Podsjećamo, riječ je o međunarodnoj teatarskoj koprodukciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR, LegalAliens Theatrea (Velika Britanija) i Međunarodnog teatarskog festivala MESS, kojom se obilježava 30. godišnjica genocida u Srebrenici.
U središtu ovog teatarskog uprizorenja, koje je najprije mogla pogledati sarajevska publika 9. i 10. jula, a zatim i publika u Tuzli (12. jula) te u Beogradu (13 i 14. jula), nalazi se sjećanje na Srebrenicu. Ali šta znači sjećanje? Da li je to spomenik, grob, fotografija, svjedočenje preživjelog? Ili može postati čin solidarnosti – nešto što se nosi kolektivno, a ne ostavlja samo na ramenima onih koji su tragediju preživjeli?
Predstava reinterpretira naraciju romana (putovanje irskog profesora od Sarajeva do Memorijalnog centra) kroz hor ženskih pripovjedačica. Ove žene ne pripadaju nijednom konkretnom mjestu ni vremenu – one vode, prekidaju i preispituju radnju, djelujući kao čuvarice sjećanja i savremene svjedokinje. Njihove priče pozivaju na razmišljanje ne samo o Srebrenici, već i o današnjem svijetu – rastrganom sukobima, negiranjem i propagandom.
U predstavi igraju: Selma Alispahić (SARTR), Taz Munyaneza, Valeriia Poholsha, Edin Suljic i Cillian O’Donnchadha. Predstava se odvija kao poetska, politička i vizuelno upečatljiva meditacija o gubitku, odgovornosti i otporu.
LegalAliens Theatre je ansambl koji vode migranti, sa sjedištem u Londonu. Poznati su po radu s izbjeglim i migrantskim umjetnicima, istražujući teme raseljenosti, identiteta i pravde. U razvoju predstave "Cvjetovi Srebrenice", nisu imali za cilj da “ponovo ispričaju rat na Balkanu” – zadatak koji s pravom pripada onima koji su ga preživjeli. Umjesto toga, pitali su: Šta svijet može naučiti iz Srebrenice, 30 godina kasnije? I ako se priče ne dijele – kakve su posljedice? Ovo nije predstava koja upire prstom. Ovo je predstava o tome šta znači – sjećati se.
„Srebrenica nije samo historija, ona je i upozorenje“- rediteljica Lara Parmiani.
„Ova predstava ne govori u ime Bosne. Ona sluša, odaje počast i pokušava razumjeti kako vaša priča govori svima nama. Također priznaje našu ulogu autsajdera, uz iskren pristup i poštovanje prema materijalu“-kazala je rediteljica.
Lara Parmiani, rediteljica predstave "Cvjetovi Srebrenice" i osnivačica pozorišta LegalAliens u Londonu, izjavila je da je projekat nastao spontano, nakon što joj je tokom boravka na Kosovu poklonjena knjiga Aidana Hehira. Knjiga je, prema njenim riječima, otvorila pitanje odnosa između promatrača i onih koji žive posljedice tragedije – te kako premostiti taj jaz i graditi istinsku solidarnost.
“Jedna od glavnih poruka i knjige i predstave — kako da pređemo granicu puke komemoracije i stvorimo zajednička sjećanja kao ljudi, koja možemo dijeliti kako bismo uticali na sadašnjost. Srebrenica nije neka izolovana tragedija koja se desila samo u ovoj zemlji — nažalost, genocid se i dalje dešava. Meni je bilo važno povezati Srebrenicu sa drugim dijelovima svijeta gdje se dešava nasilje. Ljudi na Zapadu to posmatraju sa strane, uvijek postoji ta dihotomija između zemalja u kojima se nasilje dešava i onih koji su samo posmatrači.”
Posebno je istakla važnost ženskog hora koji u predstavi simbolizira vječnu čuvaricu pamćenja – entitet izvan vremena i prostora. Predstava je, kako je naglasila, fizički i vizualno snažna, s fokusom na pokret i slike koje nadilaze jezičke barijere, što je ključno za međunarodne izvedbe.
Uoči sarajevske premijere predstave, direktorica Sarajevskog ratnog tatra Maja Izetbegović je kazala: "Moja želja je bila da o Srebrenici govorimo van granica BiH, da govore glumci i glumice sa raznih strana svijeta i da nam usmjerenje bude na mlade građanke i građane BIH koji možda nisu bili ni rođeni 90tih godina prošlog vijeka. Želim da Srebrenica postane simbol mira i pravilnog razumijevanja historijskih činjenica. Genocid u Srebrenici predstavlja najteži historijski čin Balkana i Evrope, a suočavanje s tim događajem je ključno za izgradnju pravednog društva. Kroz pozorište prvenstveno mladi, mogu učiti o empatiji i sprječavanju ponavljanja tragedija u svijetu. Prije svega poštovanjem prema žrtvama i promovisanjem univerzalnih vrijednosti, globalne borbe protiv mržnje, diskriminacije i ratova.”