Uoči SP-a predstavljamo: Uzbekistan prvi put na Mundijalu, od Katanecovih temelja do Cannavarovog sna

Put Uzbekistana do Svjetskog prvenstva 2026. godine bio je dug, neizvjestan i ispunjen brojnim izazovima. Međutim, nakon decenija pokušaja, reprezentacija ove centralnoazijske države konačno će debitovati na najvećoj fudbalskoj smotri svijeta. Temelje tog historijskog uspjeha postavio je slovenski stručnjak Srećko Katanec, koji je po dolasku na klupu 2021. godine uveo efikasan sistem igre 3-4-3. Njegovi nasljednici Timur Kapadze, a potom i Fabio Cannavaro, nastavili su graditi na istim principima, što se pokazalo kao dobitna formula, piše za The Guardian Narzulla Saydullaev.

Prva faza azijskih kvalifikacija protekla je bez većih problema. Uzbekistan je u grupi savladao Turkmenistan i Hong Kong, dok je protiv jednog od azijskih velikana, Irana, ostvario dva remija.

Ni nastavak kvalifikacija nije donio nepremostive prepreke. Izbjegnuti su okršaji s reprezentacijama poput Japana, Južne Koreje i Australije, a većina gostovanja bila je relativno blizu. Čak je i utakmica protiv Sjeverne Koreje, odigrana u Laosu, protekla bez većih komplikacija, budući da je ekipa doputovala čarter-letom.

Tokom oba kvalifikaciona ciklusa „Bijeli vukovi“ doživjeli su samo jedan poraz u 16 utakmica – 3:2 u Kataru. Posebno impresivan podatak jeste činjenica da su sva četiri susreta protiv Irana završena neriješenim rezultatima.

Veliki doprinos historijskom uspjehu dao je i golman Utkir Jusupov, koji je u oba susreta protiv Sjeverne Koreje odbranio jedanaesterce i tako postao jedan od tihih heroja plasmana na Mundijal.

Katanecov odlazak i nastavak započetog posla

Zdravstveni problemi Srećka Katanca tokom kvalifikacija iznenadili su cijelu fudbalsku javnost. Slovenski stručnjak zbog zdravstvenog stanja nije mogao prisustvovati nekim utakmicama u Taškentu.

„Ako zbog zdravstvenih razloga treći put napustim reprezentaciju, više se nikada neću vratiti“, rekao je Katanec tokom ljeta 2024. godine.

U januaru 2025. podnio je ostavku, a na njegovo mjesto stigao je Timur Kapadze, čovjek koji je prethodno odveo olimpijsku reprezentaciju Uzbekistana na Igre u Parizu – prvi put u historiji države. Katanec je tada poručio da je njegov nasljednik „dovršio jelo koje je on počeo pripremati“.

Nakon osiguranog plasmana na Svjetsko prvenstvo, Fudbalski savez Uzbekistana odlučio je angažovati renomirano međunarodno ime. Izbor je pao na legendarnog Fabija Cannavara.

„Sretan sam što sam dobio ovu priliku. Velika je čast biti ovdje. Nisam došao da sve mijenjam, nego da nastavim posao koji je već započet“, izjavio je Italijan po dolasku.

Selektor: Fabio Cannavaro

Fabio Cannavaro jedno je od najvećih imena svjetskog fudbala. Tokom igračke karijere nastupio je na četiri Svjetska prvenstva – 1998., 2002., 2006. i 2010. godine – te kao kapiten predvodio Italiju do titule svjetskog prvaka u Njemačkoj 2006.

Sa 136 nastupa za reprezentaciju Italije, drugi je na vječnoj listi iza Gianluigija Buffona.

Ipak, njegova trenerska karijera nije bila ni približno jednako blistava. U Kini je s Guangzhou Evergrandeom osvojio jednu titulu prvaka, dok je selektorski mandat na klupi Kine trajao svega dvije utakmice. Radio je još u Beneventu, Udineseu i zagrebačkom Dinamu.

„Mislio sam da sam na terenu davao maksimum. Ali kada sam završio igračku karijeru i postao trener, shvatio sam da se 90 minuta igre ne može porediti sa životom jednog trenera“, rekao je Cannavaro.

Ključni igrač: Abdukodir Khusanov

Najprepoznatljivije lice ove generacije Uzbekistana svakako je Abdukodir Khusanov.

Foto: EPA/DS

Centralni defanzivac postao je prvi igrač iz svoje zemlje koji je nastupio u Ligi prvaka, Premier ligi i francuskoj Ligue 1.

Fudbalski put nije mu bio jednostavan. Sa samo 17 godina preselio je u Bjelorusiju, gdje je trenirao s Energetikom iz Minska, ali zbog pravila nije mogao igrati službene utakmice prije punoljetstva.

„Bilo je teško biti daleko od roditelja. Nekada smo trenirali tri puta dnevno. Zimi smo sami čistili snijeg s terena prije treninga“, prisjetio se Khusanov.

Godina 2023. promijenila mu je život. Osvojio je Azijski kup do 20 godina s Uzbekistanom, debitovao za seniorsku reprezentaciju, a zatim ostvario transfer u Lens.

Samo godinu i po kasnije stigao je u Manchester City.

„To je vrhunsko pojačanje. Uvijek želi učiti, trenira maksimalno i daje 100 posto“, rekao je Pep Guardiola.

Dvadesetdvogodišnji defanzivac ove sezone osvojio je FA kup i Liga kup.

Igrač za pratiti: Behruz Karimov

Behruz Karimov predstavlja novu nadu uzbekistanskog fudbala.

Rođen 2007. godine u regiji Namangan, odmalena je pokazivao veliku ambiciju.

„Počeo sam igrati fudbal sa šest godina. Odbili su me u omladinskoj selekciji Navbahora jer sam bio premlad. Tada sam odlučio dokazati da su godine samo broj“, rekao je Karimov.

Debi u elitnom rangu uzbekistanskog fudbala upisao je prošlog marta u dresu Surkhana, a prvi pogodak postigao je u oktobru.

Već početkom naredne godine nastupio je na Azijskom prvenstvu do 23 godine, gdje je pogodio protiv Južne Koreje i ubrzo dobio poziv u seniorsku reprezentaciju.

Nakon loma nožnog prsta u aprilu podvrgnut je operaciji, ali se oporavio na vrijeme za Mundijal.

„Nakon povrede bio sam veoma depresivan, ali podrška porodice i ljudi oko mene pomogla mi je da se vratim još jači“, kazao je.

Neopjevani junak: Dostonbek Khamdamov

Dostonbek Khamdamov prošao je sve omladinske selekcije Uzbekistana.

Osvojio je Azijski kup do 16 godina 2012., a isti uspjeh ponovio je i sa selekcijom do 23 godine šest godina kasnije.

Nakon sjajnih nastupa za Bunyodkor proglašen je najboljim mladim igračem Azije 2015. godine, što mu je otvorilo vrata transfera u ruski Anži Mahačkalu.

Ipak, tamo nije uspio ostvariti očekivani iskorak, odigravši svega devet utakmica.

Povratkom u Pakhtakor ponovo je pronašao najbolju formu. Tokom dva mandata osvojio je pet prvenstava Uzbekistana i tri nacionalna kupa.

Nakon što je neko vrijeme bio izvan reprezentativnih planova, Cannavaro mu je vratio povjerenje.

Šta očekivati od navijača?

Uzbekistanski navijači prvi put su u velikom broju pratili svoju reprezentaciju na globalnom takmičenju tokom Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine.

Gdje god se pojave, ostavljaju pozitivan utisak.

Njihova najpoznatija pjesma glasi: „Temuridi su stigli, Baburidi su stigli“, aludirajući na potomke Timura i Babura – velikih vladara i osvajača iz centralne Azije.

Poruka je jasna: Uzbekistan dolazi spreman za izazove.

Odnosi sa SAD-om i Trumpom

Odnosi između Uzbekistana i Sjedinjenih Američkih Država posljednjih godina ocjenjuju se vrlo dobrim.

Predsjednici dvije države sastajali su se u više navrata, a američki predsjednik Donald Trump nije skrivao simpatije prema svom uzbekistanskom kolegi Šavkatu Mirzijojevu.

„Šavkat Mirzijojev je moj prijatelj. Ima jedno od najtežih imena u historiji, ali to nije važno. Vaša zemlja napreduje, vi radite odličan posao i nemate problema“, izjavio je Trump tokom susreta u Washingtonu u februaru 2026. godine.

Mirzijojev mu je prethodno uzvratio riječima:

„U Uzbekistanu vas zovemo predsjednikom svijeta.“

Za razliku od nekih drugih reprezentacija, Uzbekistan na Svjetsko prvenstvo stiže bez političkih kontroverzi. Fokus cijele nacije usmjeren je isključivo na teren i historijski debi na najvećoj fudbalskoj pozornici.

Nakon dugog čekanja, „Bijeli vukovi“ konačno imaju priliku pokazati svijetu koliko su napredovali. Za reprezentaciju koja je godinama kucala na vrata elite, samo učešće već predstavlja ogroman uspjeh. Ipak, s Cannavarom na klupi i talentiranom generacijom predvođenom Khusanovom, Uzbekistan u Sjevernu Ameriku ne putuje samo kao turist – već kao tim koji želi ostaviti trag.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.