Asadova priča iz Gaze: Na tržnici voće samo kao ukras, a mnoge namirnice nedostaju

U Pojasu Gaze teško se živi, a lako umire. Život i smrt postali su isto. Uz izraelske napade, mnogi Palestinci žive u ruševinama svojih domova, ili u šatorima u izbjegličkim kampovima. U 21. vijeku stanovnici malene palestinske enklave su bez osnovnih uslova za život. Nemaju struje, vode, hrane. Mnogi na spavanje odlaze gladni. U gradu Gazi na tržnici moguće je kupiti određene namirnice, one čiji ulazak u enklavu dopusti Izrael. Međutim, malo je onih koji ih mogu kupiti. Priču donosi naš specijalni dopisnik iz Gaze Muhamed Asad.

Ovo je opći prizor na palestinskom tržištu, tržištu koje sadrži veoma ograničen broj proizvoda od trenutka kada je potpisan sporazum o prekidu vatre između izraelske okupacione vojske i Palestinaca.

Postojala je nada među palestinskim građanima da će pronaći sve osnovne potrepštine na tržištu Palestine. Međutim, ponuda je ograničena i fokusirana samo na osnovne proizvode.

To znači da se mogu naći određene namirnice, ali nedostaju druge. Moguće je naći mahunarke, ali ne i meso; malo sira, ali ne i jaja. Dakle, to je politika namjernog otežavanja i zagorčavanja života Palestincima.

„Okupacija i dalje nameće stroga ograničenja. Količine robe koja ulazi u Gazu nije ni blizu onome što je dogovoreno. Tržište je žedno robe, čim nestane određene vrste, cijena odmah ponovo skače. Naprimjer, povrće prije dva dana je imalo jednu cijenu, a danas je duplo skuplje. Tržište je trenutno u veoma lošem stanju“, navodi jedan od stanovnika Gaze.

Izraelska vojska koristi ovu strategiju kako bi ljudima uskratila osjećaj normalnog života. Dozvoljen je samo ograničena količina robe, a cijene tih proizvoda su postepeno rasle do sumanutih iznosa.

„Hljeb i mliječni proizvodi uopće nisu dostupni, grickalice ne postoje, ako se i pojavi nešto od piletine preskupo je, pa ljudi to ne kupuju. Voće koje vidite u prodavnicama uglavnom je tu samo kao ukras, ne kao roba za prodaju“, dodaje drugi stanovnik Gaze.

„Kad pogledaš cijene, vidiš ogroman porast u odnosu na prošlo primirje. Ogroman!“, ističe još jedan stanovnik Gaze.

Kada je potpisan sporazum o prekidu vatre, građani su očekivali da će moći kupovati sve proizvode, ali nažalost, cijene su nastavile rasti i višestruko su više nego ranije.

„Kupujem samo ono što mogu priuštiti, a ono što ne mogu, ne mogu ni pogledati. Ne mogu ni jabuku da vidim, ni pakovanje bilo čega. Samo sjedim i gledam, nemoćan“, kazao je četvrti ispitanik iz Gaze.

Cijene su sada nekoliko puta više nego prije, samo mali broj porodica može sebi priuštiti kupovinu tih proizvoda.

Kupovina se svela s kilograma na pola kilograma, čak i na grame, zbog visokih cijena.

federalna.ba