Davinder Ingam je bolji život zamišljao u nekoj od evropskih zemalja
I Tuzla se već treću godinu bori sa migrantskom krizom. U ovaj grad svakodnevno pristižu novi migranti, ali se i vraćaju oni koji su nekada otišli putem Velike Kladuše i Bihaća. Maloljetni i povrijeđeni privremeno bivaju smješteni u dvije sigurne kuće koje djeluju na ovom području, a ostali su prepušteni sami sebi, bez tople odjeće, hrane i krova nad glavom. Ruku pomoći im još uvijek pružaju isključivo volonteri i nevladine organizacije.
Prošle godine je ispred autobuske stanice u Tuzli spavalo više od tri stotine migranata. Situacija je danas mnogo bolja, ali sve dok postoji i jedna osoba koja je prinuđena spavati na otvorenom, problem postoji.
Jedan od onih koji spava pod otvorenim nebom je i naš sagovornik iz Indije - Davinder Ingam. U Bosnu i Hercegovinu je stigao prije dvije godine, a većinu vremena je proveo u Velikoj Kladuši. Posljednjih deset dana boravi u Tuzli.
„U Velikoj Kladuši nije dobro. Ovdje mi je bolje. Hrana je dobra, ljudi su dobri, pomažu nam. Ukoliko želimo u supermarket ili kafić, možemo. U Velikoj Kladuši su nas samo istjerivali napolje“.
Bolji život sa svojom porodicom je, kao i mnogi drugi migranti, zamišljao u nekoj od evropskih zemalja. Svjestan da su mnogi na putu za bolje sutra izgubili živote, nakon dvije godine borbe je spreman odustati i vratiti se svojoj porodici.
„Sada se želim vratiti nazad u Indiju. Tamo imam malu bebu i porodicu. Pokušao sam pronaći bolji život za njih, ali za dvije godine, kad god sam pokušao prijeći granice, policija bi me pretukla“.
Njemu, ali i ostalim migrantima koji prolaze kroz Tuzlu, prvu pomoć pružaju članovi Crvenog križa. Svakodnevni terenski rad je, kako kažu, dosta teži dolaskom zime.
„Osim povreda vezanih za stopala, za mišiće, kostobolju i slično, dodatno se javljaju i oboljeli sa simptomima kao što su temperatura, prehlada, gripa“, kaže Amra Pirić, članica mobilnog tima Crvenog križa TK-a
Težak put koji prolaze rezultira još težim psiho-socijalnim stanjima koja nerijetko dovode i do sukoba. Istina, u Tuzli nema velikog broja incidenata koji su vezani za migrante, a za to su uglavnom zaslužni volonteri koji s njima rade.
„Nisu uvijek u stanju da budu ni miroljubivi, ni dobro raspoloženi, gladni su, žedni su, nisu dovoljno dobro obučeni i na kraju krajeva nemaju krova nad glavom i to je sasvim dovoljno jak okidač za bilo kakvu vrstu ponašanja koje nije prilagođeno“, objašnjava Pirić.
A neprihvatljivo ponašanje samo jednog migranta dovodi do generalizacije, što je posebno težak udarac za ostale, ističu volonteri, nadajući se da će dobri ljudi prepoznati dobrotu i pružiti im pomoć, kad već vlast neće.
federalna.ba