Joseph Wright: Prvi pogled na moderni svijet kroz umjetnički eksperiment

Iako mnogi tvrde da je „moderna umjetnost“ započela u 1800-im godinama, da li je zapravo mogla početi s djelom Josepha Wrighta iz Derbyja, s djelom "Eksperiment na ptici u vakuumskoj pumpi", gotovo cijelo stoljeće ranije?

Šta je zapravo „moderna umjetnost“? Naizgled jednostavno pitanje, ali kritičari i historičari umjetnosti o tome se spore već decenijama, bez postizanja dogovora. Takođe, ne postoji saglasnost ni o tome koje djelo označava prijelomni trenutak između „tradicionalne“ i „moderne“ umjetnosti-piše zs BBC Arts Matthew Wilson.

Mnogi ukazuju na 19. stoljeće – i slike poput Le Déjeuner sur l'Herbe („Ručak na travi“ 1863.) Édouarda Maneta, Rain, Steam, and Speed – The Great Western Railway  („Kiša, para i brzina – Velika zapadna željeznica“1844.) J. M. W. Turnera, te Treći maj 1808. (1814) Francisca Goye, kojeg je kritičar Robert Hughes opisao kao „prvog modernog umjetnika i posljednjeg starog majstora“.

Nova izložba u Britanskoj nacionalnoj galeriji u Londonu podsjeća nas da postoji još jedan kandidat. To je slika koja sadrži neke od ključnih elemenata moderne umjetnosti, a koja je bila decenijama ispred svog vremena: Experiment on A Bird in The Air Pump (Eksperiment na ptici u vakuumskoj pumpi 1768.) Josepha Wrighta iz Derbyja.

„To je bilo vrijeme u kojem se umjetnost i nauka nisu posmatrale odvojeno – naprotiv, smatralo se da su jedno te isto“- Christine Riding

Djelo prikazuje naučni eksperiment. Kiseonik se ispumpava iz staklene posude u kojoj se nalazi bijeli kakadu. Posmatrači, obavijeni tamom na rubovima scene, potpuno su opčinjeni dramom života i smrti koja se odvija pred njihovim očima. Wright je pažljivo komponovao prizor poput lančane reakcije – s ključnim događajem u središtu koji posmatračima šalje čistu emociju.

Remek-djelo Josepha Wrighta iz Derbyja, Eksperiment na ptici u vakuumskoj pumpi (1768), moglo bi biti kandidat za prvo djelo moderne umjetnosti (Foto: The National Gallery, London)

U centru se nalazi naučnik s jednom rukom na ventilu koji propušta zraka iz staklene posude. Na stolu se nalazi vakuumska pumpa. Posmatrači različito reagiraju na prizor ptice koja se guši. S lijeva, mladi par izgleda više zainteresovan za međusobno proučavanje nego za sam eksperiment. S desna, dvije djevojčice su užasnute činom zlostavljanja životinje. Muškarci najbliži nama izgledaju kao da mogu kontrolisati svoj užas. Mladić u pozadini spušta zavjesu kako bi blokirao mjesečinu. Drugi izvor svjetlosti u sceni je lampa u sredini, skrivena iza staklenke koja sadrži ljudsku lobanju.

Pa, šta je zapravo „moderno“ u ovom prizoru?

Miješanje starog i novog

Prvo, tu je Wrightovo preoblikovanje umjetničke tradicije, uzimajući poznate poze i tehnike osvjetljenja i prilagođavajući ih savremenoj sceni.

Ovo je nešto što bi francuski pjesnik i kritičar Charles Baudelaire označio kao odliku moderne slike u svom eseju Slikar modernog života iz 1863. godine: spajanje „prolazne“ promjenjivosti modernog svijeta sa čvrstim, „vječnim“ osobinama velike umjetnosti iz prošlosti. Édouard Manet je ovu pristup demonstrirao u djelu Le Déjeuner sur l'Herbe (Doručak na travi 1863.), koje prikazuje moderni piknik, ali sa likovima temeljenim na renesansnom umjetničkom djelu Rafaela, Presuda Parisa (1510–1520).

Manetovo djelo"Le Déjeuner sur l'Herbe" prikazuje moderni piknik s likovima temeljenim na Rafaelovom djelu "Presuda Parisa" (Foto: Getty Images / The Metropolitan Museum of Art)

Ali Wright se može vidjeti kako to radi gotovo 100 godina ranije. U Eksperimentu na ptici u vakuumskoj pumpi, Wright se poigrava kanonskim scenama koje prikazuju vjerska čuda. Zapanjujuća usporedba može se napraviti s Caravaggiovim djelom Večera u Emauzima (1601), koje je također izloženo u Britanskoj nacionalnoj galeriji.

Može se napraviti usporedba između "Eksperimenta na ptici u vakuumskoj pumpi" i Caravaggiove "Večere u Emauzima" (1601) (Foto: Nacionalna galerija, London)

Kustosica izložbe, Christine Riding, smatra da je Wright razvio svoj Caravaggiu sličan način rukovanja svjetlom i tamom jer je londonski umjetnički svijet toga vremena bio vrlo konkurentan. „Bio je preduzetnički nastrojen i osmislio je prepoznatljiv stil. I ne mislim da je iko drugi imao hrabrosti učiniti isto, jer je bio toliko dobar u tome – to je postalo njegova jedinstvena osobina (USP).“

I dok su vakuumske pumpe izumljene još 1650. godine, duh demokratskog dijeljenja naučnih istina bio je moderan. „Širenje znanja,“ kaže Riding za BBC, „bilo je nešto novo za 18. stoljeće.“

Prikazi modernog života

To nas dovodi do drugog sastojka moderne umjetnosti – prikaz modernizacija u društvu. Obično se ovaj proboj pripisuje pionirskim umjetnicima 19. stoljeća, poput J.M.W. Turnera.

Christine Riding smatra da je Wrightova inovacija u ovom području bila inspirisana promjenama u mogućnostima izlaganja za umjetnike u Velikoj Britaniji tog vremena. Prije stvaranja Kraljevske akademije, umjetnici su imali izbor između nekoliko konkurentskih mjesta za izlaganje. Jedno od njih bilo je Društvo umjetnika Velike Britanije, gdje je Eksperiment na ptici u vakuumskoj pumpi prvi put prikazan javnosti. „Društvo umjetnika je podržavalo umjetnost, nauku i proizvodnju,“ kaže Riding. „To je bio svijet u kojem se umjetnost i nauka nisu posmatrali odvojeno – smatrali su ih jednom te istom stvari.“

Wright je odlučno iskoristio ovu novu umjetničku scenu i njeno ohrabrivanje međudisciplinarnog razmišljanja. To ga je inspirisalo da učini nauku predmetom umjetnosti. Ovo je također odražavalo šire promjene koje su se događale u 18. stoljeću, poput Industrijske revolucije, koja je tek počinjala u Velikoj Britaniji, a njen epicentar bio je Midlands, Wrightovo rodno mjesto. Wright je bio dovoljno pametan da prepozna duh modernizacije i zabilježi ga za potomstvo.

On je čak poznavao neke od istaknutih ličnosti tog značajnog vremena, uključujući članove Lunarnog društva iz Birminghama, koji su se sastajali kako bi raspravljali o naučnim i industrijskim inovacijama, i Richarda Arkwrighta, najistaknutijeg preduzetnika Industrijske revolucije.

Dakle, Wright odražava moderan način razmišljanja u Eksperimentu na ptici u vakuumskoj pumpi. Čak su i savremeni kritičari prepoznali da je Wrightov pristup značajno različit od njegovih umjetničkih vršnjaka. Kada je slika prvi put izložena, Gazetteer je umjetnika nazvao „vrlo velikim i neobičnim genijem na svoj poseban način“. Danas možda podignemo obrvu na riječ „poseban“, ali u 18. stoljeću ona je izražavala izuzetnost.

Međutim, on je to ne mora nužno kombinovati sa izvanrednom slikarskom tehnikom. Njegov Caravaggiu sličan stil bio je čvrsto ukorijenjen u 17. stoljeću, kao i sama vakuumska pumpa. Ovo je ključna razlika u odnosu na druga djela koja se u 19. stoljeću smatraju „modernim“. Na primjer, Turnerova Rain, Steam, and Speed – The Great Western Railway (1844) također prikazuje tehnološki napredak i njegov utjecaj na društvo, ali, što je važno, predstavlja i briljantno inovativan novi način prikazivanja svjetla, dubine, dima, pare i pokreta u uljanoj boji.

A upravo je ovo odustajanje od realizma u zamjenu za ekspresionizam i apstrakciju ono što se često navodi kao ključna osobina moderne umjetnosti, koju su kasnije još više razvili umjetnici poput Hilme af Klint, Kandinskog i mnogi drugi tokom 20. stoljeća i kasnije.

Turnerovo djelo Rain, Steam, and Speed (1844) predstavilo je inovativan novi način prikazivanja svjetla, dubine, dima, pare i pokreta u uljanoj boji (Foto: Nacionalna galerija, London)

„Sumnja i skepticizam“

Na kraju krajeva, Wrightova „ispitivanja, sumnja i skepticizam“ ključni su aspekt njegove modernosti, prema Christine Riding.

Eksperiment na ptici u vakuumskoj pumpi nema jednostavnu, uzdizajuću moralnu poruku. U kompoziciji, lijeva ruka centralnog lika spremna je da otvori ili zatvori ventil na staklenoj posudi. Njegova desna ruka je otvorena prema posmatraču, kao da nas pita za mišljenje o izboru između života i smrti.

Ovo ostaje zapanjujuće savremena dilema: kako upravljati strašnim moćima koje su otkrivene naukom i tehnologijom. Priznaje da se znanje stečeno ljudskim napretkom može koristiti i za dobro i za zlo.

Ovo je tema koja se često povezuje s Franciscom Goyom, posebno sa njegovom serijom Nevolje rata (1810–1814), ciklusom bakroreza o Napoleonovoj invaziji na Goyin domovinu Španiju. Ove slike se često opisuju kao prekretnica u istoriji umjetnosti – prvi put kada je umjetnik prikazao unutrašnju tamu čovječanstva bez popuštanja i ponudivši uznemirujući skepticizam prema ljudskom napretku.

Djelo "Nevolje rata Francisca Goye" bilo pionirsko prikazivanje unutrašnje tame čovječanstva s neumoljivom direktnošću (Foto: Museo del Prado / Getty Images)

Tokom perioda prosvjetiteljstva (otprilike 1680–1820), postojala je nada da će naučni razum, demokratija i vladavina prava revolucionisati i poboljšati društvo. Goyina umjetnost djeluje kao ozbiljan i pesimističan odgovor na tu nadu.

Ali Wrightova slika daje ranije izražavanje iste zabrinutosti. To se vidi u prestravljenom izrazu na licu mlade djevojke i u ledeno zabrinutom izrazu starijeg muškarca sa bijelom kosom u silueti.

Ovi detalji i širi kontekst mogu nas navesti da drugačije razmišljamo o Eksperimentu na ptici u vakuumskoj pumpi. Ali, u cjelini, možemo li ga smatrati prvim djelom moderne umjetnosti?

Iako se na prvi pogled čini prilično različitim od avangardne umjetnosti 19. i 20. stoljeća, djelo je nesumnjivo važan rani pokušaj da se odgovori na modernizirajući svijet. Wrigh je odavao počast tradiciji, ali je prikazivao savremeni život, direktno se bavio modernim pitanjima, odražavao šire promjene u društvu i iskazivao skepticizam prema napretku – sve ono što će biti ključne karakteristike „moderne“ umjetnosti narednog stoljeća.

Da li je Wrightovo djelo zaista predstavljalo prekretnicu, ostaje sporno. On nije bio tvrdokorni tradicionalista, ali nije bio ni potpuno moderan umjetnik. Smješten je upravo na granici transformacije umjetnosti iz sredstva za očuvanje tradicije u prostor šokova novog.

Izložbu "Wright of Derby: From the Shadows" publika može pogledati u Britanskoj nacionalnoj galeriji u Londonu do 10. maja 2026. 

federalna.ba/BBC