Vapaj majke - tvrdi da su joj ukradeni blizanci

Vjeruje se da u Bosni i Hercegovini više od 500 porodica traga za svojom nestalom djecom koja su proglašena mrtvom, bez ikakvog dokumenta, dokaza ili tijela koje bi potvrdilo smrt bebe. O ovom problemu svi nadležni šute, jer problem službeno ne postoji, ali vapaj majki nestale djece itekako se čuje.

“Do zadnje kapi krvi ću se boriti”, kaže Dragica Plautz.

Ona je je žena kojoj je oduzeto majčinsko pravo u augustu 1993. godine. U Kliničkom centru Tuzla rodila je dva zdrava sina, blizanca. Potom, pet sati nakon poroda, dobiva otpusni list, za sebe i sinove. I taman kada je bila na korak da sa svojom djecom krene kući, doktori su naredili da njeni sinovi ostanu u inkubatoru sat do dva, priča Dragica.Taj dan nije dobila nikakvo konkretno obrazloženje od bolničkog osoblja, a sutradan su joj javili da su njeni sinovi preminuli.

Dobila sam šok, otišla sam u bolnicu. Tražim svoju djecu da vidim, ne daju. Ne daju mi ni da ih sahranim, ne daju mi ništa. Plakala sam, molila, ali bezuspješno. Nemam pravo nikakvo. Kako nemam pravo? To su moja djeca, ja sam ih rodila? Ne. Pošto sam ih ja rodila u toj ustanovi. Pošto oni nisu napustili tu ustanovu, ni jedne minute, ja kao majka gubim sva prava.

Od tada, za Dragicina dva sina gubi se svaki trag. Zbog liječenja muža, koji je bolovao od teške bolesti, odlazi za Njemačku, a da bi ga spasila, prijavljuje se u azil, gdje ostaje 16 godina. Nakon toga, kada je konačno dobila njemačku boravišnu dozvolu, dolazi u Tuzlu, prvo u matični ured.

Dobar dan - dobar dan. Došla sam za izvadim za sina 05.08.1993. rodne listove. Gospođa mi kaže - izvolite sjesti. Sjela sam, ona na kompjuter, kaže - je li Dragan i Zoran ? Ja sam dobila šok. Moja djeca su upisama u matične knjige, mojoj djeci su imena data, moja djeca posjeduju i rodne listove”

O smrti Dragicine djece svjedoči samo jedan dokument- smrtni list koji je dobila nakon 16 godina, pri povratku u Tuzlu. Tada je Dragica uočila i nejasnoće u izvodu iz matične knjige rođenih, gdje stoji ista minuta i sekunda rođenja kod oba sina. Njenu upornost na UKC-u u Tuzli proglasili su ludarijom, a potom dali netačan nalaz, tvrdi Dragica. Na naš upit, da li su upoznati sa situacijom Dragice Plautz, do dana emitovanja priloga, od UKC-a u Tuzli nismo dobili odgovor.

O upornosti i borbi, svjedoči i Muris Demirović, koji već 30 godina traga za bratom blizancem, također rođenim u tuzlanskom Kliničkom centru.

“Sve ovo vrijeme isto naišao na dosta prepreka. Mnogi ljudi ne žele da se to sazna, jednostavno bi voljeli da se o tome ne govori, jer tada je neko profitirao na tim situacijama i na tim slučajevima gdje su prodavali djecu”, kaže Demirović.

Pretpostavlja se da su bebe prodavane za 10 hiljada, a blizanci za 15 hiljada KM. Roditelji u Bosni i Hercegovini koji vjeruju da su njihova djeca ukradena iz porodilišta, te prodana okupljeni su neformalno. Ne postoji nijedno udruženje, za razliku od susjedne Srbije, čije majke su se udruženim snagama, prošle godine, uspjele izboriti za zakon o nestalim bebama koji im omogućava zvanično utvrđivanje činjenica.

Kako objašnjava Mirjana Novokmet, članica Udruženja grupe roditelja nestalih beba Beograd, učinjen je prvi korak, prikuplja se dokumentacija, bit će saslušavni svjedoci, majke će davati izjave.

U BiH o zakonu o nestalim bebama nema ni govora. 2019. godine, nakon što je Dragica dobila netačan nalaz na UKC-u u Tuzli, pokrenula je sudski postupak za pronalazak svoje djece. Nadležno je Tužilaštvo BiH, od kojeg smo dobili potvrdu da se prijava Dragice Plautz nalazi u već toj instituciji, te da se i dalje radi na provjeravanju navoda iz prijave. Međutim, Dragica od nadležnog tužilaštva od 2019. godine nije dobila nikakav odgovor.

federalna.ba