Za FR Serwer: Dodik ima poguban utjecaj na politiku u Bosni i Hercegovini

Razgovarala: Miranda Fejzagić

Danijel Server (Daniel Serwer) profesor je na američkom Džons Hopkins univerzitetu (Johns Hopkins University) i stručnjak za Zapadni Balkan. Za Radio Federacije komentariše aktuelnu političku situaciju u regionu, dijalog Beograda i Prištine, utjecaj agresije na Ukrajinu na Bosnu i Hercegovinu i susjedne zemlje.

Pregovori Beograda i Prištine proteklih su dana u fokusu javnosti i diplomatskih aktivnosti zapadnih zemalja na Balkanu. Rečeno je čak da o ishodu tih pregovora ovisi evropska budućnost balkanskih zemalja. Profesore Server, nedavno ste objavili članak u kojem ste kritizirali pristup američkih zvaničnika Šolea i Eskobara (Chollet i Escobar) kosovskom problemu. Rekli ste da Prištini, od koje se traži formiranje zajednice srpskih opština, treba ponuditi nešto zauzvrat. Na primjer, formiranje zajednice albanskih opština u Srbiji. Nedugo potom, kosovski premijer Albin Kurti uputio je upravo takav zahtjev. Možete li malo pojasniti o kakvom se planu radi? Da li on uključuje li uzajamno priznavanje?

„Govorite o francusko-njemačkom planu. Ne znam... mislim da on ne uključuje uzajamno diplomatsko priznanje. Sadrži pojam 'normalizacija'. Ali meni nije baš jasno šta bi pojam normalizacija značio. Znam šta bi bilo uzajamno priznanje. Ne znam šta bi bila normalizacija. Pretpostavljam da znači ono što budu mogli postići. Ne vidim da se predsjednik Vučić, a ni premijer Kurti spremaju za veliki istorijski kompromis. Čini mi se da, pogotovo u Srbiji, politička scena jednostavno nije spremna za to.“

Ovaj plan je od početka zatvoren za javnost. Da li Vi imate ikakvu informaciju o tome šta je u njemu sadržano?

„Vidim isto ono što i Vi vidite, a to su neki medijski izvještaji, s tekstovima koji navodno odražavaju ono što je predloženo planom, ali zaista ne znam šta je sadržano u tom planu, ne.“ 

Niko ovih dana ne bi volio biti Aleksandar Vučić, s obzirom na ogromne oprečne pritiske koje na njega vrše međunarodna zajednica i političari u Srbiji. Nadam se da je predstavnicima međunarodne zajednice jasno da ni vlast ni opozicija u Srbiji nikada ne bi pristali na nezavisnost Kosova. Vučić pod velikim pritiskom priželjkuje izbore na kojima bi bio kandidat za premijera. Koliko ste Vi optimist u pogledu francusko-njemačkog plana? Može li najavljeni konstruktivni sastanak biti uspješan?

„Pa, oni su već postigli kompromis sa Vučićem u vezi sa priznanjem. Priznanje nije na stolu. Tako da to nije veliki problem. Drugo, Vučić je sam stvorio vlastitu opoziciju. Mislim, on svakodnevno koristi medije kako bi pobudio antikosovsko raspoloženje među stanovništvom Srbije. Dakle, znate, čini se sasvim jasnim da, ako je želio pripremiti Srbiju za istorijski korak u vezi sa Kosovom, on bi to vjerovatno mogao učiniti, ali on ne pokazuje nikakvu sklonost čak ni da započne taj proces.“

Prije nekoliko dana, na sjednici Skupštine, Vučić je spomenuo Bosnu i Hercegovinu u kontekstu rješavanja kosovskog pitanja i ukupnog rješenja balkanskih problema. Rekao je da je spreman razgovarati o takvim opcijama, jasno aludirajući na otcjepljenje Republike Srpske. Prema Vašem mišljenju, koliko je realno očekivati takav razvoj događaja?

„Međunarodna zajednica, a u ovom slučaju uglavnom mislim na Sjedinjene Američke Države i Evropsku uniju, Tursku i druge zainteresovane države, nikada neće priznati otcjepljenje Republike Srpske. Tačka.“

Ali veći broj njih ne bi priznale ni Kosovo, ali to je još uvijek otvoreno pitanje. Mislim, možemo li očekivati nove komplikacije u vezi s tim, ukoliko je takav plan ikada postojao?

„Pa, većina članica Evropske unije je priznala Kosovo. Očekujem da će sve više država priznati Kosovo, kao rezultat postizanja bilo kakvog kompromisa. Što se tiče Republike Srpske, ona je entitet koji je proizašao iz genocidnog poduhvata koji je pristao biti dio Bosne i Hercegovine i ne očekujem da će oni taj dogovor uskoro prekršiti.“

Ovo sam spomenula jer ste u jednom od Vaših prethodnih članaka napisali da Vučić pokušava uspostaviti „Srpski svet“, proširiti kontrolu Beograda nad Srbima izvan granica Srbije, tačnije u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori...

„Da, tako je. On to pokušava. Ali mislim da Vučić taj poduhvat više vidi kao čin uspostave kontrole, nego stvarnog, pravno gledajući, odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine ili dijelova Crne Gore od Crne Gore. Činjenica je da Srbija ima veliki strah od secesije Republike Srpske, jer bi to podstaklo slične pokrete među Bošnjacima u Srbiji, Albancima u Srbiji. Hm, ako postoji bilo koja grupa koja želi odvajanje na Balkanu, to bi vjerovatno ugrozilo Srbiju.“

U posljednje vrijeme Bosna i Hercegovina nije bila predmet diplomatske pažnje ni Sjedinjenih Američkih Država ni Evropske unije, sva je pažnja usmjerena na Kosovo. U međuvremenu, situacija u Bosni i Hercegovini se komplikuje kako se nastavlja proces implementacije izbornih rezultata. Dodik se vratio u igru, ovog puta s novim sagovornicima, a njegova specifična retorika je sve glasnija. Kako to komentirate?

„Mislim da Dodik ima poguban utjecaj na politiku u Bosni i Hercegovini i što prije bude odgovarao za svoje koruptivno ponašanje, to bolje.“

Vi ste ranije nazvali Dodika „korumpiranim ruskim oruđem“. Ne znam je li to stvarno tako, ali njegovi stavovi svakako komplikuju stvari za Bosnu i Hercegovinu.

„On komplikuje stvari i to ih enormno komplikuje, jer je Dejtonski sporazum dopustio etničkim nacionalističkim vođama da trajno ostanu na vlasti. I to je pravi problem u Bosni i Hercegovini.“

Postoji još jedan problem, Bosna i Hercegovina je kao i Srbija pod pritiskom da uvede sankcije Rusiji. Međutim, stavovi u političkom vrhu se razlikuju. Ponekad se čini da se Srbija čak više udaljila od Rusije nego Bosna i Hercegovina.

„Pa to vrlo je moguće. Mislim, Dodik je rusko oruđe. Vučića Rusi koriste. On je dopustio Rusima moć, ali ne bih ga opisao kao rusko oruđe.„

Kad kažete da je Dodik rusko oruđe, iz čega ste izvukli taj zaključak?

„Iz njegovog dosljednog ponašanja u korist Moskve u mnogo, mnogo različitih aspekata. I znate, ova stvar sa Ukrajinom samo je vrh ledenog brijega.“

Pa da li on zapravo predstavlja prijetnju, mogući uzrok nekih novih sukoba na Balkanu?

„Da. Očito teži uklanjanju bilo kakve odgovornosti Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. Naoružao je i trenutno značajne sigurnosne snage, slavi Dan Republike Srpske, slavi ga jednostrano. On predstavlja realnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.“

Zašto onda međunarodna zajednica šuti o tome? Možemo li očekivati bilo kakvu podršku?

„Mislim da su shvatili da bi bilo kakva vrsta protesta mogla pogoršati stvari, jer je zapravo vrlo malo toga što oni mogu, odnosno što su voljni učiniti. Ima puno toga što bi mogli učiniti, ali vrlo malo onoga na što su spremni. Ali ta pitanja, zašto ne čine više, zašto je visoki predstavnik tako snishodljiv prema Dodiku, to su pitanja koja morate postaviti međunarodnoj zajednici, Schmidtu, Escobaru, Lajčaku... njihovo ponašanje očigledno je prihvatanje najgorih Dodikovih poteza, ali ne bi trebalo tako da bude. Ali morate njih pitati zašto se tako ponašaju.“

Kakva je vaša pretpostavka, ima li to neku pozadinu?

„Mislim da samo osjećaju da ne mogu ništa učiniti pod sadašnjim okolnostima. Ne postoji volja da se iskoristi sila protiv Dodika, pa su zaključili da je najbolje što mogu učiniti to da šute i puste ga da radi ono što želi, poput proslave Dana Republike Srpske. To ne pomaže, ali oni radije rade tako.“

Ponekad se čini da međunarodna zajednica namjerno komplikuje stvari. Poput visokog predstavnika, koji je donio odluku o izmjenama Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH na izborni dan, što je dodatno zakomplikovalo postizborni proces.

„Da, dopustite mi da kažem koju riječ o tome. Odluka da se glasovi broje drugačije nego što su birači očekivali jednostavno je odluka za osudu. Ništa ne opravdava takvo ponašanje. To očigledno predstavlja komplikovanje stvari. Jasno je da je bila namjera velikim dijelom smiriti udružene nacionaliste, ali on ovom odlukom nije uspio o tome. Šmit je opetovano pokazao da ima vrlo malo razumijevanja za istinske uzroke problema. Vrti se ukrug i ne prestaje govoriti o racionalizaciji, a stvari postaju sve komplikovanije jer nacionalisti tako žele, jer im to pomaže da se održe na vlasti.“

Kriza izazvana agresijom na Ukrajinu snažno pogađa male zemlje, poput Bosne i Hercegovine, koja za razliku od Hrvatske nije članica Evropske unije, niti je članica NATO-a poput Crne Gore. Kakve su šanse da se riješe problemi u opštem haosu, u kojem svi oko Bosne i Hercegovine rade u svom interesu?

„Ne vidim neposredne izglede za rješavanje unutrašnjih problema Bosne i Hercegovine. Ali moram istaći da su ti problemi uglavnom na višem političkom nivou. Odnosi među ljudima, među građanima su se dramatično popravili nakon rata. Znate, ljudi su zaboravili u jednom trenutku kako je nakon rata bilo opasno slobodno se kretati dijelovima Bosne i Hercegovine. To je danas uglavnom zaboravljeno. Mislim da će Bosna i Hercegovina ponovo privući pažnju kada jednom kosovsko pitanje bude riješeno, ili barem djelimično riješeno. Međutim, vidim jedan trend među građanima, da im je etničko sve manje i manje važno i da će taj stav polako zaći i u sferu politike.“