ZA FR Mehmed Halilović: Propagirajući zlo i nasilje te „ganjajući“ klikove, ruše se temelji novinarstva
Zakon o slobodi pristupa informacijama koji je u parlamentarnoj proceduri kao i Zakon koji kriminalizira klevetu u entitetu Republika Srpska, koraci su nazad u demokratskim procedurama i slobodi pristupa informacijama, kaže, među ostalim, za Radio Federacije, u emisiji Intervju, Mehmed Halilović, bivši ombudsmen za medije.
„Mislim da su nevladine organizacije u pravu što su ukazale na nedostatke ovog prijedloga Zakona koji je u parlamentarnoj proceduri te da je najveći propust u tome što se ta obaveznost vlasti, koja počiva na pravilu objavljivanja informacija, u posjedu javnih vlasti, nije potvrđena u mjeri u kojoj bi davala sigurnost javnosti da dođe do informacija. To se naravno ne odnosi samo na novinare koji su u najvećem dijelu zainteresovani za takve informacije zbog javnosti, već se odnosi i na bilo kojeg građanina, jer se zakon tiče svih nas, svih stanovnika BiH, pa i onih koji nisu stanovnici BiH, jer je to standard koji je prevladao i koji je u praksi demokratskih zemalja. Mi se možemo, na neki način, pohvaliti da spadamo među prve evropske zemlje i zemlje u svijetu koje su usvojile te moderne zakone i ja sam očekivao da će ta obaveznost postati još izražajnija nego što je to bilo u zakonima, početkom 2000. godine, ali izgleda da smo sad napravili korak nazad. Mislim da je bilo neophodno uspostaviti, na neki način, nezavisnu instituciju koja će donositi obavezujuća rješenja za primjenu ovog Zakona, odnosno, odobravanje informacija u slučajevima kada vlast s razlogom, a pogotovo bez razloga, odbije zahtjev novinara. Iskustva u nekim susjednim zemljama, pogotovo u Sloveniji, pokazuju da je ta obaveznost nužna i korisna. Treba se podsjetiti da je prva institucija u Sloveniji počela raditi davno i da je prvi voditelj te institucije bila sadašnja predsjednica Slovenije.“
U Hrvatskoj je Zakonom predviđen povjerenik za medije, a kod nas je planirano Žalbeno vijeće kao drugostepeni organ.
„Institucija ombudsmena može uvijek intervenirati i kad to nije navedeno u Zakonu, jer je ona institucija koja štiti generalno sva prava, pa i pravo na slobodu pristupa informacijama. Problem je što ta institucija ne može donositi obavezujuća rješenja. U vrijeme dok sam ja radio, kao ombudsmen za medije, radili smo na takvim zahtjevima, ali mislim da je najvažnije bilo kako se radi u praksi. Ja se nisam zadovoljio donošenjem preporuka i predlažući rješenja, nego sam odlazio u institucije na koje se odnosi takav zahtjev, razgovarao s predstavnicima i praktično vršio pritisak na njih da se postupa u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama. U to vrijeme, tih prvih godina, naša federalna institucija Ombudsmena, imala je puno takvih žalbi novinara i građana i većina tih žalbi je pozitivno riješena. Bilo bi mnogo lakše kada bismo imali posebnu instituciju, kao što je povjerenik za pristup informacijama, u Hrvatskoj, ili kao što je Nataša Pirc bila u Sloveniji ili u nekim drugim zemljama, ali dok ne dobijemo nezavisnu instituciju mislim da možemo tražiti od institucije Ombudsmena još zahtjevniji pristup i insistiranje na ovom zakonu.“
Za nekoliko dana na snagu stupa zakon o kriminalizacije klevete u entitetu RS koji je donesen bez obzira na protivljenje nevladinih oraganizacija i novinarskih udruženja. Šta možemo očekivati s obzirom na to da po ovom zakonu mogu biti sankcionirani, ne samo građani entiteta RS, nego i građani BiH?
„Bojim se da ne možemo ništa dobro očekivati nakon tog poteza koji je napravila Narodna skupština Republike Srpske jer je vrlo izgledno da ćemo imati zloupotrebe tog zakona. To je veliki korak nazad te se nadam i vjerujem da će jednog dana preovladati razum i da će se taj zakon jednog dana povući. Mi smo imali vrlo kvalitetan Zakon o zaštiti od klevete i šteta je da je on na ovaj način derogiran. Nije to samo šeta za ljude u RS-u, odnosi se to na sve u BiH, pa i izvan BiH, ako su u domašaju ovih državnih organa. To je nedemokratski potez, potez koji potvrđuje autoritarnost te vlasti i otvara vrata diktaturi, po viđenju onih koji imaju vlast u tom entitetu.“
Kako ocjenjujete ponašanje novinara i medija koji često u izvještavanju o slučajevima nasilja podliježu „borbi“ za klik te podilaze publici?
„Jako sam razočaran takvim odnosom novinara. To je neetično, neprofesionalno i protiv interesa novinara. Propagirajući zlo i nasilje te „ganjajući“ klikove, ruše temelje na kojima je sazdana ova profesija te otvaraju vrata da i sami budu žrtve takvih nasilnika. Naše društvo koje je u previranju, i političkom i moralnom, nije toliko zrelo da bi se zaustavio ovaj val nasilja. Nasilje vidimo na ulici, u porodicama i medijima. Na ovaj način, mediji neće doprinijeti kulturi ophođenja i civilizacijskom napretku društva. Bojim se da će dati povod onima koji su nosioci nasilja u društvu. To sve donosi negativne posljedice u društvu zbog kojih ćemo ispaštati.“