32 godine od Vašingtonskog sporazuma: Donio je mir, ali i složen sistem vlasti

Prošle su trideset i dvije godine od potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, dokumenta koji je otvorio put ka dejtonskom Ustavu Bosne i Hercegovine. O ovom povijesnom sporazumu postoje različite političke interpretacije, ali i vizije kako bi država trebala izgledati u budućnosti.

Potpis na sporazum pod američkom palicom označio je zaokret – Bošnjaci i Hrvati prešli su iz međusobnog sukoba u političko partnerstvo. Kompromis koji je osim primirja donio i novu realnost – Federaciju Bosne i Hercegovine i ravnopravnost konstitutivnih naroda. Plan je bio trasirati put ka reintegraciji cijele države.

Miro Lazović, predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine, podsjetio je na originalni koncept Vašingtonskog sporazuma: „Sa Vašingtonskim sporazumom organizirana je cijela Bosna i Hercegovina. To su riječi Charlesa Redmana, kada sam ga pitao zašto se prihvata ime Federacija Bosne i Hercegovine samo za pola teritorija. On je rekao da je to prva faza, a u drugoj fazi teritorij pod kontrolom Karadžićevih snaga trebao je biti 'uguran' u Federaciju BiH i da bi se tada cijela država zvala Federacija Bosne i Hercegovine. To je tada bio pristup koji je obećavao. Nažalost, druga faza je otišla ka stvaranju Republike Srpske.“

Milan Sitarski, analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja Mostar, istakao je: „Mnoge političke snage izigrale su duh i slovo Vašingtonskog sporazuma, uključujući norme koje su ušle i u dejtonski sporazum, te poremetile balans i odnos snaga u Federaciji – puno brojnijih Bošnjaka i malobrojnijih Hrvata. To se, naravno, ne bi smjelo odražavati na njihova prava kao konstitutivnih naroda, ali eto, to je manjkavost Vašingtonskog sporazuma i na njemu utemeljenog Ustava Federacije. Ostale su neke rupe.“

Za jedne je sporazum temelj građanske države, a za druge garant ravnopravnosti konstitutivnih naroda na etničkim principima. Između ta dva koncepata odvija se politički život u Federaciji, često opterećen nepovjerenjem uzrokovanim političkim predstavljanjem.

„Problem nastaje kada se preko Izbornog zakona pokušava dalje dijeliti Bosna i Hercegovina na način nekog ‘legitimnog predstavljanja’ naroda, posebno za instituciju Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što podrazumijeva da se izborne jedinice prave etnički – da Bošnjaci glasaju za Bošnjaka, Srbi za Srbina, Hrvati za Hrvata, što želi Hrvatsko narodno vijeće. Međutim, to nije projekt koji može biti prihvaćen u Evropi“, ističe Lazović.

„Duh tog sporazuma se krši višestruko u slučaju izbora za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ali imamo i u dva navrata slučajeve Alijanse i Platforme, kada su stranke koje su uživale oko 20 posto glasova Hrvata u Federaciji ulazile u Federalnu vladu, a izvan nje su bile stranke za koje je glasalo oko 80 posto Hrvata", navodi Sitarski.

Kantonalni model uređenja spriječio je dominaciju, ali i stvorio složen sistem vlasti, u kojem umjesto partnerstva traje političko nadmudrivanje, a sporazum se koristi kao štit za političke interese. Mir iz Washingtona opstaje – ali politički dogovor iz Washingtona još nije završena priča.

federalna.ba