U Visokom 1. festival djece i mladih „Šta mi treba, čuj me i uključi se“
Centar za mentalno zdravlje Visoko organizovao je 1. festival djece i mladih „Šta mi treba, čuj me i uključi se“. Cilj festivala je prevencija mentalnog zdravlja, uz želju da se kroz diskusiju i kreativne prezentacije mladima pruži prilika da zaista iskažu svoje potrebe, strahove i želje.
Broj djece i mladih koji posjećuju centre za mentalno zdravlje, u posljednje dvije godine, znatno je povećan. S jedne strane, to je i dobro, jer su se mladi oslobodili stigme.
“Mi imamo povećan dolazak u Centru za mentalno zdravlje, u savjetovalište, u privatne prakse. Znači, ipak je došla voda i preko grla i preko usta - tako da moramo djelovati”, kaže Nermina Vehabović-Rudež, psihoterapeutkinja u Centru za mentalno zdravlje Visoko.
U pripremi Fesivala djece i mladih u organizaciji Centra za mentalno zdravlje uključene su osnovne i srednje škole iz Visokog. Uz podršku nastavnika i pedagoga učenici su anonimno dali odgovor na tri pitanja: Kakav život želim za sebe? Šta mi treba od odraslih, a da nije materijalno? 3. Šta ja mogu uraditi da živim zadovoljnije? Razgovor, topla riječ, razumijevanje, poštovanje – samo su neki od odgovora. U panel-diskusiji su učestvovali učenici, roditelji, nastavnici, vjerski službenici i ostale odrasle osobe koje čine društvo.
“Problemi sa roditeljima, može se reći, jedan su od češćih problema. Anksioznost i depresija također, kao i napetost – zbog školovanja, ocjena”, objašnjava Naser Šabić, predstavnik Vijeća učenika Medrese Osman ef. Redžović iz Visokog.
Mladi su istaknuli da se plaše razgovora s roditeljima i njihovih reakcija, jer im ne dozvoljavaju da budu tužni, ljuti, umorni, a sve to produbljuje jaz između njih. Mnogo nesretne djece i mladih, kao i odraslih osoba bili su alarm za organiziranje diskusije uz uzajamno slušanje. Takvo stanje se manifestiralo kroz različite simptome.
“Do različitih oblika samopovređivanja, poremećaja hranjenja, pokušaja suicida. Da bismo im pristupili na adekvatan način, neophodna je saradnja svih ustanova u zajednici, uz multidisciplinarni pristup”, ističe Klementina Nuk-Vuković, psihologinja i voditeljica Centra za mentalno zdravlje Vitez.
Iako se često čuje fraza da su djeca naša budućnost, odrasli iz okruženja ne posvećuju dovoljno pažnje na psihičko stanje mladih, što može imati i trajne posljedice na njihovo zdravlje u budućnosti.
Vehabović-Rudež dodaje kako odgovornost treba prebaciti na odrasle: “Svi nekako očekuju da djeca prave korake, da djeca govore, da se djeca mijenjaju, A da odrasli, mi, stojimo sa svojim uvjerenjima i da ne mrdamo. Znači - to ne može”.
“Adolescencija je period koji mi odrasli nerijetko jako stigmatiziramo, mislimo da je to samo period bure i oluje, da su oni bezobrazni i drski i potpuno nam negdje promiče da je to period njihove iznimne osjetljivost, period kad oni grade svoje samopouzdanje, koje je isto tako krhko”, pojašnjava Nuk-Vuković.
A sve što je krhko, lahko se i slomi. Zato je vrlo važno da roditelji i nastavnici na pravi način preuzmu svoju ulogu i nauče slušati stvarne potrebe, strahove i želje djece.
federalna.ba