Britanska restauratorka Alice Tate-Harte otkrila Tizianovo remek-djelo

Britanska restauratorka umjetnina bila je šokirana kada se obična slika koju je čistila pokazala kao djelo italijanskog majstora Tiziana. Alastair Sooke za BBC donosi njenu priču.

Jednog petka popodne, tokom proljeća 2013. godine, britanska konzervatorka likovne umjetnosti za "English Heritage", zatekla se sama u studiju radeći na običnoj slici. Bio je to rutinski posao – čišćenje slike za koju je vjerovala da je obična kopija kompozicije italijanskog renesansnog majstora Tiziana iz 16. stoljeća.

Slika pod imenom „Tizianova ljubavnica“ zbog svog motiva – atraktivne mlade žene koja gledatelju otkriva svoje lijevo rame, dio je Wellington kolekcije u Apsley Houseu u Londonu, i ležala je ravno na stolu ispred Tate-Harte dok je pomoću mikroskopa proučavala njenu ispucalu površinu.

Tog popodneva, kako se prisjeća, fokusirala se na gornji desni ugao slike. Pažljivo je počela valjati štapić umočen u rastvarač preko tog dijela kako bi uklonila sloj prljave crne „prebojenosti“ koju je raniji ‘restaurator’ nanio da prekrije originalnu pozadinu, možda da bi sliku prilagodio tadašnjim estetskim ukusima.

Alice Tate-Harte iz "English Heritage" restaurira Tizijanovu ljubavnicu (Foto: English Heritage/Lucy Millson-Watkins)

„Odjednom sam ugledala žuti potez četkice,“ kaže ona. „Izgledalo je pomalo neobično, pa sam nastavila s još manjim štapićima na tom dijelu – i polako se počelo pojavljivati slovo ‘A’. Bilo je zaista, zaista uzbudljivo, ali u studiju nije bilo nikoga kome bih to mogla reći, pa sam odmah pozvala muža.“

Tate-Harte je imala nagovještaj da to slovo pripada umjetnikovom potpisu, pa je nastavila pažljivo raditi, polako otkrivajući šta se krije ispod. „Zatim sam pronašla slovo ‘N’ i ‘V’, a zatim ostatke slova ‘S’ – ali morala sam stati jer je bilo oko 18:30 i morala sam ići kući.“

To je to rad Pepeljuge u kontekstu historije umjetnosti

Sigurna da može predvidjeti kako će se potpuni potpis na kraju pojaviti, otišla je i vratila se u ponedjeljak ujutro da završi posao. Kada je završila, kroz objektiv mikroskopa jasno je vidjela riječ ‘TITIANVS’ – latiniziranu varijantu njegovog imena koju je Tizian često koristio kao potpis u kasnijim fazama svoje karijere. „Za restauratora nije uobičajeno  da možeš raditi na djelu Tizijana, a kamoli da pronađeš potpis,“ kaže Tate-Harte. „Zato je ovo bio trenutak koji se događa jednom u životu.“

Zahvaljujući otkriću Tate-Harte, slika — koja je decenijama bila odbačena kao slaba imitacija Tiziana (Ticijana) zapostavljena i u užasnom stanju, pocijepana i prljava, — odmah je doživjela preobražaj. Njena sudbina pruža umjetničko-historijsku verziju bajke o Pepeljugi, jer je zanemarena, ali privlačna djevojka iz anonimnosti dospjela na A-listu.

Naravno, Tate-Harte je shvatila da sam potpis nije konačni dokaz da je slika djelo Tiziana — ipak, neko drugi je mogao staviti potpis kako bi stvorio dojam da slika potiče iz umjetnikove radionice, iako to nije bio slučaj.

Međutim, prema izložbi „Tizian u Apsley Houseu“, novoj prezentaciji tri nedavno restaurirane slike iz Wellington kolekcije koje se sada sve pripisuju Tizianu, potpis pruža snažne dokaze o autentičnosti slike, u kombinaciji sa drugim istraživanjima.

„Danaë je prvi put izložena javnosti kao dio male izložbe (Foto: Stratfield Saye Preservation Trust)“

Sve tri slike, koje su nekada bile u Španskoj kraljevskoj kolekciji, opljačkao je Josip Bonaparte, a potom su ih zarobili pobjednički vojvoda od Wellingtona nakon bitke kod Vitorije 1813. godine. Vojvoda je kasnije ponudio da ih vrati španskom kralju, ali je on odbio da ih primi nazad. Naučnici sada vjeruju da je jedna od tih slika, jedna od šest senzualnih verzija mitološke priče o Zeusu koji zavodi Danaë tako što joj se pojavljuje u obliku zlatnog tuša, bila prva takozvana „poesie“ inspirisana klasičnom literaturom, koju je Tizian poslao Filipu II od Španije.

Zašto su stručnjaci tako dugo vjerovali da slika nije original?

Dio istraživanja o slici „Titian’s Mistress“ uključivao je rendgensko snimanje u Hamilton Kerr institutu u Cambridgeu. Analiza je otkrila sablasni oblik druge, ranije kompozicije, koja prikazuje poluobučenu ženu koja podiže ruku da bi povukla veo. To sugeriše da je umjetnik, nakon što je započeo rad na drugoj temi, napustio tu ideju, okrenuo platno u smjeru kazaljke na satu i započeo novu – što, prema mišljenju historičara umjetnosti, Tizian često radio. Štaviše, Tate-Harte kaže: „Svi pigmenti koje sam pronašla bili su u skladu s Tizianom i njegovim studijem, kao i tehnikama koje je koristio: nanošenje gipsane podloge, zatim izgradnja skice u smeđe-bijelim tonovima prije nanošenja drugih slojeva boje – sve je bilo u skladu s njim“

Rendgenska analiza otkrila je sablasni oblik druge, ranije kompozicije (Foto: English Heritage/Hamilton Kerr Institute)

„Tizianova ljubavnica“ je, dakle, prava Tizianova slika, vjerovatno nastala 1550-ih godina. Ali ovo otkriće postavlja pitanje: zašto su stručnjaci tako dugo vjerovali da je slika djelo dosadnog Tizianovog pratioca, a ne pravi original? „Površine Tizianovih slika u velikoj mjeri zavise od teksture, a kada su prekrivene prljavštinom i promijenjene slojem laka, one postaju veoma zamagljene i lako ih je pogrešno procijeniti“, objašnjava Paul Joannides, profesor emeritus historije umjetnosti na Univerzitetu u Cambridgeu, koji je pomogao u autorizaciji slike.

„Ne bih rekao da su ovakva otkrića vrlo česta, ali se dešavaju. Tizian je bio plodan umjetnik i imao je vrlo dugu karijeru – oko 70 godina – pa je razumno očekivati da povremeno isplivaju nova djela, naročito ona relativno manje značajna poput portreta i kompozicija sa jednim likom. ‘Tizianova ljubavnica’ mi izgleda kao prelijepa kasna slika. Iako je slika ozbiljno oštećena, pokazuje izvanrednu vitalnost i nekim dijelovima, kao i zadivljujući spektar tekstura – krzno, lan, koža, nakit, baršun – sve preneseno s taktilnom preciznošću.“

Autor ovog teksta Alastair Sooke ,umjetnički je kritičar za The Daily Telegraph.

federalna.ba/BBC