U cazinskom Domu kulture izložba dokumenata o Cazinskoj buni

U znak sjećanja na žrtve Cazinske bune i na dešavanja početkom maja 1950. godine u cazinskom Domu kulture otvorena je izložba dokumenata.

Bijeda, suša i glad vladale su Cazinom te 1950. godine, kada su se seljaci pobunili protiv tadašnje vlasti zbog mjera otkupa koje su postale nepodnošljive. Likvidacije, privođenja i mučenja bile su metode kojima je pobuna ugušena.

Posjetili smo i dom Mehe Šarića, jednog od nekoliko živih svjedoka i preživjelih učesnika Cazinske bune, koji je tada imao samo 16 godina: „Ja sam bio u zatvoru, mjesec i po u Brezi. Milicija ne pita ni jesi li išao ni nisi li - samo se čita. Nekome dvije godine, godinu i po“.

Strah i šutnja prikrivali su stvarnu istinu o Cazinskoj buni do devedesetih godina, kada je napokon skinut embargo sa Udbinog arhiva. Od 720 ustanika, njih 14 je ubijeno, 18 osuđeno na smrt, a 115 porodica je raseljeno.

„Zbog toga ne smijemo dozvoliti više sebi takve stvari. Moramo njegovati kulturu sjećanja, da nam se ne desi da neke stvari iz naše historije tako lako zaboravimo“, ističe Amel Redžić, historičar istraživač u Arhivu USK-a.

Pedesete će zauvijek u Krajišnicima buditi osjećaj ponosa zbog otpora koji su tad pružili, ali i biti lekcija da sebi više nikada ne dozvole ništa slično.

„Za današnje vrijeme najbolji odgovor je pojačati podsticaje, pomagati poljoprivredu, jer težak je dinar težaka poljoprivrednika“, kaže Jusuf Bajraktarević, savjetnik gradonačelnika Cazina

Iako je Cazinska buna tada bila okarakterisana kao kontrarevolucionarno djelovanje, ustanici su, ustvari, napali nekoliko zemljoradničkih zadruga i razoružali nekoliko milicionera zbog čega su godinama ispaštali.

federalna.ba