Životni maraton nekadašnjeg olimpijca Islama Đuguma

Životni maraton nekadašnjeg olimpijca Islama Đuguma
(Izvor: Arhiva)

Idući ulicama bosanskohercegovačke prijestolnice, sigurno ćete sresti čovjeka u trenerci koji rijetko kada ide 'normalnim' korakom. On uvijek lagano trčkara. Tako je „hodao“ i za vrijeme agresije na BiH prije nepune tri decenije, kada je, istovremeno, bio pripadnik Armije BiH i aktivni sportista, reprezentativac... To lagano trčanje mu je u ono teško vrijeme, što bi rekao naš narod – „valjalo glave“, jer je trebalo „pretrčati“ silne snajpere, gelere... Bio je to životni maraton ili maratonski život... Riječ je o našem najpoznatijem maratoncu, Islamu Đugumu, vrhunskom sportisti, olimpijcu, treneru...
 
„Sve vrijeme agresije bio sam pripadnik Armije BiH. I u to vrijeme sam uspijevao trenirati i ići na liniju. Trčao sam u jednim patikama dvije i po godine, ali nisam odustajao“, sjeća se Đugum tog ratnog vremena.
 
U tom vihoru rata išao je na nekoliko takmičenja, nažalost nije mogao na Mediteranske igre 1993., kojih se, s obzirom na uvjete koji su vladali u BiH, ponosno sjeća.
 
„Prvi put sam sa selektorom Nusretom Smajlovićem iz opkoljenog Sarajeva izašao početkom jula 1994. i nastavljam treninge sa njemačkom atletskom reprezentacijom. Na takmičenju u Helsinkiju od 78 takmičara, zauzeo sam 60. mjesto sa 2 sata 29 minuta i 19 sekundi. Treba naglasiti da sam do 35 kilometara imao dobar rezultat, ali zbog nepoznavanja korištenja osvježavajućih sredstava zaboljela me je slezena i tako sam u grču završio utrku. Ipak, to je bio dobar rezultat, kada se uzme u obzir  kakve sam uvjete u tom trenutku imao. Poslije se vraćam u Sarajevo, kao što sam se uvijek vraćao nakon takmičenja. Nikada nisam pomislio ostati u inostranstvu, a zvali su me sa svih strana. Ponosan sam na taj period. Mislim da sam pokušao koliko-toliko, kao vojnik i sportista, doprinijeti da se širi istina o našoj Bosni“.
 
Islam Đugum rođen je 1. juna 1960. godine u Oplećanima kod Duvna, današnji Tomislavgrad. Po završetku Gimnazije u Duvnu nastavlja dalje i preseljava u Sarajevo na studije.
 
„Od ruke su mi išli hemija i fizika, pa sam upisao Prirodno-matematički fakultet. Međutim, zbog fizike napustim studije i 1980. uključujem se u AK Sarajevo. Od tada počinje moja atletska karijera, mada sam već u Gimnaziji trčao i pobjeđivao na poznatim teferičkim utrkama“.
 
Prva Islamova zvanična pobjeda bila je utrka u Karlovcu 1. aprila 1980. godina i od tada počinje njegova karijera.
 
„Prva moja utrka je bila na 400 metara, koja je iznosila manje od 58 sekundi. Već tada sam obećavao i uključio sam se u trenažni proces. Tu su još bili velikani Sejo Kondo, Vinko Pokrajčić, Alija Miraščić, Zijad Čomaga, Ramiz Avdibegović. Karijera je išla tako od 400, 800, 1500, pet i deset kilometara. Čak sam trčao štafetu 4x400 metara. Tih osamdesetih godina bio sam više puta reprezentativac  bivše države na pet i deset kilometara.
 
Koliko god se pričalo o njegovoj karijeri, Đugum se ponovo i, čini se, najradije, vraća na onaj ratni period, „maraton u opkoljenom Sarajevu“. Posebno se sjećam susreta s jednim italijanskim novinarom i onoga što će to poznanstvo dalje donijeti.
 
„Na Baščaršiji sam se 1994. godine sreo sa novinarom La gazzatta dell sporta Valeriom Pichoniem. Na njegov upit, šta mi je najveća sportska želja, ja sam rekao maraton u New Yorku. Novinar Pichoni mi je ispunio želju, uputivši mi poziv i otputovao sam na taj maraton. Zauzeo sam 88. mjesto, a pri povratku u Sarajevu ni Italijanima na torinskom aerodromu nije bilo jasno da se vraćam u opkoljeno Sarajevo“.
 
Kada se vratio iz SAD-a, odnosno iz Italije, Đugum donosi prospekt utrke Vivicitte. Predočava ga Olimpijskom komitetu BiH. Godinu kasnije u KSC Skenderija realiziran je taj projekt, koji poslije postaje tradicionalan na ulicama bh. prijestolnice.
 
Sportski duh Islama Đuguma, koji nije nestao ni u najtežim trenucima, sigurno da je jedan od razloga što je kolegica Medina Šehić sa državne televizije uradila film „Olimpijci“ koji govori o Đugumu kao sportisti, olimpijcu. Upravo taj film je na Festivalu u Portorožu 1997. godine osvojio prvu nagradu, i to u veoma žestokoj konkurenciji.
 
Na Olimpijadi u Atlanti Islam Đugum je našu zastavu na ceremoniji otvaranja.
 
„Na tom olimpijskom maratonu zauzeo sam 107. mjesto od 137 učesnika. Rezultat je bio 2 sata, 47 minuta i 17 sekundi. Inače, lični rekord mi je bio 2 sata 24 minute i 1 sekunda. Taj rezultat mi je donio učešće na Svjetskom prvenstvu u Gothenburgu“.  
 
O Islamu Đugumu bi se, uistinu, moglo mnogo toga pisati i snimati. Zaista je to jedna zanimljiva ličnost sa svih aspekata.
 
„Maraton se trči glavom i normalno, fizičkom spremom. U maratonu ne možeš pustiti 'mozak na pašu'.Moraju se mnoge stvari staviti na svoje mjesto. Ponavljam maraton, nije samo trka“.
 
I baš tako. Danas u našoj zemlji maraton, uopće kraljica sportova, nije samo utrka, fizička spremnost... Da bi se bavio ovim sportom, naš nekadašnji maratonac, olimpijac, danas šef stručnog štaba AK Bosna snalazi se i iznalazi sredstva na raznorazne načine.
 
„U klubu radimo na potpuno amaterskoj osnovi, a cilj nam je saradnja sa osnovnim i srednjim školama, da razvijamo školu atletike. Vrijeme i rezultati će pokazati da smo na pravom putu“,  rekao je na kraju Islam Đugum, dobitnik Specijalne nagrade za ostvarene vrhunske rezultate i sportsko stvaralaštvo u 2011. godini od strane Sportskog saveza Kantona Sarajevo.   

federalna.ba/Muhamed Bikić

Islam Đugum