Dodikova lobistička mreža u SAD-u se raspada: Zampolli zbog kontakata u Banjoj Luci ostao bez funkcije

Lobistička operacija koju je Milorad Dodik, lider SNSD-a, tokom protekle godine intenzivirao u Sjedinjenim Američkim Državama, ulažući milione maraka iz budžeta Republike Srpske u približavanje administraciji Donalda Trumpa, suočava se sa sve ozbiljnijim problemima. Umjesto očekivanog političkog utjecaja u Washingtonu, lobistički aranžmani i kontakti sa ljudima iz Trumpovog okruženja postali su predmet velikog medijskog skandala, a posljedice su već počele pogađati pojedince iz američke administracije koji su učestvovali u tim aktivnostima.

Već desetak dana Republika Srpska i njeni lobistički ugovori nalaze se pod lupom vodećih američkih medija. Nakon otkrića o boravku dvojice Trumpovih političkih savjetnika, Chrisa LaCivite i Jamesa Blaira, u Banjoj Luci, dodatni udarac ovoj mreži predstavlja smjena Paola Zampollija, specijalnog izaslanika State Departmenta za globalna partnerstva i dugogodišnjeg ličnog prijatelja američkog predsjednika.

Zampolli je ostao bez funkcije nakon što je Politico objavio dijelove višemjesečne elektronske prepiske između njega i Christophera Landaua, zamjenika američkog državnog sekretara. Poruke, koje obuhvataju gotovo godinu dana, otkrivaju ozbiljan sukob unutar američke administracije zbog Zampollijevih ovlaštenja, kontakata sa stranim zvaničnicima i aktivnosti koje je Landau smatrao nedopuštenim.

U središtu spora našla se i Zampollijeva posjeta Banjoj Luci u februaru ove godine, tokom koje se sastao s Dodikom i Savom Minićem te razgovarao o energetskim i infrastrukturnim projektima. Dok su vlasti RS-a njegov dolazak predstavljale kao važan diplomatski uspjeh i priliku za otvaranje vrata Washingtona, u State Departmentu su njegovi postupci izazvali ozbiljno negodovanje.

Samo nekoliko sati nakon objave Politicovog izvještaja, američki zvaničnik potvrdio je da je Zampollijev status specijalnog izaslanika okončan i da više nije zaposlen u američkoj vladi.

Sukob koji je trajao gotovo godinu: Landau upozoravao Zampollija da prekoračuje ovlaštenja

Prepiska koju je objavio Politico pokazuje da spor između Zampollija i Landaua nije nastao samo zbog posjete Balkanu, već je bio dio dugotrajnog sukoba oko granica nadležnosti specijalnog izaslanika.

Landau je insistirao da je Zampollijeva funkcija ograničena na kulturnu diplomatiju i uspostavljanje međunarodnih kulturnih partnerstava. Smatrao je da izaslanik nema ovlaštenja da se samostalno bavi pitanjima vanjske politike, trgovine i ekonomskih odnosa.

U poruci od 14. novembra 2025. Landau je Zampolliju izričito naredio da prestane raditi na svim pitanjima koja nisu direktno povezana s kulturnom diplomatijom.

„Ovim vam naređujem – još jednom – da odmah prestanete raditi na BILO KOJIM pitanjima koja nisu direktno povezana s kulturnom diplomatijom, uključujući sva pitanja koja ste naveli u svojim nedavnim porukama“, napisao je Landau.

Dan kasnije, u elektronskoj poruci koju je dobilo i 15 drugih kolega iz administracije, Landau je optužio Zampollija da nema namjeru ostati u okvirima kulturne diplomatije za koje je bio zadužen te da namjerava nastaviti s neovlaštenim aktivnostima u komercijalnim i ekonomskim poslovima.

Landau je upozorio da bi takvo postupanje, posebno ako se nastavi uprkos njegovim izričitim naredbama, moglo dovesti do disciplinskih mjera, smjene i pravne odgovornosti.

„Nemate nikakva ovlaštenja da se bavite bilo kojim pitanjima vanjske politike izvan kulturne diplomatije“, poručio je zamjenik državnog sekretara.

Zampolli je odbacio optužbe da je postupao nezakonito, ali je u razgovorima s Politicom otvoreno govorio o sukobu sa svojim nadređenim.

„Napada me od prvog dana. Sve što sam uradio, pokušao je uništiti“, izjavio je Zampolli, dodajući da je Landauov odnos prema njemu potpuno izmakao kontroli.

Uprkos upozorenjima, Zampolli je insistirao da odgovara direktno američkom predsjedniku.

„Služim po volji predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Jedina osoba koja mi može dati ovaj posao i koja me može smijeniti jeste predsjednik Amerike“, rekao je.

Upravo je takvo shvatanje vlastitog položaja bilo jedan od ključnih izvora sukoba. Landau je insistirao na institucionalnoj hijerarhiji i ograničenjima funkcije, dok se Zampolli pozivao na svoje veze s Trumpom i tvrdio da njegove aktivnosti služe interesima predsjednika.

Posjeta Banjoj Luci koja je izazvala reakciju vrha State Departmenta

Posebno osjetljiva epizoda dogodila se u februaru 2026. godine, kada je Zampolli boravio na Balkanu, uključujući Republiku Srpsku, gdje se sastao s Dodikom i Savom Minićem, tadašnjim predsjednikom Vlade RS-a.

Prema saopćenju Vlade RS-a od 10. februara, razgovarano je o finansiranju solarnih i hidroenergetskih projekata. Zampolli je predstavljen kao „izuzetno važan i utjecajan diplomata u mnogim sferama društva“.

Minić je tom prilikom govorio o dokumentu s prijedlozima brojnih strateških projekata koji je predao američkom izaslaniku, očekujući da bi oni mogli biti predstavljeni relevantnim adresama u Washingtonu.

Za vlasti RS-a posjeta je bila prilika da pokažu kako imaju pristup ljudima bliskim Trumpu i kako mogu ostvariti direktne kontakte s američkom administracijom. Zampollijevo dugogodišnje prijateljstvo s predsjednikom SAD-a dodatno je pojačavalo takvu sliku.

Međutim, prepiska koju je objavio Politico pokazuje da je u Washingtonu postojala sasvim drugačija perspektiva.

Landau je, naime, nakon Zampollijevih kontakata na Balkanu upozorio da specijalni izaslanik nema ovlaštenja za samostalno vođenje političkih i ekonomskih razgovora s inostranim zvaničnicima.

Sukob nije bio ograničen samo na Republiku Srpsku. Nekoliko dana nakon Zampollijevih aktivnosti na Balkanu, Landau je poslao elektronsku poruku ministru vanjskih poslova Srbije Marku Đuriću, upozoravajući ga da američki izaslanik nema ovlaštenja da govori u ime administracije SAD-a o pitanjima izvan kulturne diplomatije.

Landau je naveo da je State Department odobrio Zampollijevo putovanje u Beograd nakon poziva srbijanskog ministarstva zaduženog za sport. Međutim, naknadno je saznao da je Zampolli stupio u kontakt i s Đurićem, njegovim ministarstvom te drugim političkim i ekonomskim zvaničnicima Srbije.

„Takvi kontakti nisu bili odobreni s naše strane i želio sam da razumijete da on nema nikakva ovlaštenja da govori u ime naše administracije izvan oblasti kulturnih poslova. Izvinjavam se ako je njegova posjeta izazvala bilo kakvu zabunu“, napisao je Landau.

Ova poruka posebno je značajna za razumijevanje događaja u Banjoj Luci. Ona pokazuje da je zamjenik američkog državnog sekretara smatrao potrebnim da stranim zvaničnicima izričito objasni ograničenja Zampollijeve funkcije i ogradi se od njegovih kontakata.

Nije poznato kako je Đurić odgovorio na Landauovu poruku, a portparol Ambasade Srbije nije odgovorio na upit Politica.

Zampolli je za taj medij izjavio da je od više stranih ministara čuo kako Landau ne želi da se sastaju s njim, ali je rekao da nije znao da je zamjenik državnog sekretara direktno kontaktirao Đurića.

Od najavljivanih energetskih projekata do optužbi za neovlaštene poslove

Zampollijev angažman u Republici Srpskoj dobija dodatnu dimenziju kada se posmatra u kontekstu Landauovih upozorenja da se specijalni izaslanik bavio ekonomskim pitanjima za koja nije bio nadležan.

Razgovori o finansiranju solarnih i hidroenergetskih projekata u Banjoj Luci nisu bili jedini primjer takvih aktivnosti. Politico navodi da su Zampollijeve objave na društvenim mrežama prikazivale i njegove susrete s rumunskim ministrom energetike, aktivnosti povezane s nuklearnom energijom u Mađarskoj, učešće na sastancima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda te razgovore sa zvaničnikom Ujedinjenih Arapskih Emirata zaduženim za strana ulaganja.

Zampolli je, također, govorio o svojoj ulozi u posredovanju oko velikog posla kompanije Boeing s Uzbekistanom, navodeći da je taj angažman donio nova radna mjesta i da ga je Trump pozdravio.

Upravo je takve aktivnosti koristio kao argument da njegov rad nije bio suprotan interesima predsjednika SAD-a. Smatrao je da doprinosi ekonomskoj agendi administracije i da se njegovi rezultati ne mogu svesti samo na kulturnu diplomatiju.

Landau, međutim, nije osporavao samo pojedinačne projekte nego i samo pravo Zampollija da se njima bavi u okviru funkcije koju je obavljao.

U jednoj od poruka upozorio je da bi nastavak takvog postupanja mogao predstavljati neposlušnost i doveo bi do disciplinskih posljedica. U drugoj je naveo da Zampolli pokazuje „odlučnost da nastavi putem neposlušnosti“ te da o tome obavještava Ured za predsjedničko kadroviranje u Bijeloj kući. Nije potvrđeno da li je to obavještenje zaista formalno upućeno.

Za vlasti RS-a, koje su njegov dolazak predstavile kao mogućnost da se strateški projekti približe američkim donosiocima odluka, problem je u tome što su upravo takvi kontakti postali predmet spora unutar američke administracije.

Zampolli optuživao Landaua za curenje informacija

Sukob dvojice zvaničnika vremenom je prerastao u međusobne optužbe, koje su se odvijale pred velikim brojem službenika američke administracije.

U jednoj od posebno oštrih razmjena poruka, 19. juna, Zampolli je zatražio od inspektora State Departmenta Arnea Bakera da ispita Landauovo postupanje, tvrdeći da mu zamjenik državnog sekretara ograničava ovlaštenja. Portparol Ureda generalnog inspektora nije želio potvrditi da li je istraga pokrenuta.

Istog dana Zampolli je optužio Landaua da je izvor informacija za tekst New York Timesa koji je, prema njegovim riječima, nanio nepopravljivu štetu prvoj dami Melaniji Trump i njegovoj porodici. Nije naveo na koji se tekst konkretno poziva.

Nekoliko mjeseci ranije, u martu 2026. godine, New York Times je izvijestio da je Zampolli tokom spora oko starateljstva zatražio od američke imigracijske službe ICE da deportuje Amandu Ungaro, majku njegovog sina, u Brazil, što bi mu, prema tom izvještaju, pomoglo u nastojanjima da dobije starateljstvo nad njihovim maloljetnim sinom. Zampolli je negirao da je tražio njeno privođenje ili zadržavanje.

U poruci upućenoj Landauu i drugim zvaničnicima Zampolli je optužio zamjenika državnog sekretara za kršenje povjerenja i pravila State Departmenta koja se odnose na komunikaciju s medijima bez odobrenja nadležne službe.

Landau je takve optužbe odbacio, nazivajući ih sve bizarnijim, klevetničkim i neprimjerenim za širenje putem elektronske pošte. Tvrdio je da ne zna o čemu Zampolli govori i kategorički negirao da je bio izvor informacija za medije.

Spor se tako pretvorio u višemjesečni sukob koji je uključivao optužbe za prekoračenje ovlaštenja, neposlušnost, curenje informacija i prijetnje pravnim postupcima. U pojedinim prepiskama učestvovalo je više od 16 zvaničnika administracije, a jedna od osoba upoznatih sa slučajem opisala je prepucavanje kao „karikaturalno i sramotno“.

Uprkos svemu, Zampolli je nastavio insistirati da je njegov rad bio u interesu Trumpa. Za Landaua je, međutim, problem bio u tome što je specijalni izaslanik djelovao kao da ga uobičajena hijerarhija State Departmenta ne obavezuje.

Trumpovi savjetnici i lobistička kompanija povezani s vlastima RS-a

Slučaj Zampolli nadovezuje se na ranija otkrića o aktivnostima Chrisa LaCivite i Jamesa Blaira, dvojice utjecajnih Trumpovih političkih savjetnika koji su tokom kampanje za izbore u Kongresu SAD-a boravili u Banjoj Luci, gdje su pomagali Dodiku i SNSD-u.

Njihova posjeta izazvala je dodatne kontroverze zbog uloge lobističke kompanije Continental Strategy, povezane s Katie Wiles, kćerkom Trumpove šefice kabineta Susie Wiles. Kompanija je od Republike Srpske dobijala novac za lobističke usluge, a američki mediji otvorili su pitanja o njenoj ulozi u organizaciji kontakata između zvaničnika RS-a i ljudi iz Trumpovog okruženja.

U istom kontekstu pojavile su se informacije o fotografisanju Željke Cvijanović sa Susie Wiles u Bijeloj kući, kao i fotografija Katie Wiles sa Željkom Budimirom, ministrom unutrašnjih poslova RS-a.

Trump se ranije na svojoj društvenoj mreži Truth Social ogradio od političkih savjetnika koji su boravili u Banjoj Luci. Slučaj Zampolli sada dodatno komplikuje priču o tome koliko su kontakti pojedinaca iz njegovog okruženja bili usklađeni sa zvaničnom politikom i procedurama američke administracije.

Dok je Dodik te veze predstavljao kao dokaz uspješne vanjske politike RS-a, događaji u Washingtonu pokazuju da bliskost s pojedincima iz predsjednikovog kruga ne znači nužno da oni imaju ovlaštenje da zastupaju američku vladu u svim pitanjima.

Milioni iz budžeta, a umjesto političkog utjecaja – skandal

Dodik se ranije javno hvalio odlascima Željke Cvijanović u SAD i njenim susretima s američkim zvaničnicima, predstavljajući ih kao važne rezultate politike SNSD-a. Međutim, niz posljednjih otkrića otvorio je pitanje koliko su takvi kontakti bili rezultat institucionalnih odnosa, a koliko djelovanja privatnih lobista i posrednika plaćenih novcem iz budžeta RS-a.

Nije sporno da je lobiranje u SAD-u legalan način zastupanja političkih i ekonomskih interesa. Problem nastaje kada se postavi pitanje da li su kontakti ostvarivani u skladu s pravilima, da li su pojedini zvaničnici prekoračivali ovlaštenja i jesu li interesi klijenta predstavljani kao stavovi američke administracije bez odgovarajućeg odobrenja.

Slučaj Zampolli pokazuje da takva pitanja mogu imati ozbiljne posljedice čak i za osobe koje imaju dugogodišnje privatne veze s predsjednikom SAD-a. Njegovo prijateljstvo s Trumpom nije ga zaštitilo od sukoba s vrhom State Departmenta, a objavljivanje prepiske ubrzo je dovelo do prestanka njegovog angažmana u američkoj vladi.

Za Dodika i njegove saradnike, koji su Zampollijev dolazak u Banju Luku predstavljali kao dokaz pristupa najvišim krugovima američke vlasti, to je posebno neugodan razvoj događaja. Projekti koji su predstavljani kao prilika za ekonomsku saradnju i otvaranje vrata Washingtona našli su se u središtu spora o tome da li je američki izaslanik uopće imao ovlaštenje da o njima razgovara.

Istovremeno, afera s LaCivitom i Blairom te uloga kompanije Continental Strategy pokazuju da se pitanja o lobističkim vezama Republike Srpske više ne odnose samo na pojedinačne posjete i sastanke, nego i na način finansiranja i političke posljedice tih aranžmana.

Dok se u Washingtonu nastavlja razotkrivanje detalja ovih odnosa, Dodikova lobistička strategija suočava se s ključnim pitanjem: jesu li milioni iz budžeta RS-a zaista donijeli očekivani politički utjecaj ili su proizveli skandal koji bi mogao dodatno kompromitovati i vlasti u Banjoj Luci i pojedince iz Trumpovog okruženja.

Za sada je izvjesno da je Zampolli ostao bez funkcije, dok su njegovi kontakti sa zvaničnicima RS-a postali dio šire priče o granicama lobiranja, institucionalnim ovlaštenjima i pokušajima da se privatne veze s američkim predsjednikom pretvore u politički utjecaj.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.