Uoči SP-a predstavljamo: Maroko pod povećalom svijeta, Atlaski lavovi žele dokazati da Katar nije bio slučajnost
Maroko na Svjetsko prvenstvo 2026. godine dolazi s mnogo većim očekivanjima nego prije četiri godine, kada je senzacionalnim nastupom u Kataru postao prva afrička reprezentacija u historiji koja je stigla do polufinala Mundijala. Ovoga puta „Atlaski lavovi“ ne dolaze kao autsajderi koji mogu iznenaditi, već kao jedna od najcjenjenijih reprezentacija svijeta, sa statusom osme selekcije na FIFA rang-listi i ambicijom da potvrde kako uspjeh iz 2022. nije bio slučajnost, piše za The Guardian Amine El Amri.
Ipak, put ka Mundijalu i pripreme za turnir obilježile su promjene, kontroverze i ogroman pritisak koji prati generaciju od koje cijela zemlja očekuje novi historijski rezultat.
Novi selektor i déjà vu pred Mundijal
Historija se ponekad zaista ponavlja, a Maroko se nada da će upravo to biti slučaj i ovog puta.
Baš kao pred Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine, reprezentacija je nekoliko mjeseci prije turnira promijenila selektora. Walid Regragui, arhitekta historijskog pohoda do polufinala, smijenjen je u martu 2026. godine, a na njegovo mjesto stigao je Mohamed Ouahbi – stručnjak koji je prošle godine s marokanskom U-20 reprezentacijom osvojio naslov svjetskog prvaka.
Promjena je stigla u osjetljivom trenutku i ostavila vrlo malo vremena da se reprezentacija prilagodi novoj filozofiji igre. Prve naznake ipak djeluju ohrabrujuće. Krajem marta Maroko je remizirao protiv Ekvadora (1:1), a zatim savladao Paragvaj rezultatom 2:1, što je pokazalo određeni napredak u odnosu na posljednje nastupe pod Regraguijem.
Ouahbi preferira sistem 4-2-3-1, koji se tokom utakmice često transformira u 4-2-2-2 kako bi se otvorio prostor na desnoj strani za kapitena Achrafa Hakimija, jednog od najopasnijih bekova današnjice.
Najveći protivnik – očekivanja
Za razliku od Katara, kada je Maroko igrao bez velikog pritiska i iznenadio svijet, sada su očekivanja ogromna. Polufinale Svjetskog prvenstva i plasman među deset najboljih reprezentacija planete potpuno su promijenili percepciju ove selekcije. Više niko Maroko ne posmatra kao simpatičnog autsajdera.
Mohamed Ouahbi svjestan je težine zadatka. „Svjestan sam očekivanja, ali mi je velika čast što sam ovdje“, rekao je na predstavljanju. „Posvećen sam ozbiljnom radu, poniznosti, odlučnosti i velikom patriotizmu kako bismo nastavili putem napretka ove reprezentacije.“
Maroko je posljednjih godina već srušio brojne granice – od historijskog plasmana u polufinale do ulaska među deset najboljih reprezentacija svijeta – ali početak 2026. godine donio je jedan od najbizarnijih trenutaka u historiji marokanskog fudbala.

Trauma Afričkog kupa nacija
Finale Afričkog kupa nacija protiv Senegala pretvorilo se u potpuni haos. U znak protesta zbog dosuđenog penala za Maroko, fudbaleri Senegala napustili su teren, što je izazvalo dugu pauzu i konfuziju bez presedana. Kada je utakmica nastavljena, Brahim Díaz promašio je „Panenku“, a Senegal je na kraju slavio pobjedu 1:0.
Dva mjeseca kasnije dogodio se neočekivan obrat – Afrička fudbalska konfederacija (CAF) službeno je dodijelila titulu Maroku. Senegal je slučaj uputio Sudu za sportsku arbitražu (CAS), pa cijela priča još nema konačan epilog.
Bez obzira na konačnu odluku, taj poraz ostavio je dubok trag među igračima i navijačima. „Svi smo kao Marokanci prošli kroz traumu. To finale bilo je veoma teško iskustvo, ali najvažniji je kontinuitet“, rekao je Ouahbi.
Pod kontinuitetom podrazumijeva nastavak puta koji je započeo u Kataru – ili čak nadmašivanje tog uspjeha.
Mohamed Ouahbi – profesor koji je postao lider reprezentacije
Rođen u Briselu, Mohamed Ouahbi prvobitno nije planirao trenersku karijeru. Njegov prvi profesionalni put bio je obrazovanje, ali iskustvo rada kao nastavnika nije bilo jednostavno. Upravo tada dobio je priliku da radi u lokalnom klubu Maccabi Foot Brussels, gdje je otkrio koliko su pedagogija i komunikacija važni u radu s ljudima.
„U to vrijeme nisam se osjećao ugodno pred grupom ljudi“, prisjetio se. „MFB mi je pomogao da steknem samopouzdanje i otkrijem šta znači biti trener.“ Tokom čak 17 godina rada u omladinskoj školi Anderlechta imao je priliku razvijati brojne buduće zvijezde evropskog fudbala.
Godine 2022. preuzeo je marokansku U-20 reprezentaciju i odveo je ne samo na prvo Svjetsko prvenstvo nakon dvije decenije nego i do historijskog naslova prvaka svijeta u Čileu. U savezu vjeruju da istu energiju i odlučnost sada može prenijeti i na seniorski nivo.
Achraf Hakimi – najveća zvijezda modernog Maroka
Kada je riječ o savremenom marokanskom fudbalu, nijedno ime ne odjekuje glasnije od Achrafa Hakimija.

Foto: EPA/JALAL MORCHIDI
Ako su Larbi Ben Barek, Noureddine Naybet ili Yassine Bounou uživali status legendi, Hakimi je postao globalna superzvijezda. Nakon početaka u Real Madridu nosio je dresove Borussije Dortmund, Intera i Paris Saint-Germaina, gdje je 2025. godine osvojio i Ligu prvaka.
„Ne znam je li Luis Enrique promijenio moju karijeru, ali njegov dolazak sigurno je promijenio način na koji me fudbalski svijet vidi“, rekao je Hakimi. Ipak, pripreme za Mundijal prate i problemi izvan terena. U februaru je potvrđeno kako će se suočiti sa sudskim procesom nakon optužbi za silovanje, što Hakimi kategorično negira.
Neil El Aynaoui – veznjak budućnosti
Jedan od igrača kojeg posebno vrijedi pratiti jeste Neil El Aynaoui. Iako je za reprezentaciju debitovao tek prošlog septembra, mnogi ga već smatraju jednim od ključnih igrača budućnosti.
Sin legende marokanskog tenisa Younesa El Aynaouija profilirao se kao moderni veznjak sposoban jednako kvalitetno osvajati lopte i uključivati se u napadačke akcije.
Nakon vrlo dobrih partija u Lensu prošlog ljeta prešao je u Romu, gdje je uprkos početnom skepticizmu navijača uspio izboriti važnu ulogu u timu. Ako Maroko želi ponoviti ili nadmašiti uspjeh iz Katara, El Aynaoui bi mogao biti jedan od ključnih dijelova slagalice.
Noussair Mazraoui – vojnik ekipe
Dok najveći dio pažnje ide prema Hakimiju, Noussair Mazraoui ostaje jedan od najvažnijih, ali često zanemarenih igrača reprezentacije. Formalno desni bek, Mazraoui je mnogo više od toga.
U Manchester Unitedu igrao je čak na šest različitih pozicija – od centralnog stopera do ofanzivnog veznog.
Za reprezentaciju uglavnom pokriva lijevu stranu i često ulazi u sredinu kao treći štoper kada Hakimi kreće prema naprijed.
Osim taktičke važnosti, Mazraoui ima i važnu lidersku ulogu, posebno kada Hakimi nije na terenu. Poznat je po tome što konstantno održava fokus ekipe i insistira na disciplini.
Navijači koji će obojiti stadione
Kao u Rusiji i Kataru, marokanski navijači očekuju se u ogromnom broju i na stadionima u Sjevernoj Americi. Uz sve veći broj pristalica koji mogu pratiti reprezentaciju širom svijeta, Maroko računa i na veliku dijasporu u SAD-u i Kanadi.
Samo u New Yorku, New Jerseyju i Massachusettsu živi oko 30.000 Marokanaca, dok značajne zajednice postoje i širom Kanade.
Zbog toga se očekuje glasna podrška, mnogo boje i prepoznatljiva atmosfera unutar i izvan stadiona. Vrhunac bi, kao i ranije, moglo predstavljati izvođenje nacionalne himne.
Trump, Zapadna Sahara i cijene ulaznica
Maroko i SAD imaju historijski snažne veze još od 1777. godine, kada je Maroko postao prva država koja je priznala američku nezavisnost. Donald Trump posebno je popularan među dijelom marokanske javnosti nakon što je tokom svog prvog mandata priznao marokanski suverenitet nad Zapadnom Saharom.
Američka kultura – posebno Hollywood, muzika i sport – već dugo ima snažan utjecaj na svakodnevni život u Maroku. Ipak, najveći problem pred Mundijal nije politika, pa čak ni odnos sa SAD-om.
Glavna tema među navijačima jesu cijene ulaznica.
Marokanci su poznati po spremnosti da izdvoje novac kako bi pratili reprezentaciju, ali mnogi smatraju da su cijene za Svjetsko prvenstvo 2026. dosegle dosad nezabilježen nivo.
Za reprezentaciju koja je prije četiri godine osvojila srca miliona širom svijeta, sada ostaje pitanje – može li Maroko još jednom ispisati historiju ili će teret očekivanja postati prevelik?
federalna.ba