AI tehnologija otkriva identitet naciste na zastrašujućoj fotografiji Holokausta
Jedna od najjezivijih fotografija Holokausta konačno je dobila svoje obrise: slika nacističkog vojnika sa naočalama koji pištoljem prijeti čovjeku u odijelu, klečeći pred jamom punom leševa, dugo je bila obavijena misterijom. Fotografija, snimljena na teritoriju današnje Ukrajine 1941. godine, decenijama je bila poznata pod pogrešnim nazivom Posljednji Jevrej u Vinici.
Sada je njemački historičar sa sjedištem u SAD-u, Jürgen Matthäus, uz pomoć umjetne inteligencije (AI) uspio identificirati najvjerovatnijeg počinioca masakra. Njegova najnovija studija objavljena je u renomiranom časopisu Zeitschrift für Geschichtswissenschaft (Journal of Historical Studies).
Masakr u Berdichevu: datum i kontekst
Prema Matthäusovom istraživanju, masakr je izveden 28. jula 1941. godine, najvjerovatnije u ranim poslijepodnevnim satima, u citadeli Berdicheva, grada koji je stoljećima bio centar jevrejskog života. Berdichev se nalazi oko 150 km jugozapadno od Kijeva i 90 km sjeverno od Vinice, koja je prethodno pogrešno smatrana mjestom zločina. U masakru je učestvovala Einsatzgruppe C, jedna od nekoliko pokretnih jedinica raspoređenih u okupiranoj Sovjetskoj teritoriji, koje su uoči Hitlerove planirane posjete danima prije “čišćene” od Jevreja i partizana.
Identifikacija počinioca
Prema Matthäusu, vojnik na slici identifikovan je kao Jakobus Onnen, nastavnik jezika i sporta rođen 1906. godine u njemačkom selu Tichelwarf, blizu granice s Holandijom. Onnen je članom nacističke partije postao prije nego što je Hitler došao na vlast 1933. godine.

Matthäus je proces opisao kao „inkrementalan“, kombinacijom tradicionalnog rada u arhivama, sretnog otkrića, savjeta kolega i uključivanja volontera iz Bellingcat, grupe za otvoreno novinarstvo. Korištenjem AI tehnologije, uspješno je uporedio fotografije Onnena sa slikom sa masakra, postavljajući visoku vjerovatnoću identiteta počinioca. „Stručnjaci za AI kažu da zbog istorijske prirode fotografije nije moguće dobiti stopostotnu preciznost kakvu imamo u modernoj forenzičkoj analizi, ali kombinacija vizuelne sličnosti i brojnih posrednih dokaza bila je dovoljna da se identitet objavi,“ rekao je Matthäus.
Motiv i biografija počinioca
Onnen dolazi iz obrazovane porodice i u mladosti je volio putovanja i učenje jezika. Matthäus smatra da njegov stav na fotografiji, način na koji pozira, odražava želju da impresionira i potvrdi svoju ulogu u masakru. Onnen nikada nije napredovao do visokog čina i poginuo je u borbi u augustu 1943. godine. „Učestvovanje u ovakvom ubistvu smatralo se uobičajenim i nije donosilo nikakve ‘bonus poene’ u ovim jedinicama za masovna ubistva,“ ističe Matthäus.
Holokaust u vizualnim dokumentima
Matthäus je ranije vodio istraživački odjel Memorijalnog muzeja u Washingtonu, a u svojoj knjizi Gerahmte Gewalt (Uokvireno nasilje) analizira fotoalbume Nijemaca na istočnom frontu. Fotografije, poput one iz Berdicheva, često su bile tretirane kao “trofeji” masovnih ubistava.
Od procijenjenih 20.000 Jevreja u Berdichevu po dolasku Nijemaca 1941. godine, prema Der Spiegelu, 1944. godine ostalo je samo njih 15. Masovna ubistva nastavljena su do kraja okupacije u Istočnoj Evropi. „Ova fotografija trebala bi biti jednako važna kao slika kapije Auschwitz-a, jer prikazuje direktnu konfrontaciju između ubice i žrtve,“ rekao je Matthäus.
Traganje za identitetom žrtve
Matthäus trenutno, u saradnji s ukrajinskim kolegom Andriijem Mahaletskyijem, pokušava identifikovati čovjeka u odijelu na fotografiji, koristeći sovjetske arhive lokalnih zajednica. AI tehnologija može pomoći ukoliko se pronađu uporedive slike. Ipak, on priznaje da je ovo izuzetno teško jer je većina žrtava masovnih ubistava u Istočnoj Evropi ostala bezimenom, upravo kako su to nacisti i planirali. „Više od milion žrtava u okupiranoj Sovjetskoj teritoriji ostalo je nepoznato, baš onako kako su počinioci željeli,“ zaključuje Matthäus.
federalna.ba/The Guardian