videoprilog Mirne Ždralović (Dnevnik 2)

Za oko hiljadu žrtava genocida još se traga

Ove godine bit će obilježena 27. godišnjica genocida u Srebrenici. U Potočarima će biti ukopano nešto više žrtava u odnosu na nekoliko godina unazad, ali samo zato što brojne porodice tek sad odlučuju ukopati ostatke koji su pronađeni godinama prije.

Ovaj kraj sinonim je za genocid, masovne grobnice i potragu za nestalima. Ni gotovo tri decenije kasnije taj se proces ne bliži kraju. Za više od hiljadu osoba još se traga. Informacija o lokacijama masovnih grobnica gotovo da nema, a i proces ekshumacije sve je teži.

U Potočarima će ove godine biti ukopano 46 žrtava genocida. Broj nije konačan jer se porodice nevino ubijenih do početka jula mogu odlučiti na ovaj korak. U identifikacionom centru Podrinje u Tuzli nalaze se ostaci gotovo stotinu žrtava genocida čije porodice još nisu dale saglasnost za ukop.

“Razlog tome uglavnom je oskudnost skeletnih ostataka koji su do sada pronađeni kod ovih žrtava. U nekim slučajevima se radi o svega nekoliko koščica, nekim tijelima nedostaje lobanja i porodicama je teško da se odluče da nekompletno tijelo spuste u mezar i odlučuju čekati još neko vrijeme”, pojašnjava glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić.

Svake godine nakon kolektivne dženaze vrši se reekshumacija za žrtve koje su ukopane, a čiji su dijelovi tijela naknadno pronađeni. Konačan broj dokopa bit će poznat nakon što budu obavljeni procesi identifikacije i reasocijacije. Iz Instituta za nestale kažu da se za oko hiljadu žrtava genocida još traga.

“Preostali su najteži, najkompliciraniji slučajevi ratnih zločina koji još nisu riješeni. Žrtve koje su dobro, dobro skrivene”, ističe Fazlić.

“Problem iz kojeg izviru svi ostali problemi je nedostatak relevantnih informacija o lokacijama grobnica. I to stalno govorimo, on je povezan i s nedostatkom političke volje.  Mene niko ne može uvjeriti da ne postoje ljudi koji ne znaju o lokacijama, posebno kad su u pitanju masovne grobnice”, naglašava Marko Jurišić, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH.

Karta masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini je stara i nekompletna. Nove još nema, jer nema ni informacija gdje se one nalaze. Stoga, konstantni apeli iz udruženja onima koji imaju informacije da ih i dostave. Uz manjak informacija, problem je i manjak novca, ali i opreme koja nije prikladna za korištenje na nepristupačnim mjestima. Potrebna su terenska vozila, dronovi, georadari, a sami to ne mogu osigurati.

“Treba cjelokupno društvo stati iza Instituta za nestale osobe, dati mu dovoljno finansijskih, kadrovskih i materijalnih resursa kako bi se ovaj proces priveo kraju”, dodaje Jurišić.

I ne samo ovo. I otkrivanje lokaliteta masovnih grobnica košta - hiljade maraka. Bosna i Hercegovina trenutno nema propise koji bi omogućili da nadležne institucije za traženje nestalih plate, odnosno, stimulišu osobe koje dostave informacije o lokacijama na kojima se nalaze posmrtni ostaci. Kažu da bi, bez saradnje s Međunarodnom komisijom za nestale osobe BiH, koji su saradnici za identifikaciju, i Crvenim križom čiji članovi pretražuju arhive međunarodnih sudova u potrazi za informacijama, rad bio još teži.

Ovako iz Tužilaštva i Instituta za nestale, sa saradnicima, potvrđuju da na ekshumacijama i identifikacijama rade svakodnevno da bi što prije sve žrtve genocida bile ukopane.

federalna.ba

masovne grobnice ekshumacija