilo da pobjednika neće biti, kad su obojica bili umorni, malaksali i spremni da odustanu, lav je slučajno udario tigra preko očiju i pomutio mu vid. Tigar se popeo na drvo da smisli osvetu i sačeka da mu se vrati vid. I, baš kad je opet progledao, ispod drveta je naišao slon. Tigar je skočio i počeo mahnito gristi slona. Zbunjen i izbezumljen iznenadnim bolom, slon je počeo rikati i trčati da se zemlja tresla. Podrhtavanje zemlje i rikanje slona izazvaše neviđenu pometnju među krupnim i sitnim životinjama koje su se mirno hranile pri kraju šume i na livadama. Jeziva strka koja je nastala u livadama doprla je i do ruba pustinje. Tu je uplašila zmiju koja je pojurila u rupu koju je vidjela u stijeni. U rupi je našla miša i progutala ga je. A, kažu da je i njoj neka krupna životinja nagazila na rep koji nije mogao stati u rupu. Samo što od toga ona nije imala nikakve štete, jer joj se rep obnavlja. – To je, jedina moja, priča koja ti odgovara na pitanje šta se događa. Ne događa se ništa. Samo što stalno negdje hoda neki gladni lav zbog kojeg činimo ono što moramo, a ne ono što bismo htjeli.“ – Al Mukaffa u pismu svojoj voljenoj supruzi Begzadi
**
Igrali – Belma Lizde – Kurt, Edhem Husić, Miraj Grbić i Tarik Helić
Urednica – Ljiljana Pavlović
Majstor tona – Mustafa Hodžić
Reditelj – Miralem Ovčina
Produkcija – Dokumentarno-dramski program Radija Federacije BiH
Foto – pinterest.com