Uz pomoć DNK identificirana majka ubijena prije 27 godina

Jednog proljetnog dana 1995. godine, grupa koja je reciklirala, čistila je kanale u sjevernoj Kaliforniji i tako došla do mračnog otkrića – ostatke žene vezanih ruku i usta unutar djelimično potopljenog frižidera.

Vlasti su vjerovale da je tijelo, za koje se smatralo da je ženska osoba između 29 i 41 godine, plave kose, bilo pod vodom nekoliko mjeseci. U naredne tri decenije, slučaj će stvarati muke istražiteljima ubistava u okrugu San Joaquin, istočno od područja zaljeva San Francisco, a neki od njih će provesti cijelu svoju karijeru pokušavajući identificirati ovu ženu.

Ali prošle sedmice, šerifov ured najavio je veliki napredak.

“Teškog srca objavljujemo da smo identificirali mladu ženu pronađenu prije 27 godina koja je ubijena u našem okrugu”, rekao je Patrick Withrow, šerif okruga San Joaquin. “Njeno ime je Amanda.”

U partnerstvu s Othram Forensics, kompanijom sa sjedištem u Teksasu koja je napravila DNK profil i koristila forenzičku genetsku genealogiju kako bi došla do tragova, šerifov ured je konačno uspio identificirati ostatke kao one Amande Lynn Schumann Deza.

Deza je bila majka troje djece za koju istražitelji vjeruju da je nestala u dobi od 29 godina. Zadnji put je viđena 1994. s muškarcem kojeg je upoznala u ustanovi za odvikavanje u gradu Napi, skoro 130 km od mjesta gdje su na kraju pronađeni njeni ostaci. Vlasti su saopštile da nikada nije podnesena prijava nestale osobe za Dezu, za koju su kazali da je proživjela "izazovna vremena" prije nego što je umrla.

Do pomaka u slučaju došlo je uz pomoć njene kćerke Veronike Tovar, koja je dala uzorak DNK kako bi potvrdila da su posmrtni ostaci njezine majke. Tovar, koja je sa tri godine odvedena iz majčinog doma, ima samo nekoliko uspomena na Dezu. Provela je godine pitajući se šta se desilo njenoj majci, za koju se sjeća da je bila dobra i puna ljubavi. "Proživjela sam cijeli život samo ne znajući", rekla je 34-godišnjak. “Otišla je i nisam znala zašto. Mislio sam da nas je samo napustila. Osjećala sam se napušteno.”

Tovar ne zna zašto su ona i njena druga braća i sestre uklonjeni iz skrbi njihove majke. Zna samo da je Deza željela da njena djeca ostanu zajedno i da su njih troje na kraju smješteni u isti dom za usvajanje.

„Ona je voljela svoju djecu iako nije bila ovdje sa nama. Taj osjećaj me nikada nije napustio. Radila je najbolje što je mogla sa onim što je imala”, rekla je Tovar. „Za mene, zbog onoga što osjećam i uspomena koje imam, to je skoro kao da j tek sada nestala. Mislim da nije imala podršku koja joj je bila potrebna da napreduje.”

Prošle jeseni, detektiv iz ureda šerifa okruga San Joaquin kontaktirao je Tovar i pitao je da li bi bila voljna dati uzorak DNK.

Tovar, proizvođač nakita, dala je uzorak koristeći komplet koji joj je detektiv poslao. U želji da da koristan uzorak, toliko je snažno strugala po unutrašnjosti usta da su joj obrazi bili bolni sutradan, prisjeća se. Dok je čekala da dobije odgovor od policije, proučavala je detalje slučaja i počela je da tone u stvarnost onoga što je njena majka pretrpjela.

“Sjedila sam kao na iglama dok nisam saznala. Nisam mogla prestati da razmišljam o tome, nisam mogla prestati da čitam o njenom slučaju”, rekla je. “Tako je nepravedno, tako nepravedno, brutalni način na koji je ubijena.” “Imala sam ista pitanja kao i svi ostali: zašto je niko nije tražio? Neko ju je morao poznavati. Kako niko nije primjetio da je nestala? Nema smisla. Zaista me je potreslo.”

Proboj je dao neke dugo očekivane odgovore Tovaru, ali pitanja o Dezinom životu ostaju. Šta joj se tačno dogodilo i ko je njen ubica? Deza je imala malu porodicu, majku i sestru, i nikada nisu dali informacije o njoj, prisjeća se Tovar. „Nedostajala im je, ali niko nikada nije rekao: 'Gde je ona? Šta se dogodilo?’ Nikada nije bilo razgovora.”

Tovar mnogo toga ne zna, ali ima pregršt uspomena na svoju majkom – dan u kutiji za pijesak kada su pravile mala umjetnička djela. “Sjećam se da se jednom igrala sa mnom u pijesku. Sjećam se da me je voljela. Osjećam to. Voljela me je”, rekla je. “Bila je slatka.”

Ali se također sjeća da je mogla da osjeti majčine borbe. “Prije nego što su me odveli, sjećam se da sam osjetila tugu kod nje”, rekla je Tovar. „Sjećam se da je moja mama bila jako tužna.”

Tovar je jedino od Dezine djece uključeno u slučaj. Njen brat i sestra nisu spremni da učestvuju, rekla je. Prije nje su odvedeni iz kuće njene majke i niko od njih ne zna zašto. “Još uvijek jednostavno ne znamo. Povrh toga što nismo znali, nismo znali šta se dogodilo. Nismo znali zašto nas nikada nije kontaktirala.”

Vlasti pokušavaju da popune praznine u Dezinom životu, gdje je bila i šta je radila prije nego što je ubijena. Šerif je zamolio sve koji su je poznavali da se jave i daju informacije o tom periodu njenog života. Identifikacija daje istražiteljima mjesto za početak, ali ima još posla, naveli su.

“Tražimo bilo kakve tragove njenog nestanka. Nedostaje nam nekoliko dijelova iz godina prije njene smrti”, rekla je poručnica Linda Jimenez na prošlosedmičnoj konferenciji za novinare. “Naš posao je daleko od završenog.”

federalna.ba/The Guardian