Zakopavanje istine i pravde

Zašto pojedini svjedoci i preživjele žrtve zločina mijenjaju iskaze. Da li je u pitanju strah, nezaštićenost od pravosudnih institucija ili prešutni dogovor svedoka i zločinca? Strašno je da sve više ima ovog trećeg. Svjedoci iz sebi poznatih razloga odustaju od prvobitnog svjedočenja, mijenjaju iskaz u korist onih kojima se sudi za zločine. Zločin u Zaklopači, gdje je samo za pola sata ubijeno 57 bošnjačkih civila među kojima 11 djece, upravo zbog izmjena i povlačenja iskaza nema osuđujuće presude. Radomir Pantić i ostali oslobođeni su za ovaj zločin. Pantić je pristao govoriti za Mrežu, ali se i dalje ne zna ko je zločin naredio, ko ga je izvršio. Ko pokušava da zakopa pravdu u Milićima, Vlasenici, Bratuncu, ko se igra sa žrtvama zločina, ko i zašto štiti zločince?

Zaklopača. Prije 30 godina u ovom bošnjačkom selu kod Milića je zvjerski ubijeno 57 civila, među kojima se nalazilo 11 djece. Salko Hamidović tada je imao samo osam godina.

"Predvečer, kola prošla ovuda. Projurila i počelo se da se puca sa svih strana. Desilo se u sekundi. 57 života je nestalo u sekundi. Nikakvog nagovještaja, ničega", prisjeća se Salko.

Njegov otac Senahid je ubijen ispred porodične kuće. Nije uspio da se sakrije. Salko kaže da je vidio zločince, među njima su bili i pripadnici tadašnje policije.

"Neki su bili maskirani, nosili su čarape na glavi. Mislim da je jedan bio u policijskom odjelu, većina ih je bila obučena samo tako. Pored vojske RS-a. Učestvovala je i policija."

Sud BiH nepravomoćno je oslobodio Radomira Pantića, bivšeg komandira Stanice javne bezbjednosti Milići, policajca Milomira Miloševića te pripadnike VRS-a Nenada Vukotića, Branka Jolovića i Nikolu Lošića. Porodice ubijenih smatraju da je takva odluka rezultata katastrofalnog rada bosanskohercegovačkog pravosuđa koje ni nakon tri decenije nije izreklo nijednu osuđujuću presudu za stravični masakr.

"To je razočaravajuće. Od njih šestorice svi su oslobođeni", kaže Salko.

“U predmetu priloženi kao dokazi izjave istih svjedoka, tri-četiri izjave istih svjedoka koje su različite .I što je bilo nemoguće, neodbranjivo na sudu. Advokatima su učinili jednu veliku usluga. Tužiteljstvo je jako krivo i odgovorno zbog oslobađajuce presude ovima", ističe Dževad Mahmutović, sin ubijenog Mustafe.

Pantića smo pronašli u mjestu Mišići kod Milića .Kaže da je zadovoljan provostepenom presudom.

“Prvostepena je završena, tako kako je završena. Ja sam prezadovoljan vijećem koje je to uradilo jako profesionalno. Očigledno je da se radi o sasvim drugim licima.“

Pantić upire prstom u Tužilaštvo BiH koje, kako kaže, nakon ove presude može procesuirati one za koje se osnovano sumnja da su počinili zločin u Zaklopači.

“Mislim da tužilaštvo ima dovoljno sad dokaza, da ima dovoljno imena koja su licitirana kroz ovaj predmet, pominjato itd. Tako da je sad na tužilaštvu da odradi posao, da se ti ljudi gone krivično. Da odgovaraju za djela koja su radili.“

Kontaktirali smo Tužilaštvo BiH iz kojem su nam saopštili da će u zakonskom roku uložiti žalbu na oslobađajuću presudu protiv Pantića i ostalih. Ako je suditi prema dosadašnjem radu pravosuđa, teško je da će ikada biti izrečene osuđujuće presude za ovaj stravični masakr.

"Mogao bih sada reći da sigurno neće niko odgovarati. A u ovoj skupini je bilo ljudi za koje vjerujem da bi moji studenti dokazali krivičnu odgovornost. Makar komandnu krivičnu odgovornost. Tužiteljica nije uspjela. U predmetu se pojavljuju još dva imena koja su izdvojena, odvojen je predmet zato što su nedostupni. U Srbiji su", dodaje Mahmutović.

Pantić kaže da je policija u Milićima tada podnijela krivičnu prijavu bijeljinskom vojnom tužilaštvu koje nije procesuiralo odgovorne za taj zločin.

“Za taj događaj niko nije bio pritvoren, niti je gonjen itd. dok nije podignuta optužnica protiv nas. Policija je podnijela samo izvještaj. Znači, po NN izvršiocu. Tužilaštvo bi naravno trebalo da naloži neke mjere, kao što to stoji u njihovoj obavezi. Međutim, nikada nisu to uradili.“

Mada se zna ko je tada bio na vlasti u Milićima i koje imao efektivnu sigurnosnu kontrolu na području cijele općine, Pantić odgovornost prebacuje na paravojne formacije koje su stigle iz Hrvatske.

“Većina ih je sa strane, radi se o nekoj paravojnoj jedinici Bjelih orlova koji potiču sa hrvatskog ratišta koji su vrlo dobro poznati tužilaštvu. Koliko je pominjato tih imena iz lokalnog mjesta koji su se priključili i bili dio tih jedinica."

Niko ne može amnestirati vlast u Milićima i policiju od odgovornosti za ovaj, ali i ostale ratne zločine koji su počinjeni nad bošnjačkim civilima.

"Viđeni policajci i u uniformi i da su viđena policijska vozila. To je nesporna činjenica. Ne odgovara nikakav ratni štab, opštinski ratni štab, kako se to zvalo. Ne odgovara policija, ne odgovara niko u komandnoj, vojnoj strukturi. Pa jel moguće, ko je pobio ove ljude. Nisu vanzemaljci. Odgovornost za Zaklopaču mora biti na vlastima Opštine Milići. U to vrijeme 16. maja 1992. opština Milići je funkcionisala kao odvojen dio opštine Vlasenica", pojašnjava Mahmutović.

Opštinska vlast u Milićima je prikrivala zločin. Tijela ubijenih žrtava zločina su sakrili u masovnu grobnicu.

“Tako da nije niko vršio uviđaj, samo je, nakon, odlučila civilna zaštita, i nakon dva dana da se tijela pokupe gore i sahrane. Gdje su ta tijela sklonjena? Pa u masovnu grobnicu, koja je kasnije. Zvanično je to radila opštinska služba, komunalno preduzeće“, kaže Pantić.

"Ta primarna masovna grobnica je premještena par kilometara uz Jadar i zakopana. Civilna zaštita je sigurno radila to i komunalno preduzeće koje je formirano kasnije. Oni su zakopali te ljude, pričalo se i ko su bili ti ljudi, radnici na rovokopačima, to su mašine rudnika Boksita Milići", naglašava Mahmutović.

Osumnjičenima je pomoglo mijenjanje iskaza pojedinih svjedoka. Pritisci na svjedoke nisu slučajni. U pozadini svih takvih slučajeva u BiH se kriju nedozvoljene radnje koje prolaze nekažnjeno.

“Treba javnost u konačnici da zna da u BiH postoji skupine ljudi, zločinaca s jedne i druge strane koji su se međusobno povezali. I pomažu jedni drugima u ovakvim situacijama. Vrše pritiske na svjedoke, nagovaraju ih da mijenjaju iskaze. Pomaže Srbin Bošnjaku, Bošnjak Srbinu. I ja sam svjedok da je i u ovom predmetu bilo takvih situacija u kojima je za oslobađanje ljudi koji su bili optuženi za ove zločine, bilo Bošnjaka koji su radili intenzivo da oni budu oslobođeni“, tvrdi Mahmutović.

U sve su, kaže, uključeni i drugi interesi.

"Suđenje za ratne zločine, javnost mora znati, je veliki biznis postalo u BiH. Znači, puno je uključenih interesnih strana u te procese, počev od odbrana, sudija, tužitelja. Ja slobodno mogu da kažem da sumnjam da je u konačnici čisto tužilaštvo i pojedini tužioci koji uzimaju ja vjerujem i određene naknade i određene novčane iznose za traljavo vođenje krivičnih postupaka."

Davanje lažnog iskaza je krivično djelo, napominju iz Tužilaštva BiH.

"Bilo kakvi pritisci na svjedoke nisu dozvoljeni i tužiteljstvo i partnerske institucije i agencije, odmah reagiraju, čim se dozna za takve činjenice, pa je bilo situacija da se optuženi vraćaju u pritvor ili se poduzimaju druge mjere, kako bi se osiguralo neometano vođenje postupka."

Za zločin u bivšem logoru u Osnovnoj školi Vuk Karadžić niko nije pravosnažno osuđen. Zatočeni bratunački Bošnjaci su sa fudbalskog stadiona dovođeni u ovu školu gdje su mučeni i ubijani.

"Samo sam jednom otišao u ovu prvu svlačionicu lijevo, kada izađete. Sve ona male kantice su bile pune krvi. I bilo je dijelova tijela po pločicama. A krv je bila u nivou glava po pločicama i tako se saljevala niz pločice. A mogu misliti šta je bilo u zadnjoj prostoriji desno. To je bila prostorija za specijalno mučenje. Posebno specijalno mučenje ljudi koji su imali bilo kakvu vezu sa Srebrenicom. U ovom desnom ćošku do stepenica bila su naslagana tijela", kaže bivši logoraš Ramiz Salkić.

Zbog zločina u ovom logoru, pravosnažno je oslobođen Savo Babić, bivši komandir Vojne policije, koji je bio optužen za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje, prisilne nestanke i ubistva logoraša. Babića smo pronašli u blizini Bratunca. Kaže da su svjedočenja pojedinih preživjelih Bošnjaka išla njemu u korist. Negira svoju odgovornost za dešavanja u logoru, iako priznaje da se jednom pojavio u logoru prije deportacije logoraša na Pale. Miroslav Deronjić, osuđeni ratni zločinac u Hagu je izjavio da je hangar u blizini škole, u kojem su bili zatočeni civili, osiguravala vojna policija čiji je komandant bio Savo Babić. Vojnu policiju je ustanovio kapetan JNA, izvjesni Reljić koji je postavio Babića za komandanta. Međutim, Babić odgovornost za osiguranje logora prebacuje na Reljića.

"Vojna policija, to je bila Reljićeva policija.(Koja, ta što je obezbjeđivala hangar?)I civilna policija obezbjeđivala.(Kako se zvala ta policija?)Vojna, isto vojna samo što nije bila naša bratunačka."

"Uloga Save Babića je bila tu da prepozna ko je ko. Jer, onaj Arkanovac i Bane ne znaju ko je taj ko je to. Vidjeli smo kada je u salu ulazio. Znao je sve", navodi bivši logoraš Ramiz Avdić.

"Miroslav Deronjić, haški optuženik i osuđenik je jasno pobrojao odgovorne, zar to nije dovoljan dokaz da oni budu kažnjeni, da budu u zatvoru. Danas su svi ti ljudi koji su organizirali naš progon, naša ubistva, naša mučenja su tu u Bratuncu. Ili su tu preko Drine u Ljuboviji. To svi znaju. To niko ne poduzima ništa", dodaje Salkić.

Svjedočenja pojedinih preživjelih pomogla su osumnjičenim i optuženim za ratne zločine.

"Veoma nam je teško, dolazimo do podataka da određeni Bošnjaci, kao zašićeni svjedoci dolaze da brane zločince", navodi Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša opštine Bratunac.

Sistem zaštite svjedoka ratnih zločina u praksi slabo funkcionira.

"To je mrtvo slovo. Dakle, ljudi nemaju povjerenja, ne osjećaju se zaštićenim. Svako onaj ko šuti pomaže zločincu da ne bude kažnjen. Dakle, to je potpuno jasno. I pomaže širenju neistine. Ali, u isto vrijeme ljudi se moraju osjećati sigurnim", ističe Salkić.

Zbog ratnih zločina na području opštine Vlasenica sudi se aktulenom načelniku Miroslavu Kraljeviću. Suđnje je počelo krajem 2019. godine i još mu se ne nazire kraj. Na sceni je neuobičajeno usporavanje sudskog procesa. Iz Tužilaštva BiH kažu da se često odlažu ročišta iz različitih razloga, ali na to ne mogu uticati.

“To ukazuje na jedan trend gdje se zaista sve gore radi na predmetima ratnog zločina u smislu dugih postupaka koji se konstantno odgađaju. Predmet Miroslava Kraljevića nije jedini“, istakao je izvršni direktor BIRN BiH Denis Džidić.

Kraljević se i danas nalazi na čelu Opštine Vlasenica bez obzira što je optužen za ratne zločine nad bošnjačkim civilima. O svojoj ratnoj ulozi, nakon što je imenovan na poziciju načelnika, nije želio da govori.

Međutim, od međunarodne zajednice i pravosudnih institucija je traženo da se u konkretnom slučaju zabrani Kraljeviću obavljanje načelničke funkcije.

"I dan danas na čelu općina i ove općine su ljudi koji su optuženi za ratni zločin. Ovo je pitanje za nas, za međunarodnu zajednicu, za Evropu", kaže reis-ul-ulema IZ BiH Husein Kavazović.

Apelirano je na pojedine preživjele žrtve da prekinu šutnju i hrabro svjedoče protiv zločinaca.

"Ne držite stranu zločincima. Braćo, Bošnjaci, muslimani do mene dolaze i takve poruke da i oni koji su svjedočili zločinu danas ne žele da se pojave na sudovima i da kažu ono što se dogodilo, iako to znaju", dodaje Kavazović.

Bijeljinsko tužilašvo upropastilo je predmet koji je vođen protiv bivših upravnika logora Batkovići koji su oslobođeni, nakon što su taj predmet preuzeli od Kantonalnog tužilaštva u Tuzli.

"U ovom slučaju tužioci su radili posao u korist optuženih. To je bila jedna svojevrsna farsa. Ti tužioci koji su to radili oni su i uspjeli odbraniti te ljude koji su vodili ovaj logor, koji su ga formirali, koji su činili zločine nad logorašima", naveo je predsjednik Udruženja logoraša iz Janje Mehmed Đezić.

Posebno zabrinjava činjenica da se bosanskohercegovačko pravosuđe ne bavi slučajem Zemljoradničke zadruge u Kravici koju rekonstruira opštinska vlast u Bratuncu koja na taj način želi da izbriše tragove zločina i genocida. Pripadnici vojske i policije RS-a su 13. jula 1995. godine u Zemljoradničkoj zadruzi strijeljali 1300 žrtava genocida u Srebrenici. Tužilaštvo BiH ne želi da se bavi ovim slučajem, izbjegavajući na taj način da krivično procesuira aktulenog načelnika Bratunca Srđana Rankića koji svjesno kriši zakonske propise koji regulišu ovu oblast.

"Mi smo godinama insistirali i insistiramo da se na filskulturnoj sali OŠ Vuk Karadžić postavi ploča sa samo natpisom da je tu bio logor za bošnjake 1992.godine. Nikad to nismo uspjeli. I na drugim mjestima. Postojali su zahtjevi i za kompleks u Kravici, ali to se nije desilo", naglašava Salkić.

Sve to je godinama tolerisala međunarodna zajednica čije institucije u BiH nisu ništa poduzele da se na području RS-a implementiraju zahtjevi porodica žrtva koje su insistirale da se stratišta na kojima su ubijene žrtve zločina i genocida u Srebrenici trajno obilježe i zaštite kao objekti koje vlast u RS ne bi smjela da uništava i briše tragove zločina.

federalna.ba