videoprilog Damire Ibranović (Dnevnik 2)

Američka administracija sve odlučnija

Od dolaska Joea Bidena na poziciju američkog predsjednika glasno se govori o Zapadnom Balkanu kao jednom od visokorangiranih prioriteta njegove administracije. Nakon posljednjih poruka američkog izaslanika za Zapadni Balkan jasno je da nismo prekriženi na toj listi prioriteta, bez obzira na sve ostale vanjskopolitičke frontove na kojima se bori SAD. Ipak, iz svega toga proizlazi mnogo pitanja, dok čekamo da stranci prijeđu s riječi na djela.

Sjedinjene Države i Evropska unija su nakon susreta predsjednika Joea Bidena i njemačke kancelarke Angele Merkel usaglasili svoju podršku Zapadnom Balkanu na evropskom putu, ali vidimo da rade asinhrono. Svima su puna usta podrške, ali u posljednje vrijeme ne vidimo da rade nešto konkretno. Zapadni Balkan se u posljednih nekoliko mjeseci guši u problemima, svaka zemlja tone u svoje blato. U BiH na snazi blokada države i prijeti se raspadom. U Crnoj Gori Vlada, opozicija i Crkva nikako da nađu zajednički jezik dok trpe snažnu presiju Beograda. A Beograd u dobro poznatom problemu s Prištinom. Sve to dovodi do pat pozicije na putu do Evropske unije, odnosno svjetlije budućnosti za regiju.

“Osnova naše politike u Bosni i Hercegovini je podrška Dejtonskom sporazumu, teritorijalnom integritetu i reformama koje su neophodne kako bi zemlja ušla u evropsku zajednicu. Kada je riječ o Srbiji i Kosovu, nastavljamo pružati podršku dijalogu, koji je jedini način za pronalaženje rješenja i koji vodi Evropska unija, uz našu podršku”, kazao je Gabriel Escobar, specijalni izaslanik predsjednika SAD-a za Zapadni Balkan.

Escobar: Možemo odgovoriti Rusiji

Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabriel Escobar govorio je o planovima američke administracije za vođenje politike na Zapadnom Balkanu. Dotakao se svih aktuelnih tema u regiji, od Vlade Crne Gore, preko neriješenih odnosa Kosova i Srbije, do situacije u našoj zemlji. Na...

I u tome ih, sudeći po govoru, neće spriječiti ni Rusija - njihov vječiti politički rival, koja se bori za svoje interese u našem regionu.

“Imamo mnogo alata sa kojima možemo odgovoriti Rusiji. Svaki naš odgovor će biti diplomatski i politički. Radit ćemo na tome da izolujemo one struje koje ne žele inkluzivan, demokratski i evropski orijentisan Zapadni Balkan”, poručio je Escobar.

Ruski utjecaj u zemljama regije je evidentan, iako ne baš transparentan. Rusija vješto vuče konce, a ostaje čistih ruku. Njihov pečat uočljiv je na potezima srpskih, odnosno srbijanskih političara i u našoj zemlji i u Srbiji i Kosovu i u Crnoj Gori. Sve to je protivno naumu Zapada koji podrazumijeva očuvanje granica BiH, nezavisnost Kosova i stabilnu Crnu Goru. Shodno tome svima onima koji rade po ruski - smiješe se sankcije. No, lideri iz nacionalističkih opcija tjeraju po svome.

“Apsolutno vjerujem da je moguć historijski dogovor Srba i Albanaca. Međutim, za to su potrebni hrabri lideri, sa vizijom, kojima je važno da stvore osnove za drugačiju, bolju, prosperitetniju budućnost. Srbija danas ima takvog lidera, koji je u našu kolektivnu svijest uveo pojam pomirenja Srba i Albanaca. U Prištini, nažalost, lidere takvog ranga nisam vidjela”, ističe premijerka Srbije Ana Brnabić.

Brnabić uz svoja vjerovanja podvlači i da Vučićeva Srbija neće priznati nezavisnost Kosova. Baš kao i što član Predsjedništva BiH Milorad Dodik uporno vodi secesionističku retoriku i negira državnost zemlje u čijem Predsjedništvu sjedi. Shodno svemu tome što slušamo i gledamo svakodnevno, te onome što znamo o politikama zapadnog bloka i Rusije kada je riječ o regionu, postavlja se pitanje – kako to da se krize u Republici Srpskoj i na Kosovu dešavaju paralelno?

“Neke stvari nisu slučajne, uvijek je u kontekstu rješavanja Kosova, bar kada je riječ o poziciji Beograda, koji je to dao do znanja i međunarodnoj zajednici da se ima rezervna neka varijanta. Ukoliko se definitivno izgubi Kosovo, rezervna varijanta je pripajanje Republike Srpske Srbiji”, navodi politički analitičar Aleksandar Popov.

Dok traju kalkulacije i dok se brojni građani u strahu pitaju mogu li se ponoviti ratne devedesete, jer retorika neodoljivo podsjeća na onu lidera iz tog perioda, čeka se da međunarodna zajednica povuče ručnu i zaustavi ovo driftanje na otvorenom putu. Koju brzinu treba da dostignu regionalni politički lideri na sumatoj lično-interesnoj ruti da bi se konkretno reagovalo - nemoguće je procijeniti. Svaki zdrav razum bi znao ocijeniti da je ova ekipa odavno prekoračila dozvoljenu brzinu i pokosila normalan život građana u zemljama regije.

federalna.ba

Gabriel Escobar