Ukrajinski rat mogao bi pogoršati krize u Jemenu i Afganistanu

"Nemojte nas tjerati da uzimamo hranu od djece koja su gladna da bismo ih dali djeci koja gladuju", poziva Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda (WFP).

Rastući troškovi hrane i goriva, zajedno sa smanjenjem proračuna u nekim tradicionalnim zemljama donatorima, natjerali su WFP da prepolovi količinu hrane koju daje milijunima ljudi u Jemenu, Čadu i Nigeru.

UN je u prosincu 2021. uputio rekordan poziv za 41 milijardu dolara (31 milijardu funti) za pomoć 273 milijuna ljudi ove godine.

Kako naglašavaju humanitarni radnici, to nisu ljudi kojima će zbog pomoći UN-a biti malo 'udobnije' u životu. To su ljudi, posebno djeca, koji će vjerojatno umrijeti bez toga.

Ali taj je apel upućen prije nego što je Rusija napala Ukrajinu. Obje su zemlje prodavale žito WFP-u.

Tada je Ukrajina bila dobavljač, a ne zemlja kojoj je potrebna humanitarna pomoć, kako ističe direktorica WFP-a u Ženevi Annalisa Conte.

Nedostaci hrane

U prvom mjesecu rata, WFP je dosegao milijun ljudi unutar Ukrajine. Ali njegove zalihe ukrajinskog žita, koje je namijenjeno za prehranu nekih od najgladnijih na planetu, presušile su se.

U međuvremenu, mnoge afričke zemlje, iako ne ovise o pomoći UN-a, uvoze žito iz Ukrajine.

Somalija dobiva više od 60% žitarica iz Ukrajine i Rusije, dok Eritreja dobiva gotovo 97% pšenice iz Ukrajine.

Sada se moraju nadmetati protiv Europljana i Sjevernoamerikanaca na međunarodnom tržištu u potrazi za hranom.

Jan Egeland, bivši šef UN-a za hitnu pomoć, a sada član Norveškog vijeća za izbjeglice, opisuje ovo kao "katastrofu" za najsiromašnije dijelove svijeta. “Umrijet će od gladi”, kaže.

Selektivna pomoć?

Ovog ožujka, u nadi da će podsjetiti donatore na stalne potrebe u Jemenu i Afganistanu, UN je pokrenuo "flash" pozive.

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres upozorio je da Afganistanci "prodaju svoju djecu i dijelove tijela kako bi prehranili svoje obitelji". Ali hitan poziv za Afganistan postigao je otprilike polovicu onoga što je UN tražio.

Sličan poziv Jemenu, za koji UN kaže da je najgora svjetska humanitarna kriza, dobio je manje od trećine.

Iako humanitarni radnici to ne vole javno govoriti, postoji neugodan osjećaj da se tradicionalne zemlje donatora u Europi, koje su posljednjih tjedana skupile rekordne svote za Ukrajinu i ponudile desetke tisuća mjesta u svojim domovima za ukrajinske izbjeglice, donekle selektivno pomažu.

Nema sumnje da ranjivi civili u Ukrajini "zaslužuju svo naše suosjećanje i izljev velikodušnosti koji smo vidjeli", kaže Robert Mardini, glavni ravnatelj Međunarodnog odbora Crvenog križa.

No, dodaje, postoji dugačak popis neriješenih sukoba drugdje koji se nastavljaju odvijati iz dana u dan.

Krize u Afganistanu, Jemenu i Siriji, između ostalih, samo su se pogoršale od rata u Ukrajini. Jan Egeland priznaje da se humanitarne agencije osjećaju "preopterećeno, nedovoljno financirano, preopterećeno kao nikad prije".

Suosjećanje za sve

Agencija UN-a za izbjeglice pozdravila je velikodušnost prema Ukrajincima koji su napustili svoje domove. No humanitarni radnici također znaju da su sve donedavno mnoge europske zemlje, među kojima su Mađarska i Poljska, tjerale sirijske izbjeglice natrag preko svojih granica.

Shabia Mantoo iz Agencije za izbjeglice smatra da bi rat u Ukrajini mogao biti prilika da svijet bolje razumije što znači biti izbjeglica ili biti susjedna država, poput Libanona, Ugande ili Turske, koja ugošćuje stotine tisuća narod.

Ona se nada da će zemlje koje sada otvaraju svoja vrata ukrajinskim izbjeglicama "proširiti tu solidarnost, to suosjećanje na sve druge u sličnoj situaciji".

Teška godina pred nama

Ali čak i ako ova kriza izazove porast globalne solidarnosti, agencije za pomoć znaju da će ovo biti vrlo teška godina.

Činjenica da je Rusija, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta, agresor u ovom posljednjem ratu, vjerojatno će zakomplicirati isporuku pomoći.

UN-u je potrebna suradnja između Rusije i Zapada, na primjer, za prekogranične isporuke u Siriju. No, ta je veza sada "u dubokoj smrzavanju", kako to kaže Jan Egeland.

U međuvremenu, cijene hrane i goriva će još rasti, dok bogate zemlje žele uravnotežiti svoje knjige nakon što su potrošile desetke milijardi na svoje programe oporavka od Covida.

To je savršena oluja, kažu humanitarni djelatnici, što još jednom pokazuje da humanitarna pomoć nikada nije rješenje, već obično samo neadekvatan flaster na ratnoj rani.

Mir je preduvjet za sve ostalo, kaže Annalisa Conte.

federalna.ba/bbc.com