Za FR Lea Tajić Čengić: Mi na nivou BiH nemamo nikakav strateški okvir za medije

Povodom ovogodišnje kampanje „Dani medijske i informacijske pismenosti“, donosimo vam razgovor s Leom Tajić Čengić, autoricom, prve knjige o medijskoj pismenosti i šeficom Odsjeka za medijski sadržaj i medijsku pismenost u Regulatornoj agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine.

Autorica prve knjige o medijskoj pismenosti, kako ocjenjujete regulatorni okvir u oblasti medijske informacijske pismenosti?

„Regulatorni okvir za medijsku informacijsku pismenost u BiH, nažalost, ne postoji. Dakle, mi kao Regulatorna agencija za komunikacije nemamo izričitu obavezu da se bavimo medijskom informacijskom pismenošću kao neki regulator, međutim, mi to radimo već od 2009. godine u skladu s praksom i drugih regulatornih tijela. Trend je da sve više regulatora to ima i kao obavezu. Postoje određene obaveze iz međunarodnih standarda, kao što je preporuka Vijeća Evrope ili direktiva o audio-vizualnim medijskim uslugama, koje jasno propisuju obavezu država članica da promovišu medijsku pismenost i, na primjer, da izvještavaju Europsku komisiju o stanju medijske pismenosti u zemljama. Mi se nadamo da će novim zakonodavnim okvirom za regulaciju tržišta medija i rad regulatora ta obaveza biti uvrštena i kao obavezna, odnosno kao zakonska obaveza regulatora. Kada je u pitanju strateški pristup u unapređenju medijske informacijske pismenosti u obrazovnom sektoru, mi također na nivou BiH nemamo nikakav strateški okvir. Ono što imamo jeste usvojena strategija u Kantonu Sarajevo, imamo određene dokumente i na nivou Republike Srpske odnedavno, ali ne možemo reći da je taj koncept još uvijek zaživio. Ono što jeste evidentno, jeste da se protekle godine ipak desio određeni pomak. Određeni način, medijska informacijska pismenost jeste više zastupljena u nastavi na različitim nivoima. Imamo kao fakultativni predmet digitalni svijet u Republiki Srpskoj, u Federaciji Bosne i Hercegovini su odrađene određene edukacije nastavnika. Tako da, mislim da ono što suštinski jeste promjena u korištenju medija od strane gdje se je donijela najveća promjena, ona je prisilila nastavnike na neki način da se više bave ovom temom.“

Nova vremena stvaraju nove tehnologije. U ovom modernom vremenu vidjeli smo kroz internet stvaranje nekog vida tabloidne kulture. Da li se zapravo ta tabloidna kultura vidi na području medijskog BiH?

„Pa naravno, mi danas imamo znatno promijenjen medijski ekosistem. Dakle, nekada smo imali samo regulisane medije. Postoji razlog zašto su mediji televizija i radio više bili u određenoj mjeri, a štampa manje regulisani. Postojali su i određeni profesionalni standardi i etički kodeks i sl. Ono što mi danas imamo jeste jedna šuma različitih sadržaja na različitim platformama.

Čak za regulatora je nekada teško doći do informacija šta sve građani koriste i to jeste upravo, tu jeste i značaj istraživanja u medijskim navikama i stavovima građana da bismo mi saznali šta građani različitih uzrasta koriste, koje su to međunarodne platforme, koje vrste usluga, dakle ne radi se više samo o tradicionalnim, klasičnim medijima koji postoje u BiH i ono što je posebno u velikoj mjeri prisutno i postaje dominantno jeste sadržaj koji kreiraju različiti, kako se oni danas zovu, kreatori digitalnih sadržaja, odnosno influenseri. Oni postaju primarni izvor informacija za mladi osobe. Informacija o dešavanjima, informacija o nekim temama i stavovima koji njih interesuju, neke vrijednosne zajednice, neki određeni projekti, ali i značajan izvor informacija o proizvodima, odnosno reklamiranju određenih proizvoda imaju značajnu ulogu na tržištu te neke prodaje. Reklamiraju određene prizvode i to je nekako zapakovano u jedan sadržaj koji vama izgleda kao, ne izgleda baš kao tipična reklama, mada mogu se prepoznati elementi toga, dakle neki hibridni sadržaj i upravo za to jeste jako bitno da znamo prepoznati te različite sadržaje, da znamo do koje mjere su oni regulisani, da znamo kome se obratiti. To mogu biti sadržaji koji potiču na terorizam, na govor mržnje, na nasilje prema žanama ili drugim marginaliziranim skupinama. Dakle, mi nažalost u online sferi imamo i veliku količinu beskorisnih sadržaja, veliku količinu štetnih sadržaja, veliku količinu namjerno ili nenamjerno pogrešnih i netačnih informacija koje je potrebno provjeriti. I upravo tu jeste i odgovornost svakog građana na neki način da u tome bude aktivan, a ne samo pasivno konzumirati sadržaj.“

Stavit ćemo fokus na mlade, dakle, oni su po Vašem mišljenju žrtve ili na neki način dobijaju beneficije od modernih tehnologija u smislu influencera, internet tabloida, umjetne inteligencije i tako slično?

„Pa ja bih rekla da su oni kao kreatori tog medijskog ekosistema, dakle vi imate neke start-upove koji kreiraju određene ideje, tehnološka rješenja, ali na nama je u konačnici kao građanima, odnosno kao konzumentima, da li ćemo prihvatiti određene stvari ili ne. Taj TikTok je također krenuo kao mali start-up, pa je bio prihvaćen od strane velikog broja konzumenta kao popularan format. Dakle, mi kreiramo aktivno i taj medijski ekosistem kako on danas izgleda i naravno da postoje brojne prednosti. Vi danas mnogo lakše možete doći do bilo kakve informacije. Nemate više potrebu za mukotrpnim prevođenjem uz pomoć riječnika. Dakle, možete i prevesti neke informacije na stranim jezicima.  Možete s lakoćom kreirati različite sadržaje. I to jeste velika prednost, ali svakako i opasnosti i rizici su brojni, pogotovo kada je u pitanju generativna vještačka inteligencija. To je nešto čemu zaista puno pažnje moramo posvetiti u budućnosti kako da se na jedan odgovoran i etičan način ophodimo sa sadržajima koje nam kreira jedan veliki jezički model, tako da kažem.“

I za kraj, postoji li neki sistem koji vi možete preporučiti našim slušalcima kako izvući suštinu iz neke vijesti?

Kako znati šta je istina, šta je laž, šta je reklama, šta umjetna inteligencija? Ono što je bitno jeste da jačamo naš zdrav razum, tako da kažem. Prvo je bitno da razlikujemo kada smo u situaciji da nam je potrebna tačna i provjerena informacija. To su sve situacije kada je u pitanju naše zdravlje, kada je u pitanju naša sigurnost, kada su u pitanju i neka dešavanja u našem društvu. Bitno je da zaista znamo šta se dešava i to su situacije kada treba tražiti pouzdan izvor informacija. Ne mogu sad naravno da preporučim koji bi bio pouzdan medij, ali svako za sebe mora da sjedne i sam sa sobom popije kafu i malo razloži ok, kad mi je bitna pouzdana informacija, naću je tu i tu. To su institucije koje daju pouzdane informacije, to su mediji koji rade verifikaciju, koji tu informaciju za mene provjere prije nego što ja konzumiram. Kada je pitanje zabavnih sadržaja, nešto gdje se relaksiramo, zabavljamo i slično, naši hobiji i tako dalje, naravno da tu taj prag, to svako za sebe mora nekako da razluči, može biti i nešto niži. Možemo sa određenom dozom rezerve, tako da kažem, da pristupimo određenim informacijama, savjetima i slično, iako smatramo da je potrebno da ih provjerimo.