U rodnim Vrapcima kod Knežine ga pamte po jednostavnosti i dobroti

U rodnim Vrapcima kod Knežine danas je tiše nego inače. Selo na Romaniji, zavičaj Halida Bešlića i mještani koji se opraštaju od čovjeka čiji je glas obilježio generacije. A tamo ga pamte po jednostavnosti i dobroti.

U romanijskom selu ga pamte kao Halida iz škole, komšiju koji je uvijek imao vremena za kafu.

Pored stare porodične kuće, Halid je sagradio novu — vikendicu. Tamo bi se sklonio od gradske gužve, popio kafu s komšijama i pitao za stare poznanike. A kad više nije mogao doći, selo je došlo njemu — da ga podsjeti na rodni kraj i na ono što je najviše volio.

“Uspjeli smo da mu odnesemo njegovu krušku jerbasmu. To mu je mnogo značilo. U tom trenutku kao da je cijeli svijet ugledao na jednom dlanu — koliko mu je bilo drago. Volio je i bijeli luk iz njegovih Vrabaca. To je nešto o čemu je uvijek pričao — jerbasmi i bijelom luku”, prisjeća se Halidova bliska prijateljica Daliborka Ponjarac.

U Knežini svaka stopa nosi sjećanje na Halida. Posebno Knežak izvor, mjesto koje je opjevao. Tu mu mještani žele podići spomenik — tamo gdje je, kažu, najviše volio zapjevati.

Za mještane, Halid nije bio samo poznati pjevač, nego njihov čovjek — komšija koji je uvijek spreman pomoći i saslušati.   

“Uvijek kad bi došao pitao bi: Mitro, kako si? Mi smo izbjeglice iz Kaknja, s amidžom mu zamijenili ovu kuću. I on zna da smo u teškoj situaciji. Pitao je uvijek treba li šta, predobar je bio”, govori prva Halidova komšinica Mitra Gudeša.

Vrapci se polako prazne. Mještana je sve manje, ali priče ostaju. Na svakom pragu, u svakoj pjesmi. I dok god se u Vrapcima čuje pjesma, čut će se i Halid.

federalna.ba