Uoči SP-a predstavljamo: Bosna i Hercegovina - Zmajevi stižu s emocijom, ponosom i neustrašivim srcem

Uoči početka Svjetskog prvenstva 2026. godine, britanski The Guardian nastavio je s objavljivanjem velikih analiza reprezentacija koje su izborile plasman na Mundijal u okviru projekta 2026 World Cup Experts’ Network. Riječ je o saradnji lokalnih medija i novinara iz svih 48 zemalja učesnica, a svakodnevno se objavljuju detaljni profili reprezentacija koje će od 11. juna igrati na terenima Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Meksika. Nakon što su na našem portalu već predstavljene reprezentacije grupe A, sada je fokus prebačen na grupu B, u kojoj će igrati Bosna i Hercegovina zajedno s Kanadom, Švicarskom i Katarom. Analizu Zmajeva za The Guardian napisao je bh. sportski novinar Saša Ibrulj.

Neočekivani povratak BiH na veliku scenu

Reći da je plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo iznenađenje bilo bi, kako navodi The Guardian, veliko podcjenjivanje onoga što se dogodilo. Reprezentacija koja je u prethodna dva kvalifikaciona ciklusa ostvarila svega četiri pobjede u 19 utakmica izgledala je izgubljeno i bez jasnog pravca prije nego što je Sergej Barbarez preuzeo selektorsku funkciju 2024. godine.

Ono što je uslijedilo teško je racionalno objasniti. Kvalifikaciona kampanja bila je, prema opisu britanskog lista, haotična, emocionalna i povremeno potpuno iracionalna — što možda najbolje opisuje i samu prirodu bosanskohercegovačkog fudbala.

Uprkos problemima, Barbarezov tim pronašao je način da preživi teške trenutke i u dramatičnim baražnim duelima izbaci Wales i Italiju, čime je Bosna i Hercegovina izborila tek drugi plasman na Svjetsko prvenstvo u historiji.

Barbarezov reset: od poker stolova do klupe Zmajeva

Bivši kapiten reprezentacije godinama je čekao priliku da vodi nacionalni tim. Toliko dugo da u međuvremenu nije ni gradio trenersku karijeru. Umjesto toga, uživao je u penziji i profesionalno igrao poker sve dok ga Nogometni/Fudbalski savez BiH konačno nije kontaktirao.

Barbarez je odmah okupio ljude kojima vjeruje. Emir Spahić postao je sportski direktor, dok su Saša Papac i Zlatan Bajramović stigli u stručni štab. Tokom prve godine mandata čak 16 igrača debitovalo je za reprezentaciju, a većina njih odrasla je i fudbalski se razvijala van Bosne i Hercegovine — od Njemačke i Švedske do Austrije i SAD-a.

Iako u prvih osam utakmica nije ostvario pobjedu i bio pod snažnim kritikama javnosti, Barbarez je insistirao da je prioritet promjena mentaliteta ekipe.

Bosna i Hercegovina pod njegovim vodstvom ne igra posebno atraktivan fudbal. Sistemi se često mijenjaju, uglavnom između formacija 4-2-3-1 i 4-4-2, ali kada utakmice postanu emocionalne — a kod BiH to gotovo uvijek jesu — taktika vrlo brzo pada u drugi plan.

Identitet ekipe temelji se na agresivnoj odbrani, direktnoj igri i brzim tranzicijama. Mladi igrači poput Kerima Alajbegovića, Esmira Bajraktarevića, Tarika Muharemovića i Amara Dedića unijeli su novu energiju u tim koji i dalje predvodi veteran Edin Džeko.

Iako Zmajevi vjerovatno neće dominirati u grupi protiv Kanade, Švicarske i Katara, posjeduju dovoljno kvaliteta, emocije i nepredvidivosti da postanu jedna od najneugodnijih reprezentacija turnira.

Sergej Barbarez – kultna figura bez trenerskog iskustva

Britanski list podsjeća da je Barbarez još 2009. godine prvi put javno izrazio želju da jednog dana postane selektor Bosne i Hercegovine. Petnaest godina kasnije dobio je posao — bez prethodnog trenerskog iskustva — a debitovao je protiv Engleske sa 52 godine.

Bivši kapiten i kultna figura bh. fudbala stigao je s obećanjem o iskrenosti, emotivnoj povezanosti i potpunom resetu nakon godina disfunkcije oko reprezentacije.

Uporno je ponavljao iste poruke o ponosu, strasti i odgovornosti prema državnom dresu, a na kraju ih je mlada generacija igrača prihvatila.

Nakon pobjeda nad Walesom i Italijom njegov status dodatno je porastao. Posebno trijumf protiv Italije, koji ga je, kako se navodi transformisao iz „pokeraškog autsajdera“ u jedno od najvažnijih sportskih imena Bosne i Hercegovine.

Sve se i dalje vrti oko Edina Džeke

„Postoje obični fudbaleri, a onda postoji Edin Džeko“, navodi se u Guardianovoj analizi.

Čak i sa 40 godina, mnogo toga u reprezentaciji Bosne i Hercegovine i dalje se vrti oko kapitena Zmajeva. Džeko ostaje najveći fudbaler kojeg je država proizvela, najbolji strijelac u historiji reprezentacije i referentna tačka čitave jedne generacije.

Mlađi igrači o njemu govore s gotovo nevjericom i dubokim poštovanjem.

Iako više fizički ne dominira utakmicama kao u danima Wolfsburga ili Manchester Cityja, njegovo razumijevanje prostora, osjećaj za pritisak i iskustvo ostali su na elitnom nivou. U baražu je ponovo bio ključni čovjek onda kada je reprezentaciji najviše trebalo.

„Dok osjećam da mogu pomoći, bit ću ovdje“, poručio je Džeko nedavno.

Guardian zaključuje da Bosna i Hercegovina bez njega vjerovatno ne bi ni igrala na ovom Mundijalu.

Kerim Alajbegović – novo lice reprezentacije

Ako postoji ime koje simbolizira budućnost bh. fudbala, onda je to Kerim Alajbegović. Sa svega 18 godina, mladi veznjak već se smatra najvećim napadačkim talentom kojeg je Bosna i Hercegovina proizvela još od Miralema Pjanića.

Nakon sezone provedene u Red Bull Salzburgu, Bayer Leverkusen aktivirao je otkupnu klauzulu, a Alajbegović na Svjetsko prvenstvo dolazi s neustrašivošću kakvu posjeduju samo najmlađi igrači.

Ne impresionira samo tehnikom nego i karakterom. Barbarez mu je vjerovao toliko da mu je prepustio izvođenje penala u oba baražna raspucavanja — a mladi fudbaler odgovorio je potpuno mirno i sigurno.

Elegantnost između linija i hrabrost u posjedu lopte čine ga, prema Guardianu, zaštitnim licem nove generacije Zmajeva.

Muharemović – tihi heroj nove BiH

Bosna i Hercegovina godinama je stvarala stopere kojima je osnovni zadatak bio da prvo odbrane vlastiti gol, pa tek onda razmišljaju o fudbalu.

Tarik Muharemović, međutim, djeluje potpuno drugačije.

Rođen u Sloveniji, razvijan u Austriji, a potom oblikovan kroz italijanski fudbal u Juventusu i Sassuolu, ovaj defanzivac tiho je postao jedan od igrača kojima Barbarez najviše vjeruje.

Nije glasan, agresivan niti dramatičan — osobine koje balkanska fudbalska publika često očekuje od stopera — ali probleme rješava mirno, iznosi loptu i donosi ono što je reprezentaciji godinama nedostajalo: stabilnost i smirenost.

Navijači kao posebna priča

Podrška Bosni i Hercegovini, smatra The Guardian, emotivna je čak i po balkanskim standardima. Na Mundijal će stizati navijači iz same BiH, ali i ogromne dijaspore u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Švicarskoj i SAD-u. Kada se okupe, pretvaraju se u glasnu, nemirnu i strastvenu masu.

Svjetska prvenstva imaju posebnu težinu upravo zato što su rijetka. Samo u Sarajevu plasman je na ulicama slavilo više od 100.000 ljudi.

Poseban ton atmosferi daju BHFanaticosi, ultras grupa koja prati reprezentaciju u više sportova. Očekuju se ogromne plavo-žute zastave, simboli ljiljana, pjesma, bubnjevi, baklje i koreografije, ali i duge noći slavlja — jer Bosanci, slave svaki veliki fudbalski trenutak kao da se možda nikada više neće ponoviti.

Odnos sa SAD-om i Trumpom

Odnosi Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država generalno se smatraju pozitivnim, iako Bosanci o politici raspravljaju gotovo istom strašću kojom komentiraju sudijske odluke.

Mnogi i dalje SAD povezuju s pomoći u zaustavljanju rata devedesetih, dok danas velika bosanskohercegovačka zajednica živi posebno u St. Louisu, gradu koji se često kroz šalu naziva „četvrtim najvećim gradom Bosne i Hercegovine“.

Kada je riječ o Donaldu Trumpu, stavovi su podijeljeni — što u Bosni uglavnom znači da su svi nezadovoljni, ali iz potpuno različitih razloga.

Ipak, među navijačima najveće frustracije nisu vezane za Bijelu kuću nego za FIFA-u. Najčešće zamjerke odnose se na ogromne udaljenosti između gradova domaćina, skupe avionske karte i visoke cijene ulaznica, zbog čega ovaj Mundijal mnogima djeluje kao „tri odvojena svjetska prvenstva spojena u jedno“.

federalna.ba