U drevnom gradu Pompeja pronađene nove slike koje oduzimaju dah

Zapanjujuća umjetnička djela otkrivena su u novom iskopavanju u Pompejima, drevnom rimskom gradu nestalom u erupciji sa planine Vezuv 79. godine nove ere.

Arheolozi kažu da su freske među najboljima koje se mogu naći u ruševinama drevnog lokaliteta. Mitske grčke figure kao što je Helena od Troje prikazane su na visokim crnim zidovima velike banketne sale.

Gotovo potpuni mozaički pod u sobi sadrži više od milion pojedinačnih bijelih pločica.

Trećinu izgubljenog grada još treba očistiti od vulkanskih ostataka. Trenutna iskopavanja, najveća u generaciji, naglašavaju poziciju Pompeja kao najvećeg svjetskog prozora na život i kulturu Rimskog carstva.

Direktor parka dr Gabriel Zuchtriegel ekskluzivno za BBC danas je predstavio "crnu sobu".

Najvjerovatnije je da je boja zidova odabrana da sakrije naslage dima od lampi koje su se koristile tokom zabava nakon zalaska sunca. „U svjetlucanju lampi, slike bi skoro pa oživjele“, rekao je.

Dominiraju dvije postavljene freske. Na jednoj se vidi bog Apolon kako pokušava da zavede svećenicu Kasandru. Njeno odbijanje, prema legendi, rezultiralo je ignorisanjem njenih proročanstava.

Tragična posljedica je ispričana u drugoj slici, na kojoj princ Paris susreće prelijepu Helenu – veza za koju Kasandra zna da će ih sve osuditi na propast u nastalom Trojanskom ratu.

Crna soba je najnovije blago koje je pronađeno tokom iskopavanja, koje je počelo prije 12 mjeseci - istraga koja će biti prikazana u dokumentarnoj seriji BBC-a i Lion TV-a koja će biti emitovana kasnije u aprilu.

Široki stambeno-poslovni blok, poznat kao "Regija 9", čisti se od nekoliko metara ruševina i pepela koji je prije skoro 2.000 godina izbacio Vezuv.

Osoblje mora brzo da se kreće kako bi zaštitilo nove nalaze, odvozeći sve što može u skladište.

Za freske koje moraju ostati na svom mjestu, na stražnju stranu im se ubrizgava ljepilo za gips kako bi se spriječilo da se odvoje od zidova. Zidanje se učvršćuje skelama, a privremeni krovovi idu preko vrha.

Glavni restaurator dr Roberta Prisco pokušala je spriječiti rušenje luka.

"Odgovornost je ogromna; pogledajte me", govori želeći skrenuti pažnju na to koliki učinak stres ima na njen izgled. „Imamo strast i duboku ljubav prema onome što radimo, jer ono što otkrivamo i štitimo je za radost i generacija koje dolaze poslije nas."

Regija 9 donijela je detektivsku priču za arheologe.

Iskopavanja u kasnom 19. vijeku u jednom su uglu otkrila vešeraj. Najnovija iskopavanja sada su otkrila veleprodajnu pekaru u susjedstvu, kao i veliku rezidenciju sa svojom crnom sobom.

Tim je uvjeren da bi tri područja mogla biti povezana, fizički preko vodovoda i određenih prolaza, ali i u smislu njihovog vlasništva.

Identitet ove osobe nagovještavaju brojni natpisi sa inicijalima "ARV". Slova se pojavljuju na zidovima, pa čak i na mlinskom kamenu pekare. "Znamo ko je ARV: on je Aulus Rustius Verus", objasnila je arheologinja parka dr Sophie Hay. "Poznajemo ga iz druge političke propagande o Pompejima. On je političar. On je super bogat. Mislimo da je on taj koji je bio vlasnik otmjene kuće iza pekare i praonice."

Ono što je, međutim, jasno je da su svi objekti bili u fazi renoviranja u vrijeme erupcije.

Radnici koji su pobjegli ostavili su crijepove uredno složenim; njihovi lonci krečnog maltera kao da su još napunjeni i čekaju da budu upotrebljeni; njihove lopatice i pijuke su ostale, iako su drvene drške odavno istrule. Dr Lia Trapani katalogizira sve iz iskopavanja. Posegne za jednom od hiljadu ili više kutija artefakata u svojoj ostavi i izvuče mali  tirkizni konus. "To je olovni uteg sa viska." Baš kao i današnji graditelji, rimski radnici bi ga koristili za poravnavanje vertikalnih površina.

Držeći konus među prstima kaže: "Ako dobro pogledate, možete vidjeti da je komadić rimske žice još uvijek pričvršćen."

Dr Alessandro Russo je drugi vodeći arheolog na iskopinama. Želi pokazati plafonsku fresku pronađenu u jednoj sobi. Razbijeni tokom erupcije, pronađeni komadi su položeni, u stilu slagalicu, na velikom stolu. Poprskao je komadiće gipsa vodenom maglom, što je živopisne boje freske učinilo vidljivijim.

Možete vidjeti pejzaže sa egipatskim likovima; hrana i cvijeće; i neke impozantne pozorišne maske.

"Ovo je moje omiljeno otkriće u ovom iskopavanju jer je složeno i rijetko. Visoko je kvalitetno za osobu visokog statusa", objasnio je on.

Ali iako se freska na plafonu velikog imanja može opisati kao izuzetna, nešto od onoga što se saznalo o pekari govori o mnogo brutalnijem aspektu rimskog života - ropstvu.

Očigledno je da su ljudi koji su radili u tom poslu držani zaključani u užasnim uslovima, živeći rame uz rame sa magarcima koji su okretali vodeničko kamenje. Čini se da se tu nalazio i jedan prozor koji je imao željezne rešetke kojima se želio spriječiti bijeg.

U pekari su otkriveni i jedini skeleti iz iskopina. Dvije odrasle osobe i jedno dijete zgnječeno je od padajućeg kamenja. Pretpostavka je da se možda radi o robovima koji su tu bili zarobljeni i nisu mogli pobjeći od erupcije. Ali to je samo nagađanje.

"Kada vršimo iskopavanje, pitamo se šta gledamo", objasnio je vodeći arheolog dr Gennaro Iovino.

"Slično kao pozorišna scena, imate scenografiju, pozadinu i krivca, a to je Vezuv. Arheolog mora biti dobar u popunjavanju praznina - pričajući priču o nestaloj skupini, porodicama i djeci, ljudima koji više nisu tu."

federalna.ba/BBC