Uoči SP-a predstavljamo: Iran, rat, politika i fudbal - Taremi i ekipa stižu na Mundijal uprkos svim preprekama

Iran je među prvim reprezentacijama svijeta osigurao plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine, a za razliku od nekih ranijih kvalifikacionih ciklusa, put do Mundijala bio je relativno miran i uspješan. Ipak, ono što je uslijedilo nakon plasmana pokazalo se mnogo složenijim od samih kvalifikacija. Geopolitičke tenzije, ratni sukobi i unutrašnje podjele unutar iranskog društva stvorili su jedinstvenu situaciju u kojoj se reprezentacija priprema za najveću svjetsku sportsku smotru pod pritiskom kakav rijetko koja selekcija doživljava, piše Behnam Jafarzadeh za The Guardian.

Svjetsko prvenstvo, koje će se igrati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, za Iran predstavlja mnogo više od običnog sportskog izazova. Sva tri meča grupne faze iranska reprezentacija igrat će na teritoriji SAD-a, zemlje s kojom Teheran godinama ima izrazito napete odnose koji su kulminirali u februaru. Zbog toga su se u jednom trenutku pojavile čak i sumnje da bi učešće Irana na turniru moglo biti dovedeno u pitanje.

Uprkos tome, selektor Amir Ghalenoei i njegov stručni štab nastojali su održati fokus na fudbal i pripremiti ekipu za izazove koji ih očekuju u Sjevernoj Americi.

Taktička fleksibilnost kao glavno oružje

Prijateljske utakmice protiv Nigerije i Kostarike u martu dale su prvi ozbiljan uvid u ono što Ghalenoei planira za Mundijal. Protiv Nigerije Iran je nastupio u neobičnoj formaciji 3-6-1, koju je selektor opisao kao „defanzivni plan B“. Takva postavka vjerovatno je zamišljena kao odgovor na protivnike iz najvišeg evropskog ranga, među kojima se posebno izdvaja Belgija, jedan od potencijalno najtežih rivala.

Samo nekoliko dana kasnije protiv Kostarike Iran je zaigrao u klasičnijem sistemu 4-4-2, pokazujući da stručni štab namjerava prilagođavati pristup svakom protivniku pojedinačno. Ipak, osnovni sistem ostaje 4-2-3-1, formacija koja je Irancima donijela najveći uspjeh tokom kvalifikacija i koju igrači najbolje poznaju.

Bez obzira na taktičke promjene, nekoliko fudbalera ima gotovo zagarantovano mjesto u početnoj postavi. Na golu će ponovo stajati Alireza Beiranvand, kojem će ovo biti treće uzastopno Svjetsko prvenstvo kao prvom čuvaru mreže reprezentacije.

U odbrani je Shojae Khalilzadeh jedini štoper čije mjesto praktično niko ne dovodi u pitanje, dok je Saeid Ezatolahi, ukoliko bude potpuno spreman, nezamjenjiva figura na poziciji zadnjeg veznog. Napad će predvoditi kapiten Mehdi Taremi, bez obzira na to hoće li Iran igrati s jednim ili dvojicom napadača.

Zanimljivo je da se među putnicima za Mundijal neće naći Sardar Azmoun, nekada jedan od najvećih simbola reprezentacije. Njegovo izostavljanje izazvalo je brojne reakcije u Iranu nakon što su objavljene fotografije na kojima se nalazi u društvu vladara Ujedinjenih Arapskih Emirata, države koja je tokom nedavnog sukoba otvoreno podržavala američku i izraelsku politiku.

Ghalenoeijeva prilika za iskupljenje

Amir Ghalenoei spada među najuspješnije trenere u historiji iranskog fudbala. Kao igrač najveći trag ostavio je u teheranskom Esteghlalu, jednom od dva najveća kluba u zemlji. Njegovu igračku karijeru obilježio je i incident u gradskom derbiju koji mu je donio šestomjesečnu suspenziju.

Kao trener osvojio je brojne trofeje i izgradio reputaciju stručnjaka koji zahtijeva disciplinu i maksimalnu posvećenost. Istovremeno, njegova temperamentna i često konfliktna narav učinila ga je jednom od najkontroverznijih ličnosti iranskog fudbala.

Ovo mu je drugi mandat na klupi reprezentacije. Prvi put je preuzeo Iran nakon Svjetskog prvenstva 2006. godine, ali je smijenjen poslije eliminacije u četvrtfinalu Azijskog kupa 2007. godine. Taj događaj i danas smatra jednom od najvećih nepravdi u svojoj karijeri.

Zbog toga bi eventualan uspjeh na Mundijalu imao posebno značenje. Ghalenoei bi njime ne samo ostvario historijski rezultat već i odgovorio kritičarima koji ga godinama osporavaju.

Sve oči uprte u Taremija

Kada je riječ o najvećoj zvijezdi reprezentacije, nema mnogo dileme. Mehdi Taremi već godinama predstavlja najvažniju napadačku figuru Irana.

Foto: EPA/CENK OZEL

Iako nikada nije bio bezrezervni miljenik navijača, njegove brojke i učinak teško je osporiti. Nastupi za portugalski Porto, italijanski Inter i grčki Olympiakos učinili su ga jednim od najprepoznatljivijih iranskih fudbalera modernog doba.

Taremi je tokom godina stekao veliko iskustvo igranja na najvišem evropskom nivou, a njegov utjecaj danas nadilazi teren. U reprezentaciji ima značajnu ulogu i u donošenju pojedinih odluka unutar svlačionice.

Njegove najveće vrline su inteligentno kretanje bez lopte, pravovremeni ulasci iza protivničke odbrane i hladnokrvnost u završnici. Osim golova, poznat je i po sposobnosti da izbori prekršaje i kaznene udarce u ključnim trenucima utakmica.

Ukoliko Iran želi ostvariti historijski rezultat, Taremi će gotovo sigurno morati odigrati turnir života.

Ghayedi kao skriveni adut

Među igračima od kojih se očekuje iskorak posebno se izdvaja Mehdi Ghayedi. Još kao tinejdžer smatran je jednim od najvećih talenata iranskog fudbala, ali su ga tokom karijere često pratili kontroverze, povrede i problemi van terena. Zbog toga nikada nije ostvario kontinuitet kakav su mnogi očekivali.

Ipak, sa 27 godina nalazi se u periodu kada bi mogao pružati najbolje partije karijere. Krilni napadač Al-Nasra iz Ujedinjenih Arapskih Emirata posjeduje izuzetnu brzinu, odličan dribling i precizan udarac.

Nakon oporavka od povrede vratio se u reprezentaciju spektakularnim pogotkom protiv Kostarike i pokazao da bi upravo on mogao biti neočekivani adut Irana na terenima Sjeverne Amerike.

Neopjevani junak reprezentacije

Dok najveće zvijezde privlače pažnju javnosti, Saman Ghoddos godinama tiho obavlja posao koji često prolazi nezapaženo.

Od debija za reprezentaciju prije gotovo deset godina postao je jedan od najpouzdanijih članova nacionalnog tima. Međutim, činjenica da nikada nije nastupao za iranski klub značila je i manju podršku navijačkih baza koje tradicionalno oblikuju javno mnijenje u zemlji.

Rođen u švedskom Malmöu, Ghoddos je najveći dio karijere proveo u Evropi, a posebno se istakao nastupima za Brentford. Godine 2024. odlučio je napustiti Premier ligu i karijeru nastaviti u Kalbi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Njegova najveća vrijednost je svestranost. Može igrati gotovo na svim ofanzivnim i veznim pozicijama, a saigrači ga cijene zbog profesionalizma i karaktera.

Podijeljeni navijači i politička pozadina

Malo koja reprezentacija na Svjetsko prvenstvo dolazi s toliko unutrašnjih podjela među navijačima kao Iran. Jedan dio stanovništva bezrezervno podržava „Team Melli“ i smatra da reprezentacija treba biti iznad političkih sukoba. Drugi dio, posebno protivnici vlasti u Teheranu, reprezentaciju doživljava kao simbol države te otvoreno priželjkuje njene poraze.

Dodatnu složenost donose i vizna ograničenja za iranske državljane koji žele putovati u SAD. Zbog toga će značajan dio publike na stadionima činiti pripadnici iranske dijaspore koja već živi u Americi, a među kojima su mnogi kritičari aktuelne vlasti.

Kao i tokom Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine, očekuje se da FIFA zabrani unošenje zastave Lava i Sunca, simbola Irana prije Islamske revolucije 1979. godine. Ipak, mnogi očekuju da će se na tribinama čuti slogani podrške Rezi Pahlaviju, sinu posljednjeg iranskog šaha i istaknutoj figuri opozicije.

Nije isključeno ni da pojedini dijelovi publike budu slavili golove protivnika ili eventualne poraze Irana, što dodatno ilustrira duboke političke podjele koje postoje među Irancima širom svijeta.

Od sukoba s Washingtonom do Mundijala

Nedavni rat i eskalacija tenzija između Irana, Sjedinjenih Američkih Država i Izraela otvorili su pitanje hoće li reprezentacija uopće putovati na Svjetsko prvenstvo. Iranski ministar sporta Ahmad Donyamali u jednom trenutku izjavio je da, nakon ubistva vrhovnog vođe od strane, kako je rekao, „korumpiranog režima“, Iran ne može učestvovati na Mundijalu.

Situaciju je dodatno zakomplikovala izjava američkog predsjednika Donald Trump, koji je doveo u pitanje sigurnost iranske reprezentacije tokom boravka u SAD-u. Ghalenoei je tada odgovorio putem društvenih mreža poručivši da niko neće spriječiti iranski nacionalni tim da nastupi na Svjetskom prvenstvu.

Na kraju je prevagnula odluka da Iran ipak učestvuje. U Teheranu je procijenjeno da bi odustajanje od turnira bilo shvaćeno kao politička pobjeda Washingtona, što vlasti nisu željele dopustiti.

Zbog sigurnosnih razloga reprezentacija je samo nekoliko sedmica prije početka prvenstva premjestila svoju bazu iz Sjedinjenih Američkih Država u Meksiko, ali ambicije nisu promijenjene. Uprkos svim problemima, Ghalenoei vjeruje da njegova ekipa može napraviti nešto veliko.

„Iza nas je mnogo teških trenutaka. Igrači su podnijeli ogromne žrtve tokom kvalifikacija i zaslužuju poštovanje. Vjerujem da imaju kvalitet da ostvare nešto posebno i da ovo bude Svjetsko prvenstvo koje će se dugo pamtiti“, poručio je selektor.

Za reprezentaciju koja se godinama nalazi između sportskih ambicija i političkih turbulencija, Mundijal 2026. mogao bi predstavljati najvažnije poglavlje u njenoj modernoj historiji.

federalna.ba